Samo ime talijanskoga narodnog poetičkog teatra Ey de Net znači " onaj koji vidi u mraku ".

To je neka vrsta književnog i poetičkog odgovora na permanentno aktualno pitanje o manjinama i nedostatak političke volje da se to pitanje riješi.

Da li zbog poetičkog stila ili posebne, nedokučive osjećajnosti autora Fitzeraldovog umijeća pripovijedanja priče koja bi mogla biti obična, što zahvaljujući njegovom peru, postaje suptilna, nezaboravna i očaravajuća.

Supostojanje poetičkog i realističkog, tragičnog i ludičkog osobito je došlo do izražaja u igri Helene Minić (sestra Magdalena/Glorija), Rikarda Kozlovića (Floki Flèche), Zvonko Zečević (Biskup), Ivice Pucara (Don Jere), Jana Kerekeša (Don Zane), Zdenka Brleka (Don Florijo).

Povlači li jezični odmak i neku vrstu poetičkog izmještenja?

To se dogodilo s puno ljudi koji su prošli rat, našli se u ratu ili su ih te devedesete jako pogodile i zapravo je došlo do jednog jakog poetičkog pomaka u smjeru proze koja je bila puno više pripovjedačka, realistačka, neki put i naturalistička, koja je bila jako narativna i koja je imala taj jedan socijalno-dokumentarni sloj.

Geza Čat, rođen u Szabatki 1887. a umro u Subotici 1919., lebdi nad Makovim zrnom kao avet poetičkog patrona, sveca-zaštitnika.

Koliko si se svjesno želio odmaknuti od poetičkog nasljeđa prethodne generacije, ma koliko heterogeno ono bilo?

Konzistentnost takvoga ne samo tematskog, već zaista i poetičkog creda očituje se i u primjeru što ga prije spomenuh u svom je libretu " Judita " Dunja Robić u odnosu na Marulićev predložak " nadopisala " jedno važno žensko prijateljstvo.

Uz plošne i zapravo apstrahirane mrtve prirode iz polovice šezdesetih to će kulminirati u zagorskim krajolicima iz ranih sedamdesetih, gdje je plošna i koloristička organizacija kompozicije dovedena do poetičkog i lirskog vrhunca, te je posve svejedno da li je ta usklađena slika svijeta predmetna ili apstraktna.

Kriterij literarne vrijednosti, važnosti poetika, pojavljivanja u dijakronijskom slijedu, što podrazumijeva začinjanje novoga poetičkog obrasca ili poetičku zakašnjelost, morao je odlučivati pri odvajanju prostora na kojem će biti obrađeni pojedini autori.

Video zapisi je proza bez određene forme, bez čvrstog poetičkog ili filozofskog određenja.

Budući da je misterij poetičkog ubojstva (ovo je samo mala kritičarska šala) riješen odmah na početku zbirke, pjesniku je preostalo da nas do kraja fura na »forenzičarski« način.

Namjera je bila i osmotriti postkišovsko književno stanje na prostoru ex Jugoslavije, gdje je Kišov dokumentarizam tačka paradigmaskog poetičkog obrata, a stvaranje iza njega obilježeno je rasapom jezika u jezike.

Sedma i poslednja odlika postmoderne književnosti, bar po određenju Dagmar Burkhart, bila bi autotematizacija, preciznije, postojanje metaliterarnog diskursa koji je najmarkantniji onda kada spada u domen poetičkog iskaza.

Također, razgovor o novom treba biti i razgovor o inovaciji, pojmu koji domaća teatrologija i praksa ne rabe često, ali koji bi mogao otvoriti razlikovno polje između stilske odrednice i konkretnijeg tehničkog/poetičkog proboja.

Od socijalnog statusa likova (ni autsajderi ni istorijski akteri), preko analitičkog potencijala naracije (kritika savremenog hrvatskog društva je obuhvatna ali nije praćena rezignacijom ili mizantropskim cinizmom) do fluidne izmešanosti ljubavne priče, melodrame mentaliteta i političke groteske, novi roman Roberta Perišića nudi se kao slojevito štivo koje ne prelazi granice svog stilsko-poetičkog žirondinstva ka, recimo, kategoriji tragičnog (ili rebelijanskog).

Dvoje glumaca, Splićanka Ema Proso i Celestin Russo, odigrali su pred oduševljenim mališanima u domovima za djecu " Maestral " i " Miljenko i Dobrila " predstavu " Spomenik " na hrvatskom jeziku, u kojoj su i djeca postala aktivni sudionici Samo ime talijanskoga narodnog poetičkog teatra " Ey de Net " znači " onaj koji vidi u mraku ".

Pitanje je, dakle, je li redatelj takva poetičkog nagnuća bio najprikladnija osoba za uprizorenje Dostojevskog?

Istog je poetičkog usmjerenja Ulet Krešimira Šturlića, također autora iz Centra za film i video Dubrava, koji je negdje na morskoj plaži uočio potencijalnu izvanrednost nadolazećeg kanadera i počeo snimati.

Često se prisjetim poetičkog pisma kojeg je Roland Barthes nekoliko tjedana prije smrti poslao talijanskom redatelju Antonioniju u kojem opisuje koje osobine mora, prema njegovu mišljenju, imati umjetnik.

U književnosti ona proširuje tematski opseg, neguje kritički duh i sprečava ustoličenje poetičkog jednoumlja.

Knjizi nesumnjivo nedostaje čvršće strukturiranje sadržaja (što je vidljivo pogotovo u tekstu posvećenom (ne) radu komisije za istinu i pomirenje, koji - kako sadržajem tako i gotovo administrativnim stilom - odudara od ostalih), što se moglo sprovesti temeljnijim i sistematičnijim obrazlaganjem rodne problematike i kritike ideologije kao lajt-motiva i zaokruženijim izlaganjem sopstvenog teorijsko-poetičkog stanovišta.

Slike su tako faktička informacija za literarni tekst i nužna kapija za ulaz u naraciju, dok tekst od njih čini metaforu jednog svetonazora, poetičkog kreda ili smisla umetnosti.

Da bi se ovakva teza dalje razvijala, neophodno je pružiti detaljniji, razrađeniji prikaz opusa Aljoše Antunca, pažljivo opipati njegovo pisanje, detektirati brojna mjesta distorzije dominantnoga poetičkog modela suvremene hrvatske književnosti, mjesta na kojima se - kako to u već spomenutom tekstu sugerira Katarina Peović Vuković - " stvarnosnost " pojavljuje u paru s " nesnosnošću ", a ispod pokrova " realnosti " pulsira ono lakanovsko nemoguće-Realno.

Takođe, u tekstu o Basari, nakon razmatranja postmodernističkih stilskih karakteristika i kritike svrstavanja nekih savremenih pisaca u postmoderniste, Ilić kao distinktivni kriterujum ne uzima toliko poetičke obrasce već zaključuje da postmodernizam ' razotkriva totalizujuće mehanizme ideologije ', zaoštravajući taj stav zaključkom kako su zagovornici mimetičkog književnog modela devedesetih godina nastupali sa takođe totalizujuće ideološke pozicije nacionalizma, i time zastupa neodvojivost etičkog od poetičkog angažmana pisaca i kritičara.

Adio kauboju roman je lirske i surove impostacije povijesti i mješavina žanrova koja nam o jednom (našem) prostoru i vremenu kazuje više negoli takozvani čisti žanrovi koji stvarnost promatraju kroz vizuru svoga žanrovskog, političkog i poetičkog jednoglasja.

Ono što nesumnjivo jest bitna odlika aktualne američke nezavisne produkcije, izrazita je sklonost tzv. nezavisnjačkom mainstreamu, vrsti filmova koji bez (većih) problema komuniciraju s publikom hollywoodskih produkcija, što očito dovodi u pitanje (ali apriori ne poništava) subverzivnost koju bi, uz podrazumijevanu dozu poetičkog pomaka, indipendenti ontološki trebali posjedovati (jer se često smatra da im je to raison d etre), ali dakako ne dovodi nužno u pitanje njihovu kvalitetu, a to bi ipak, kad se podvuku sve crte, morala biti najvažnija stvar kod svakog umjetničkog djela.

U svemu tome ustrajno se nameće pitanje identiteta, osobnog i poetičkog, koji se gradi između bitničke, gotovo starozavjetne, planetarno folklorne patetike i cinizma vizije razotuđujućega balkanskog melting pota:

Nemam nikakva poetičkog programa.« U tome i jest sva draž i života i umjetnosti - da možemo birati, ne relativizirajući niti ne svodeći postojanje na jedno ime, na jednu znanost, na jednu ideologiju.