Kostimo graf ija Jacqueline West, koja je svoj zanat već ispekla na poetičnom Drvu života najvećeg...

Dominantni, prizemljeni dio filma s putujućom braćom nudi kontrapunkt poetičnom uvodu, humor blagog pomaka oslonjen na dobro ocrtane, no dramaturški statične karaktere, pri čemu Anderson blista u segmentu putovanja vlakom, koji pretvara u svijet u malom kao što je recimo Ford učinio s poštanskom kočijom u svom klasičnom vesternu, međutim, kad braća napuste vlak, film gubi na osebujnosti i ritmu, postajući pomalo zamoran.

Naravno, sve to odvija se u poetičnom sniježnom ambijentu, u kojem dvije vojske kreću prolijevati krv na bijeloj podlozi, no ako ste čitali knjigu Stephanie Meyer, onda znate i da se taj obračun u njoj uopće ne nalazi.

Kostimografija Jacqueline West, koja je svoj zanat već ispekla na poetičnom Drvu života najvećeg ekscentrika među holivudskim ekscentricima Terrencea Malicka i Oscarom ovjenčanoj Neobičnoj priči o Benjaminu Buttonu, štreberski je precizno odrađena te stoga mada ne oduševljava inovativnošću doprinosi autentičnosti priče, a glazba njenog kolege s Drva života Alexandrea Desplata poznatom i po svom radu za Oscarom nagrađen Kraljev govor premda na trenutke pomalo suviše invanzivna nije uspjela narušiti harmoničnost ukupne cjeline sabijene na celuloidno platno.

Nakon niza samostalnih i skupnih izložbi u Parizu, Zagrebu, Beču, Miamiju i Baselu te zapaženog kratkog filma ' Velika Očekivanja ', nagrađenog na Black Box festivalu u Berlinu, umjetničin rad, poznat po poetičnom, ali i angažiranom pristupu, doživljava sve više priznanja te nakon europskih osvaja i američke kustose.

Ugledni Andrew Sarris izjavio je da je riječ o ' najpotresnijem filmu o životu i smrti koji je ikada vidio ', a ostali recenzenti se uglavnom slažu da je riječ o ' životnom, smiješnom i poetičnom filmu '.

Iako je rad gotovo nemoguće vidjeti u cijelosti (što zbog trajanja, što zbog nesinkroniziranih epizoda), osobita atmosfera, način kadriranja i crno-bijela estetika pridonose poetičnom, gustom umjetničkom tkanju unutar kojega je naracija svedena na minimum.

Izazovni opus 24 skladbe govori sve o majstorovim usmjerenjima, poetičnom izrazu romantičarskog razdoblja, ali i odnosu prema polofoniji, ili prema sviračkom virtuozitetu koji nikad ukrasno ne postaje sam sebi gimnastičkom svrhom.

Gledateljima koji se s ovim filmom još nisu susreli nećemo kvariti iznenađenje, pa nećemo otkriti tajni recept, ali znajte da se radi o nezaboravno poetičnom SF klasiku.

Predinove su konferanse često lascivne, ne u arsenovskom poetičnom stilu, ali jednako tako u granicama dobroga ukusa.

Ma bravo, nemojte zaboraviti poštaru zaželjeti ugodne blagdane, da vam savjest bude potpuno mirna dok on po ledari razvozi pošiljke - a, ne pardon.... vi čestitki nemate, jer ih ni vi niste poslali,.. vi ćete to sve sms-om riješiti, najbolje još onim skupnim sa nekom poetičnom rečenicom, to će primatelje baciti u potpunu ekstazu.

Slabašan je i inače hvaljeni film Zmaj Alekseja Muradova, vizualno monokromna priča o zatvorskom čuvaru koji se specijalizirao za izvršenje smrtnih kazni kako bi izdržavao invalidnog sina: pokojni Krzystof Kieslowski nije propustio ništa od mučnih posljednjih trenutaka osuđenog na smrt u Kratkoj priči o ubijanju, dok Muradov pribjegava vitlanju kamere i poetičnom pretrpavanju zvučne kulise.

Dok kod Milića ljubavi uopće nema, kod Stallonea je potisnuta i implicitna, Reeves njome otvara film, posvećuje joj njegovu prvu trećinu i naposljetku ga njome i zatvara. Cloverfield je izvrstan film dok govori o ljubavi - o njenom poetičnom prvom danu hvatanom amaterskom kamerom iz ruke, te o napetoj krizi zaljubljenika na velikom oproštajnom partyju, dok se ljubav bori da u posve fragmentariziranim ostacima digitalnog zapisa zadrži sjećanje na sebe pod terorističkim napadom aliena i žanra fantastičnohororskog filma katastrofe.

Riječ je o knjizi ispunjenoj silnom strašću i poetičnom ljepotom, koja progovara izvanredno originalnim glasom.

Poveznica između razdvajanja i ponovnog hrvatsko-srpskog spajanja za Brešana je bio film Svjedoci iz 2003., u kojem na početku imamo hrvatsko-srpski razdor (ubojstvo naoružanog srpskog civila i otmica njegove kćerkice), a na kraju obećanje bolje budućnosti u poetičnom završnom kadru dvoje plemenitih Hrvata i sirote srpske djevojčice koju definitivno spašavaju, osiguravajući joj azil u Italiji.

Ono što u prvih petnaestak minuta filma predstavlja intrigantan spoj sjete, melankoličnih nota i grotesknih likova u kombinaciji s tjeskobnom scenografijom i poetičnom glazbenom podlogom, veoma se brzo razvodnjava i gubi koheziju nižući tek više-manje duhovite/tragične situacije te gubeći iz vida potrebu zaokruživanja cjeline i imputacije konačne poruke.

Premda Miloš paralogičnim, disperzivnim i na izgled anarhičnim pripovijedanjem, te kompliciranom, ali poetičnom sintaksom ponekad uistinu pomuči čitatelja,« Klitostora »ipak sadrži elementarnu fabularnu nit (s izvanrednim i izuzetno duhovitim obratom), kao i uzbudljivo prepletanje ekscitne erotske tematike s erotikom pripovijedanja.

Riječ je o knjizi ispunjenoj silnom strašću i poetičnom ljepotom, koja progovara izvanredno originalnim glasom.

RIKARD DRUGI, gdje je u poetičnom liku kralja portretiran čovjek riječi koji je kobno spor na djelu, za razliku od djelotvornog Bolingbrokea koji je oličenje vladarske sposobnosti;

Najvećim dijelom filma Coeni izbjegavaju izravnu ilustraciju njegova naslova (osim ako pod tim ne podrazumijevamo likvidaciju i maltretiranje ubojičinih usputnih žrtava, odnosno bolest i suvišnost veteranove punice, pri čemu je riječ o malim epizodnim ulogama), nego eliotovski zaobilazno upozoravaju na zbiljsku i fikcijsku marginalnost starije populacije tako što Tommy Lee Jones, iako je njegovo ime prvo na credit listu, de facto tumači lik koji je gurnut na razinu jače epizode (zadržavajući doduše status jamesovske središnje inteligencije, ali na to brzo zaboravimo, a prisjetimo se tek na poetičnom svršetku, kad šerif prepričava svoj san i time označava da je spreman za odlazak u onostranost).

Simfonija terora koju je taj film dosegnuo usporediva je s još jednim temeljnim primjerom filma strave, Nosferatuom Friedricha Wilhelma Murnaua iz 1922., arhetipom vampirskog filma, djelom ugođaja mraka i svijeta vladavine smrti, jednim od vrhunaca ekspresionizma, ali i filmom koji je poetičnom opčinjenošću prostorom, napose eksterijerima, krenuo nadvladavati obrasce čistog ekspresionizma.

Riječ je o vrlo poetičnom i likovno upečatljivom radu fleksibilne " priče " koju, uz diskretno navođenje, sami kreirate, a gdje se kroz hiperrealistične slike fiktivnih uspomena i sjećanja vizualizira nadrealno izoštrena percepcija ljudi koji su neizlječivo bolesni.

Njezin je artizam upravo u otvaranju i oživljavanju onog stupnja osobne imaginacije svakog gledatelja-slušatelja koji užitak nalazi u neizrecivom, poetičnom.

Riječ je o poetičnom filmskom ostvarenju koje govori o nužnosti borbe protiv rasizma i koje je s razlogom izabrano za srpskog kandidata za Oscara.

Prožet zagonetnom lirskom, poetičnom i povremeno oniričkom vizualnošću, obojan isprano sivim, smeđim i plavim paletama straha, strahopoštovanja i melankolije na razmeđi prošlosti, gdje su zapeli Parkerovi i civiliziranog modernog svijeta kojem oni ne pripadaju, We Are What We Are izgleda kao horor u režiji (ranog) Terrencea Malicka.

Jedan od prvih vidika kojim se liturgija ističe jest njezina blizina poetičnom.

U poetičnom gotovo pastoralnom prizoru zelenila suncem okupane livade s kravama, možemo detektirati trenutak dokolice, odsutstva ili predaha od radnih aktivnosti, čitanja poezije kao duhovnog i obrazovnog iskustva, zanimljivog i korisnog traženja vremena dok krave pasu.

Ako je vaš odgovor na prvo pitanje potvrdan, nedvojbeno ćete uživati u ovom ambicioznom, poetičnom i učenom romanu. (Timothy Peters www.sfgate.com)

Anouilh - eva mala Antigona, u Kaštelanovom poetičnom djelu " Pjesak i pjena " savitljiva Lutka od slame, u Krležinoj bajci " Kraljevo " ciganka koja prodaje SREĆU,

Opadanje interesa za Motovun počelo se osjećati još prije dvije godine, međutim kad se, kao ove godine, na vjerojatno najboljem filmu festivala, Slobodnoj volji Matthiasa Glasnera, skupi tek pedesetak gledatelja, a na uvijek atraktivnom egzotično-poetičnom artu kakav je vijetnamski Gonič bivola na središnjem Kinu Trg pola gledališta ostane prazno, onda je očito da je festival izgubio dobar dio svog prestiža.