Takvu je implicitnu društvenu kritičnost, s komponentama crnoga humora i gorke satire, do vrhunca doveo u najuspjelijem filmu Krvnik (El verdugo, 1963), o mladu pogrebniku koji se užasava svakog nasilja, a prisiljen je postati krvnikom.

U protivnom, narod bi slijedio njega, i ne bi nas nadglasili oni koji su u Pogrebniku Domovine vidili izlaz, kao i oni koji su u svemu tome osjetili priliku zivota, priliku za osobno bogacenje.

Ali ne htjede reći kako je jedan čovjek pogrebniku koji ukopava preminule po njihovim različitim vjerskim i inim običajima rekao da je dugo tražio Boga i da Ga nigdje nije mogao pronaći, a ni dokaze da postoji.

Bilo mi je žao kuma koji je zajecao kada je predao lijes pogrebniku, bilo mi je žao mog muža koji je plakako i tako mi stiskao ruku da sam mislila da će mi prste polomiti.

Muškarac ispijena lica, nalik pogrebniku, blago se nakloni i zakorači ka sredini sobe, praćen poslužiteljem kao sjenom, nasloni crnu aktovku na masivni ovalni stol, otvori je, vadi iz nje križeve različitih dizajna i veličina, slaže ih jedne pored drugih, tako da ih dostojanstvenici mogu što bolje razgledati.

Zašto kćerka nije išla po majčino tijelo nego je sve prepustila pogrebniku...

Kad su odlučili da će Oliver tražiti još Oliver je prodan pogrebniku.

Da stvar bude gora, stotine djece jednostavno su izgubljene na putu od bolnice prema pogrebniku, a ta je činjenica neke roditelje ostavila da 40 godina tragaju za pravom istinom

Ja sam za (Pogrebniku) Šta Vi mislite o tome