A maloprije ja pogledah u novinu i naiđem na statistike obrazovanja kod naših ljudi i pročitan podatak da je 20 % ljudi završilo višu ili visoku školu, dok ostalih 80 % ljudi je završilo samo osnovnu školu ili su ostali na srednjoj školi...
A maloprije ja pogledah u novinu i naiđem na statistike obrazovanja kod naših ljudi i pročitan podatak da je 20 % ljudi završilo višu ili visoku školu, dok ostalih 80 % ljudi je završilo samo osnovnu školu ili su ostali na srednjoj školi...
Jednog dana skupih snagu i pogledah ga
Sad uz povecanje pogledah neke dijelove slike -. -
Pogledah danas prvu epizodu trece sezone Enterprisea i prva stvar koju spazih T ' pol ima manje sise.
ima jedan dokumentarac, upravo ga pogledah... a usko je vezan za ulazak Hrvatske u EU, ne samo Hrvatske vec i ostalih zemalja u okruzenju i njihovih ustupaka.. ako zanemarite projugoslavenske izljeve emocija od strane redatelja i pogledate samo ekonomske razloge o kojima se prica u filmu u smislu kapitalizma i udruzivanja te prodiranja zapada na ove prostore mislim da ce vam odgovor u vezi referenduma biti jasniji
pišete u prosjeku duge postove (preko 250 riječi) kaže statističar bloga. pogledah svoje prošle postove. statističar je uvijek u pravu. k vragu, doista nemam obzira prema vremenu vas koji me, unatoč svemu, čitate. svaki bi moj post stao u desetak redova, uvod, zaplet, rasplet i kraj, ali dovoljan je treptaj jednog ženskog oka, čaša na drvenom stolu lokalne birtije, sjena ispod krošnje starog hrasta, da u mojoj sadašnjosti jedan maleni leptir zamaše krilima i stvori oluju u mojoj prošlosti. a ona, na krijesti stometarskog vala što se nesmiljeno obrušava na kamenitu obalu, donese u sadašnjost požutjele slike iz nekih starih albuma. i kad sjednem pisati post pred mojim se očima počinju okretati stranice tih albuma i slike ožive i pokrenu se, kao oni stari filmovi što s dvanaest sličica u sekundi nisu uspjevali prevariti tromost oka, i promješaju se, kao igraće karte, s ovih " dovoljnih " desetak redaka i više se ne mogu zaustaiti bojim se, niti ovaj post neće biti kratak, ali oprostit ćete mi, jer u njemu ću napisati svoje blagdanske želje
Neki glasovi su počeli dopirati do mene: ' Ne boj se, jesi puno krvi izgubio, ali, preživjet ćeš, vjeruj, ti to možeš, jebeš zube, napravit će ti se novo zubalo, a ovako i onako sam ti skoro sve pokupio... ' - Pogledah kroz jedno polufuncionalno oko okolo sebe.
I ja pogledah najprije u tamne kutove u sobi, zatim hitro i samo mimogred kroz poluotvorena vrata u neprozirnu tminu ostalih soba, napokon na portrete kojima kao da su se micale male, stroge očice.
" Nazdravimo ovoj prekrasnoj večeri, pogledaj kako nam se smiješe oči neba " I ja pogledah u taj prekrasni beskraj.
Izvadih Zbroju i pogledah na drugu stranu ceste.
Pogledah u nebo i nasmiješih se tom čudesnom beskraju.
Usput ću spomenuti, pošto pogledah cijelu stranicu tivatonline, da je vrlo dobro složena za turiste i znatiželjnike, puna informacija o smještaju, prehrani, plažama ali i mnoštvu drugih zanimljivosti.
Onda pogledah zapravo o čemu je riječ i vidim da su kreatori ovog nenadjebivog zemljodara isti oni koji guraju onu grozomoriju od animacije zvanu učilica.
I to je istina. - danas pogledah još jedan korejski film (All for Love).
Pogledah ko zove: " Ah to ste vi ambasadore.
moram priznati da svjesno i namjerno zabrijavanje nije iziskivalo nikakav ekstra napor... tako da sam izenađena razultatom... do pola dana... ali kako to uvijek biva u životu, u kojem ne vrijedi varijabla kontroliranih uvjeta nego se sve svede na okolnosti.. sve je otislo u qrac.. ukratko. jasno se manifestirala moja stara boljka gdje pokušavajući ugoditi svima u jednom trenu shvatim da baš nitko nije zadovoljan i da se baš svi ljute na mene.. pozitivno u svemu je da sam reagirala skroz netipično za mene... došla sam doma.. odvrnula ninu simone.. stala pod tuš i tamo se zadržala dobrih 20 minuta uz isprike žednima u svijetu koje nekako uvijek vidim kad se bahatim s vodom (toliko o osjećaju krivnje kod fuxe... prisutna je za apsolutno sve.. uključujući i obespravljene, bijedne i potlačene u svijetu)... oslobodivsi se razmisljanja, pjevušeći ain ' t got no.... vjerojatno naljutivši par susjeda sa arlaukanjem na dio i ' ve got my boobs... došlo mi... odjenuh omiljenu pamucnu majicu, toliko rastegnutu, ispranu i ispucalu... ali meni toliko dragu da je jednostavno ne mogu baciti... mozda zato jer na njoj pise... brain is a wonderful thing to waste.. napravih si cedeviticu.. pogledah što ima na teveju... nat mač... bacih se na svog dragog.. koji me je dočekao spreman kao i uvijek uostalom... onako spokojan, njezan i udoban.. prepustih mu se, potrbuške, kako uvijek spavam... zagrlivši svoje jastuče... utonuh u dubok i ozdravljajući san...
Stavih da se sa prostranstava Interneta skida dvanaesta epizoda serije Heroes, a na televizoru pogledah novi nastavak Zabranjene ljubavi.
Zatvorih knjigu i pogledah na mobitel. 11 sati.
Pogledah u Talijanku: njezino postaralo i mlado lice bijaše izgrizeno ko od pudra.
Pogledah u trošno odijelo i sav sebi sinuh u cijeloj svojoj mladosti tako trošan, suh i star.
Obrijah bradu i brkove i pogledah se u ogledalo.
Jučer letimično pogledah jedan film, i baš mi je zapela za oko scena gdje se spominje " bolest ponedjeljka ".
Ja je dapače pravo ni ne pogledah; zašto se zaljubih u nju i kako, to je proces, koji se je izvršio izvan mene: netko je rekao, da je ona moja draga, a ja zaključih, da sam prema tome ja njezin dragi.
Opet pogledah prema avionu koji je završavao manevar.
Pogledah blog naše drage blogerice isnogood4u i nađoh ovu fotografiju, nasmijala me do suza... zaista mi ličiš na ovo okato čudo, neumorna i nezaustavljiva, da, da takva je naša isnoo..
Onda napravih malu pauzu, odgovorih na komentare na blogu, pogledah poštu.
Pogledah kroz prozor i vidjeh neke od dečki kako stoje u redu, zadignutih rukava, dok je doktor pripremao injekcije.
N akon što sam u prošlom Egotripu stavio završnu točku, pogledah na zid gdje su me čekale VREĆE PROŠLOSTI te naučen i na najnenaučenije stvari, HA; izučio po onoj da čovjek cijeli život uči shvatih kako je sva naobrazba, nauka i navika (logičnog) razmišljanja TOTALNI KAOS (Poput Demurovih i mojih Chaos Art radova, koje smo svojedobno zajedno, uredno izložili na nekaotičnoj izložbi u riječkom Malom salonu).
Dakle, priča se zove, VJEROVALI ILI, NE DVA PUTA.: Na moje subotnje pitanje susjedu na Kupi, da li je možda negdje vidio ovakve gljive/pokažem mu osušenog smrčka/odgovorio je, NI ČUL NI VIDEL, A KAJ JE TO? Ah, lagano potonem, jer nikako da nađem stanište, a znam da ih tu mora biti.Propalo, valjda čovjek zna tu je rođen, 100 god. mu je tek, ja sam tu 13, zaboravi....... Unedjeljno rano jutro, tek otvorih okice, a netko lupa po lesi i viče: sused, sused kaj je to, to?? Pogledah iza čoška, a susjed drži u rukama smrčka ko Babin dlan.Skoro sam se zrušil Veli, brat mu je rekel da je z traktorom par takvih zgazil, saj ni znal da se to jede..... Prvo smo se divili, naslikavali, pa popili rakijicu u to ime i ode susjed pa veli da bu još malo poluknul morti još kojega najde Kak smo samo bili veseli Baba i ja Ima ih, ima... I tak, primimo se nas dva posla i zaboravismo na susjeda.Kad ono Susjed na vrata.U rukama MRCINA OD 600 grama One u zdjeli nis ni videl.Meni su se ruke počele tresti, gore neg v rano jutro Velik ko moja glava Vrag ti posel, krečenje... Ne moram opsivati, siguran sam da ste shvatili Susjed se zove Stjepan Kos i prvi je puta navratio do nas.Čestitam mu i ovim putem.Smrčke smo slikali i pospremili.Najveći ide danas u Tkalču... ALI Odem ja danas u foto studio da mi sličice stave na cd, da odmah pošaljem u Umag, a veli meni ženska: KARTICU VAM JE NAPAL VIRUS, morate si to počistiti, ne mogu vam ništa tu napraviti?? Pa kaj je to? Kaj da delam? Tak sam ljut došel doma da bi Babu vgriznul. Ništa, strpite se skupa s menom, dok mi se dečki smiluju i rješe to.
Naravno, kad se sagnuh, kad promijenih stanicu, posvrbih dupe i pogledah dugu, koja se u međuvremenu pojavila u još neviđenom položaju vodoravno, skoro skroz na zemlji tako da smo svi koji smo se u tom trenutku zatekli tamo, postali žene, a one koje su to već bile, one su postale lezbe i kad podignuh glavu, jer ipak sam u strahu od zabijanja u vozilo ispred, eto ti odnekud onog istog odlazećeg vozila ispred, i ja, sav izbezumljen, stadoh na kočnicu, jebote čovjek, a auto ne daje znakove inercije, boga ti.
Jezikoslovac je web odrednica na kojoj ćemo pokušati u skorije vrijeme objediniti sve varijante i baze koje su trenutno dostupne za hrvatski jezik, kao i što veći broj primjera za iste. Pratite nas i šaljite prijedloge, kako bismo postali centralno mjesto razmjene znanja.
Srdačan pozdrav!
All Rights Reserved © Jezikoslovac.com