Žalost 16 Sine moj, roni suze nad mrtvim, tužaljkom prokukaj kao patnik skrhan: ukopaj mu tijelo prema obi? aju i ne uskrati po? asti grobu njegovu. 17 Gorko pla? i i žarko ridaj i pokaži žalost koju zaslužuje: jedan ili dva dana, da izbjegneš govorkanje, a potom se utješi od žalosti svoje. 18 Jer od tuge dolazi prijeka smrt, i žalost slabi snagu životnu. 19 Neka žalost pro? e s pogrebom, jer je život u žalosti nepodnošljiv. 20 Ne prepuštaj srce svoje žalosti: odagnaj je i misli na svoj svršetak. 21 I ne zaboravi: povratka nema; njemu ne koristiš, a sebi udiš. 22 Misli na njegovu kob koja je i tvoja: ju? er meni, danas tebi. 24 U dokolici je mudrost zakonoznanca, i tko je od poslova slobodan postaje mudar. 25 Kako? e omudriti onaj tko upravlja plugom i komu je sva slava u šiljku ostana, tko tjera volove i bavi se radom oko njih i koji govori samo o teladi: 26 um je njegov obuzet brazdama koje slijedi, a bdijenja mu prolaze u tovu junadi. 27 Tako i svi radnici i rukotvorci koji rade i dan i no?: oni koji rezbare pe? atnjake i trude se neprestano oko novih šara svesrdno teže za što ve? om sli? noš? u uzoru i bde no? u da usavrše svoje djelo. 28 Tako i kova? koji sjedi pokraj nakovnja i promatra sirovo željezo: dah ognja pe? e mu kožu, a on se oko vrela ognjišta napreže; zvuk? eki? a zaglušuje uho njegovo, o? i upire u uzorak pred sobom; srcem misli na svršetak posla svog i no? u bdi da ga usavrši. 29 Tako i lon? ar koji sjedi kod posla svog i okre? e to? ak nogama: uvijek je u brizi za djelo svoje i sve su mu kretnje odbrojane. 30 Rukom daje oblik glini, a nogama je gnje? i; srcem misli na laštenja i bdi no? u da pe? o? isti. 31 Svi se oni u ruke uzdaju, i svaki je vi? an svome poslu. 32 Bez njih se nijedan grad ne može sagraditi, a nema ni naselja ni putovanja. 33 Ali njih ne pitaju u vije? u narodnom i ne isti? u se u op? ini.