Charles Baudelaire, Cvjetovi zla Zbirka pjesama ovog velikog poete 19. stoljeća također se našla na udaru cenzure - sam Baudelaire i njegov izdavač optuženi su za povredu javne pristojnosti, pa čak i kažnjeni.

Dobroslav Elezović, ing. agronomije koji se u stručnim radovima bavi problematikom enologije i maslinarstva, stručno obrađuje poljoprivredu otoka Šolte, ali i ribarstva, u svom djelovanju zadržao je osobnost poete.

Duh vječnog optimiste, istančanog poete prisutna je na svim otočnim kulturnim događanjima u liku bliskog prijatelja, dobronamjernog kritičara i iskrenog patriota.

Kad se jednom, za dva, tri desetljeća sve desi i prođe, kad u neku miholjsku jesen zagledan u zlaćane okrajke svojih dana pomislim što sam ja to sve u životu radio i napravio, zbog mnogočega bi me savjest, kad bih je imao, mogla peći kao u Tribunju Nijemca preplanula pleća; nagovor ovog sugestibilnog poete na libar pod ozloglašenim nazivom liječenikatolik.hr, nikako nije jedan od tih grijeha.

Kur ' an a. s. kaze da NIJE ISTI ONAJ KO ZNA I ONAJ KOJI NE ZNA, kai i prva rijec objave IKRE (s ovim oprez) Naravno najveci znalac je i mogao biti samo onaj, koji je sve informacije dobijao direktno, od AUTORA i VLASNIKA svih informacija, te je formalno bio UMIJJ-nepismen (da ne bi bilo receno da je Kur ' an as. pjesnicka posla, posto je u tom vremenu poezija i poete bili na cijeni), a ne neznalica Zaista, nikad veci, ni bolji, ni kompletniji nije stvoren ni rodjen, niti ce biti (procitaj KASIDE I BURDUod imami BUSIRIja, kao i istorijat njenog nastanka, puno zanimljiv i mozes se njome okoristit, ako imas petlju).

Bila bi to svojevrsna pjesnička mapa koja bi potakla i slikare i poete da kroz umjetnički izraz razmišljaju o ljudskoj prirodi.

Nevjerojatno suptilno, iznimno pametno, suvereno (to poigravanje površinom i površnim čitanjem prima vista i dubinskom analizom bezdanog značenja stiha), u riječ: dijelo jednog zrelog poete doctusa

Treće po redu izdanje festivala suvremene poezije Brutal i ove godine predstavlja zanimljive mlade poetese i poete iz svih zakutaka Europe.

" U mrtvu su dr? gu barku svoju speljali/naši poete. " prijekor je nad krizom pjevanja pa i čitave umjetnosti kao takve.

Od 22.30 sati slijedi nastup Josipe Lisac, te proglašenje ovogodišnjeg poete oliveatusa...

Posjetitelje će na početku večeri zabavljati poete Rina Miletić, Mavlina Mileta i Danijel Načinović, nakon čega sijedi zabava i ples do kasnih večernjih sati.

Kad smo već kod staroga poete, bio bi red da čujemo jednu pesmu velikog Slavka Mihalića.

U pompoznoj procesiji kosturu nacionalnog poete Victora Hugoa klanja se milijun Parižana, dok Isidore Ducasse aka Comte de Lautréamont umire s 24 godine kao potpuno nepoznati pjesnik, da bi ga otkrili pola stoljeća kasnije i kao svog veličanstvenog preteču slavili Aragon, Desnos i Éluard.

Pobjednička pjesmica Osmijeh Anja stavljena je na posebno mjesto, u lijevom stupcu našeg bloga ispod Anjine slikice a ostale pjesme neće biti zaboravljene nego su sve spremljene u desni stupac sa potpisom poete.

Taj crni čovjek, crni, crni, već je sjeo na krevet, tik do glave moga poete i po odvratnoj knjizi prstom vuče, mrmljajući mu retke, poznate događaje nekog raspikuće.

30.12.2005. nihao tisina neka vlada na ovim valovima, je li vas to groznica subotnje veceri lovi ovijeh dana...? i sto si zelite, judi moji, kuda se krecete, cemu nadate? svijetle li te lampice od 20 kuna i tri za 10 jos uvijek radosnim sjajem?;) ja svoje lampice od ovog tjedna nosim u skolskoj torbi. i pernicu. i citanke dvije. i biljeznicu novu. i marendu pravu, djacku. sitnis za autobus. kabanicu. rezervne carape. i kartu svijeta, jer ko ce ga znat kuda svi ti putovi.... ovih dana pocinjem se osjecati kao haski, budjenje u zoru, toplu, uvaljanu snenost para svjezina novog dana, prvi koraci, kratki, nespretni, protezanje, kosti, dlake, nokti, dobro jutro, njusim zrak, otvaram krug, krecem tokom. svaki dan novi krug, veci, sigurniji, udaljeniji od logora, izgubim trag, pronadjem ga na slijedecoj cesti. u svakom grmu novi miris.. ostavljam svoj. i nista nije tesko, osjecam.. slobodu, od sebe.. sjecate se tih davnih ranoskolskih dana kada torba od stopedest kila nije bila preteska za igru uz put, cudjenje svakom listu, puljkanje na zemlji, ili u skolskom hodniku, male sitne velike izmisljene nepromisljene igre koje pune nezadrzivom, nepotisnutom, iskrenom, unamasadatektinjajucom energijom. da, da, skinuti tu torbu s ledja i zatrcati se negdje, bilogdje... ja sada svakog jutra poslije treninga, uglavnom trcecim korakom odlazim u skolu. pa eto, odlucila sam progovoriti tim doremifasola jezikom. uglavnom, idem na satove kineskog, ucim taiji mac i qigong na univerzitetu kineske tradicionalne medicine. zvuci super, ali ispod tog super stoji ona stara mudrost ja sumom, oni drugom, opa, drumom. jer mogu ja bit sto puta haski, mogu vuc saonice ko pravi vuk, junacki, srcano, mogu slobodna lutat okolo uceci od drveca i ptica, ali ne zavijam li kao drugi, ne mirisem li kao drugi, ostajem vani, nema vatrice uz koju u sumrak mogu ugrijati promrzle sape. da vratim to malo u ljudski, hhhh, kineski svijet,.. profesori na tom faksu, od kojih bih mogla mnogo nauciti i cuti, govore engleski koji ne probija koricu, nema vrenja, jer u svakom kineskom znaku stoji smisao koji je engleskom rijecniku neuhvatljiv. prijevod nije nemoguc, ali je supalj, saft i dalje ostaje skriven. jer kako nazvati nesto sto je nepoznato? novom rijecju?.. svijet je bio tako mlad te mnoge stvari bijahu bez imena i da bi ih se spomenulo, trebalo ih je pokazati prstom... da. a ja bih naravno ono ispod korice, svidja mi se to novo i neimenovano, pa onako proceprkat malo noktom, vidjet sta se to skriva unutra, uturit cijelu ruku, uvaljat se u to s gustom, ko jezurka u lisce. zato se svakoga dana iznova ubacujem u njihov copor, njusim se s njima, guzvam ko velika, pljujem kad mi zagusti, a ni licko-senjske mi nisu strane,.. i hodam s njima, do jednog visokog brda gdje zajedno cekamo mjesec-starinu i zavijamo i zavijamo i zaviiijaamoo liii.. uuuuciimmm....... mmm.. uu.. iii... kkkkkkksoeijgbhfd i jedan nezgrapni kinesko-engleski prijevod neprevodljivog kinesko-kineskog poete, ostavljam vam za kraj, a ujedno i pocetak novog ciklusa, sretna nova, o judi moji

Nije li to stih, hej i te kakav, poete?

Da se ne boji intertekstualnosti i citatnosti, autorica je pokazala, među ostalim, podmetnuvši jednu pjesmu svoga muža poete Nicka Lairda pod pero liku ekscentrične, zbunjene sveučilišne profesorice Claire.

U samom početku je okupila poete i literate velikogoričkog područja, a kasnije kako je krenula suradnja s ostalim udrugama umjetnika tako su nam članovi počeli dolaziti, najprije iz Zagreba, a zatim iz ostalih dijelova Hrvatske.

Osim što je okupljala poete i literate počela je okupljati i osobe koje se bave amaterskim slikarstvom.

1925. prestalo je kucati srce najvećeg ruskog poete i jednog od najslavnijih pjesnika svijeta.

Pozivamo i drugu talentiranu djecu (male poete, recitatore, glumce, plesne skupine, svirače, imitatore...) koja žele nastupiti kao gosti da nam se pridruže...

Zastupljeni pripovjedači i poete ponekad nam donose djela koja su misaona upravo zbog introspektivnog dijela, a drugi put su zanimljiva zbog muzikalnost i liričnosti samog narativnog tkiva, koje je utkano u taj šaroliki kolaž.

uopce mi nije jasno zasto se te pjesnike ne posalje negdje na pravi posao, nek pravo zarade placu i ugled... a ne tu kao neke poete, drugim rijecima prodavaci magle i hohstapleri.

I nakon toga, jednom davno, Zivot, nemilosrdan, rekao mi je potiho, na uho - " Oli, svijet ne trpi emotivce, on ih prozvace i ispljune... on ne trpi slabice koji pisu poeziju o tome kako sam Ja los i zao, ne trpi dobricine i postenjacine, on ih uzima i baca... baca na otpad zajedno sa svima njima slicnima... meni ne trebaju poete i boemi, njih imam dovoljno na brizi - meni trebaju fighteri, nemilosrdni, oni koji nece trepnuti na suze, bol ili tugu.

Te riječi su izmislili filozofi, književnici i poete da bi ljepše, mudrije, tj učevnije zvučalo kada govore o dobru i zlu.

Ne dao bog da se nasmiješ, trebalo je vježbat grimase tipa nitko depresivniji nego ja, čitat i napamet citirat fatalističke pjesnike, to jest poete, nema zajebancije (u to ime bojkotirah jednu tadazvanu Evroviziju kad smo poslali Tajči - umjesto toga naškrabah neku domaću zadaću u vezi njega).

Srce je otvorilo svoje, do tog trena, zatvorene vjeđe i ja razumjeh misao davno umrlog poete, " Očima srca se bolje vidi. " Shvatih da živim na planeti na kojoj sunce nikada ne zalazi.

U noć, strašnom burom razječanu, sinu meni zraka pred očima i glas začuh kano glas angela: " Ja sam duše tvoje pomračene zraka sjajna ognja besmrtnoga: mnom se sjećaš šta si izgubio; badava ti vatreni poete satvaraju i kliču boginje: ja jedina mrake pronicavam i dopirem na nebesna vrata. " Poj mi dakle, besamrtna tvari, strašno tvoje s neba padenije i vremeno tvoje zatočenje u judoli tuge i žalosti

Stoga smrtni najsjajni poete s vratah neba u propast padaju. "