Treba mi sada, da mogu, kada se okrenem i pogledam je u oči, da se osmehnem i da joj blago predočim laž, onako kako sam to činio hiljadama ljudi u ovoj sobi, nakon pregleda, kada su se sve sve žalbe svele na ne osećam se dobro.

Momci s ovog covera su rudari rudnika Breza u BiH, puni svih tih vrijednosti i vjere u bolje sutra.Hvala im što me, kad god pogledam ovaj cover, podsjete da probudim te vrijednosti u sebi.

Kako se trenutno nalazim u gradu u kojem je kino izumrlo... koma jel da?... jedva čekam priliku da pogledam film

Podignem svoju ruku i kažem: - ' ' Ovo je moja ruka ' ' Pogledam drugu ruku i opet kažem: - ' I ovo je moja ruka. ' ' Onda pogledam oko sebe i kažem: - ' ' Ovo je moja soba ' ', ' ' ovo je moje računalo ' ' i tako se zabavljam sa linearnim postojanjem.

Gledam samo utakmice Reala i Barce, a ostalo pogledam sažetke.

Ako imate neka bitnija pitanja slobodno mi pošaljite u inbox jer ovako ne vidim uvijek sve komentare na blog osim ako ga ne pogledam svaki put, a nije da sam napisao samo jedan.:) I sutra bi trebao na naslovnoj izaći moj vrlo opširan članak koji će se, nadam se mnogima svidjeti, tako da bacite look definitivno i komentirajte.

Drugo, zašto mi se počesto javlja da je nešto dodano ili promijenjeno u programu, a kada pogledam najčešće nije ama baš ništa promijenjeno.

Često pogledam sažetke utakmica na t-portalu, a kada imam vremena gledam i na tv-u emisiju tribina.hr koju moram pohvaliti.

nikad necu zaboravit kako mi je rekao " pogledam dolje i vidim dr.... kako mi udara sakama po prsima i mislim pogledaj budale, pa ja sam ziv "

Ponadao sam se da će mi se vratiti kad poslije jutarnje kave pogledam ponešto iz svoje kolekcije biblijskih filmova.

Najprin pogledam Desnu, onu koja je moje zlato zvala vištice jedna, i tirale je iz svog vrta, a odatle je imala najbolji pregled situacije na teren.

Prilika je to da, u desetak dana odvijanja festivala, pogledam vrlo kvalitetne predstave.

Eto u očekivanju nekog tvog teksta sa utiscima sa seminara u Zagrebu s vremena na vrijeme pogledam na tvoju stranicu.

Pogledam raspored vožnje autobusa i vidim da sjedim umotan u Hrvatsku zastavu, na mjestu odakle za sat, dva ide autobus za Jugoslaviju.

sad me CD nagnala da pogledam vremenik (dosta dugo ga nisam mogla otvoriti, sad vidim da je promijenjen izgled) je, jučer je bio HJ, danas matematika pa onda opet sljedeći tjedan HJ i PiD za lektiru je imala prošli mjesec Hrabricu, sljedeća je Tri medvjeda i gitara

Kada slušam svoju baku, pa roditelje; priće iz njihovih života, pa onda pogledam svoju generaciju, našu djecu..

Pogledam oko sebe, ali nije bas toliko ruzicasto.

Zabole mene za lozu da li će se nastaviti ili ne, meni je važno moje djete bez obzira da li je curica ili dečko, kad pogledam mog sinčića sva se rasprametim

A kada po drugi put pomislim da bih trebao sve ovo ponoviti, uzmem u ruke laptop i pogledam raspored slijedećih utrka.

Pogledam u košaru, a košara prazna " Tako nekako glasi citat iz jedne od Allenovih knjiga koju sam davno čitao, a koja vjerno opisuje uvodnu tvrdnju teško je odabrati pet najboljih.

Zgrožavam se svaki put kada pogledam američku tinejdžersku seriju, serija za mlade?... prezentira nam se takav nemoral, droga, nasilje, zlo... kao nešto sasvim normalno.

O dem na Internet i pogledam što se govori o malim plavim kuglicama.

Da sam barem obukla nešto drugo... malo mi je hladno po leđima, neki hladan vjetar počeo je puhati s večeri... ova haljina preprozračna je... ali znam da je izraz mog lica ono što privlači pažnju... na licu vidi mi se da ne pripadam ovdje u ovaj orijentalni svijet... ovaj grad propao je, nije ono čega se sjećam... dugo već ovdje stojim, sat, dva, možda tri... možda svega petnaest minuta... ne čekam ni autobus ni vlak... iako se motam tu, među čekaocima... povlačim po metalnim klupama... naslonjena na ogradu... čekam nešto... nekog... tko možda neće doći... da li ovaj trenutak izgubljenosti u vremenu i prostoru uopće pripada mom životu... nekako nedostojanstven... u tom nepoznatom kvartu gdje trešte narodnjaci iz svakog kafića... kao da sanjam... to je ustvari tržnica... pogledam malo bolje, vidim dućane koji su zatvoreni ovaj čas... prošetat ću malo... javni wc, dobro će mi doći... ali zaključan je... ipak tu je žena koja naplaćuje ulaznice... to je dobar znak javni wc koji se održava, čisti... ipak ovaj zahod nije baš pojam za čistoću... ali nemam izbora, trpjeti ne mogu... uredila sam se malo, umila, našminkala... žena nestrpljivo otvara vrata... predugo je zadržavam... ali svejedno mi je... platila sam za ovaj luksuz tekuće vode... vratit ću se gore... tramvaj je upravo na stanici, stajat će tu neko vrijeme dok se ne uskladi s redom vožnje... ako sjednem u taj tramvaj doći ću lako do svog auta... to je utješno... uvijek mogu otići... imam taj izbor... ali biram da ne odem... jer ako sad odem neću se više vratiti... pričekat ću još malo... koliko ću još čekati?

da, da, zato ja odmah kada dođem doma pogledam u frižder, a po noći kuham kako bi vragove namamila u nutra: mig:

Kad pogledam unatrag na likove koji su me zeznuli, vidim samo uredno postrojenu vojsku rumenih hetero muškaraca i žena što od ribe najviše vole pržene lignje, slušaju i rock, ali ne prežestoki, nemaju ništa protiv tetovaže ako su diskretne, vjeruju isključivo u njemačke aute, sigurni su da svaki prosjak posjeduje vilu, u rukavu uvijek drže tri vica o Muji i Hasi, vjeruju u Boga toliko da ga spominju i u psovkama, vole Halida, a mrze Bosance, ponavljaju da su ' oni gore svi isti ', malo pospremaju prije nego dođu gosti, vole Olivera i mrze Dalmoše, tapšaju se po trbuhu dok govore ' mala bačva velika pipa ', strahuju od Europske unije, znaju pravu istinu o topničkim dnevnicima, misle da dečkići trebaju nositi uvijek plavo, a curice roza, znaju točno gdje se Bilić zeznuo, u pivnici svoju ženu zovu ' baba ', traže dva računa u Ikei, misle da je prije bilo bolje, ali nisu jugonostalgičari, ponavljaju da nema ptice do prasice, smatraju da su vegetarijanci mahom sektaši

Teškim naporom se podignem na krvava koljena i pogledam svoje prljave dlanove.

Problem je u tome što ih uvijek pogledam prije nego dođu u kina jer se prikazuju s najmanje godinu dana zakašnjenja.

Kada pogledam kandidata za župana i slogan " odlučno ", nikako ne vidim kako idu zajedno.

Svaki dan barem jednom pogledam teglice, znam da je prerano, ali ne mogu odoljeti.

No uvijek me je pratio neugodan osjećaj da je on želio da ga pogledam