skurcane situacije moram izbaciti. jebo dramu, ona će sama otići. al ove skurcane, ove kad se sjebem, ove kad se pogubim i postanem baba.

Freakusha razumijemo se, ja isto imam strašnu volju na početku, i kasnije se negdje pogubim, isto je tako i sa hranom.

Volim kad sjenila imaju svoje ime, a ne kad su samo brojevi, jer se pogubim...

Ne zato što kužim sve što u njoj piše (stvar mogu pratiti negdje do stote stranice a onda se malo pogubim sa diferencijalnim formama; -) već zato što ona predstavlja monument genijalnosti jednog velikog čovjeka koji ne samo da je svojim promišljanjima došao do originalnih i dubokih uvida u način funkcioniranja svemira već je i svojim javnim djelovanjem i istupanjem dosegao jedan nivo humanizma u riječi i djelu koji će biti teško nadmašiti.

I Crkvi Hristovoj koja me preko slugu svojih na vreme zaustavi da ne pogubim dušu svoju i duše onih koji verovahu mome " gatanju po zvezdama ".

Pogubim se u ovim licencama, znači li no GNU GPL u licenci i Open u imenu - otvoren i dostupan izvorni kôd?

hvala.. idem na dalek put pa imam za presijedat milijon puta, već me znoj oblijeva hoću-neću stić... da ne govorim o strahu da se ne pogubim na tim velikim aerodromima....: rolleyes:

D a uspijem prepoznati ono što bih trebala odabrati i da se ne pogubim u životu.

Krenem ja jednom pa se lagano pogubim, jer - od Jelačićevog izvota tri putića, a nigdje oznake kamo dalje nema...

Kalupe za pite sam kupila u Bagatele kraj kolodvora i koštaju 9 kuna (ovo je informacija za one koje zanima i koji su iz Makarske) i stvarno su super, ako ih ne pogubim ili podijelim čini mi se da su toliko kvalitetni da će me nadživiti.

Najčešće u zujanju i treptanju kursora od miša pogubim sve misli koje se skupe.

Odnosno, još uvijek sam uzbuđena kad idem na kavu da se malo pogubim u želji da sve ispade savršeno...... srećom, Lav nije zbunjola kao ja pa to ipak ne ispadne loše.

Ako li ja pobijedim njega i pogubim ga, onda? ete vi biti naše sluge i nama? ete robovati. " 10 Još je Filistejac rekao: " Ja sam danas izazvao Izraelove bojne redove.

judolino, ak ' muškarac nije pitom, pogubim se, ukočim, k ' o srnetina pred farovima, mozak mi se pomuti, tako da nit čujem, nit razumijem...

toyboy, ja isto mucam i pogubim se u blizini nekog ko mi se sviđa. recimo, ovaj deckic sa faksa. sjedimo, i on kad mi prica gleda me ful u oci, i ja se skroz pogubim, unervozim, jao, neznam sta bi rekao ponekad, micem pogled s njega.: brukica:

Još koji dan i ovo ćemo čekati do proljeća.. Zato da ne pogubim misao koju sam ranije na listu rokovnika zapisala..

Uistinu sam tužna zbog toga što neću čitati vaše riječi i strah me malo da se ne izgubite negdje u ovom razdoblju..... strah da vas ne pogubim.

Pogubim se, a moram i pročitati mnogo više nego što zaista želim.

Malo se pogubim od previše razmišljanja.

Pogubim se... inače, ima nekoliko poreza tvrtkama koji se lupaju na PROMET...

Losovius@ u pravu si, ima ovdje puno onih koji su pismeniji od mene, ja kada puno pišem malo se pogubim, a ovako više manje je svima jasno kaj sam želio reći, nisam želio komplicirati niti ulaziti u dublje analize, možda sam ipak trebao? - kufa74, 7.3.13. 11:49

Ja se uvijek sva pogubim u vezama, ali kao što i autorica kaže - naučim nešto iz veze u vezu pa čak i gubim manje sebe u zadnje vrijeme:)

Nekad se malo pogubim u kalendaru, pobrkaju mi se dani, spadnu kao magneti s premrežene pločice koja sa strane ima zabilježeno PUSČPSN i vrijedi za svaki mjesec svake godine ako posložite dane kako treba.

Čudna, čudna je život predstava, i baš se meni dogodilo da pogubim sve konce svoje uloge.

Kad totalno više pogubim živce i kad postanem svjesna da sam prestroga i da očekujem previše, onda me ovakvi tekstovi nekako prizemlje i ohlade pa opet ' uhvatim ' kontrolu nad sobom i postanem nekako sigurnija.

Rekao mi je netko jednom kad sam uzbuđeno tek počinjala voziti i rekla kako se jako loše orijentiram u prostoru i kako se lako izgubim, pa se bojim što da napravim kad se pogubim katkad u nepoznatom gradu: Ako zalutaš sa ceste i shvatiš da nisi na putu na kojem si trebala biti Čemu panika?

To je jedini način da da se ne pogubim i da zadržim stanovitu dosljednost u obavljanju stvari kako treba.

Meni je puno gore kad se pogubim u svojim mislima.

Već nisam imala dugo neku inspiraciju za pisanje. nemam nit sad Bog zna kakvu, dobila prije par min, al nekak se gubi.. najradije nebi ništ pisala, al opet budem.. neznam točno ni sama kaj. dok razmišljam.. uvijek mogu nać neke rijeći za reć, kad ih treba reć nekome, pogubim se i te rijeći nemaju neki smisao kak su imale kad su bile samo u mojoj glavi.. sva poanta, isto tak i značenje tih rijeći izgubi opčenito sav smisao toga.. ne zvuči tak kak treba, ne zvuči tak kak je trebalo zvučat.. pa ispadne glupo, i nekak bi se povukla i ništ ne govorila. kad bi bar imala snage reć uvijek pravu stvar u pravo vrijeme, kad bi bar mogla.. bila bi sretnija i možda bi mogla bolje reć kak se osjećam.. opče mi se ne sviđa ovaj svijet i svi ti ljudi, neke nemrem shvatit, neki su pokareni, a oni koji su dobri, ne vide kaj ti je, i neznaju ništ o tebi.. možda sam si sama kriva kaj s nikim ne pričam i kaj ne vide ništ.. ali nije ni bitno, kad nemrem sama reć sve.. pogubim se.. zgubljen sam ja slučaj u svakom slučaju.. xd a et, okusila i ja kakvog je osjećaja borit se za nekaj i onda to gubit, i dat sve od sebe a vrati ti se nekak sve loše.. makar nisi to zaslužil, počneš se pitat jel se opče vrijedi trudi oko bilo čega i vjerovat u nekaj? a opet, nada mi daje taj odgovor da nebi trebala odustat.. ponekad se i pitam di je Bog kad se sve ruši, kad ti najviše treba.. u bilo kakvim situacijama. kad On jedini zna kolko se trudiš, i kolko iskreno očeš neke stvari, pa ti nekak ne pomaže.. a opet, uvijek sam znala razmišljat kak drugi ljudi žive, kolko ima bolesnih i gladnih na svijetu. kolko se nesreća događa i kolke su patnje. ma ušla sam u pre duboku temu, o njoj bi se moglo raspravljat danima i noćima bez prestanka.. samo je najgore kad znaš da se svakakve stvari na svijetu događaju i da baš nikak nemreš utjecat na njih.. ma kolko to htel.. et, dosta me muči sve to.. a opet se dosta mučim i ja sama.. loše je biti tolko osjećajna osoba. previše bole neke stvari od strane osoba koje imaju ulogu u tvom životu. ponekad bi htela da sam bez osjećaja pa da ne osjećam tugu ni nikakav loš osjećaj.. možda nit dobar.. da sam ravna prema svemu, i da me ništ ne jebe nit ne muči, a pogotovo da me ništ nemre sjebat.. moglo bi se raspravljat dosta i o smrti, koju nem pokušavala shvatiti nek samo prihvatiti da je neizbježna i da se budem kad tad morala suočit sa strahovima koje nikad nisam ni prošla.. a msamo razmišljanje o njima me čini slabijom i nesigurnom da bi mogla i preživet smrt meni bliske osobe. nije me tolko strah moje smrti zbog mene, kolko nebi htela da ko pati za menom, isto tak me i same strah te iste patnje za drugima.. sad sam prošla dosta tema.. samo ni jedna nije dovršiva, i ni jednu nemrem dovršit ni savladat.. kaj mi preostaje? pomirit se sa sobom, svojim životom i sa svijetom. probat nekak ić dalje, i vjerovat kak će se jednog dana sve promjenit, i da se bude sva patnja i trud zapravo isplatil.. a kud ja otišla.. od muke u svijetu, do smrti.. a počela o svom trudu i svom razmišljanju o sebi.. samu sebe zapravo i najviše mučim, a svo to razmišljanje i o drugima muči i mene. svijet je okrutan, život nije lak. a ja.. problem nad problemom, najgore kaj su svi neriješivi. najgore je kad nema odgovora nikakvog.. 23:11, Komentiraj 0 Print 10.10.2010. post za njega ^ ^ (A) THE 7 THINGS I HATE ABOUT YOU You ' re vain, your games, you ' re insecure You love me, you like her

Krenuo sam ih lijepit selotejpom za kuciste od kompa da ih ne pogubim pa ladicama, al nema vise mjesta... moram kupit printer