rezimirajući problematiku, iznenađen brojem pluseva na ovaj šuplji pamflet koji se očito pretvorio u referendum o religiji, očekivajući da će nakon ambicioznog uvoda i veličine mete, da će autori (sjenka, vž ili netko treći) potruditi i nešto više jer postoji dosta ozbiljnih knjiga u kojima se raspravlja o povijesnim, religijskim i društvenim kontroverzama vezanim za nastanak kršćanstva i lik isusa krista, no očto je to bilo uzaludno. to opet povezujem sa nabujalom modom javnog izražavanja ateizma u kojima poznati tzv. celebrityji-trendseteri i njihovi pandani iz svijeta znanosti i showbussinesa. čovjek bi rekao da smo do 90 - tih živjeli u nekim katoličkim džamahirijama, umjesto sustava koji je generirao ateizam i vršio supresiju religije, javnih sloboda, gdje su svećenici proganjani i zatvarani kao nacionalisti ili rušitelji sustava. niti koju stotinu godina prije na ovim terenima u širem smislu kršćani su proganjani od strane druge religije - islama, i upravo su svećenici imali ključnu ulogu u očuvanju nacionalnog identiteta. blatiti crkvu zbog njezinog kontroverznog utjecaja tijekom II svjetskog rata (i to dijelom svećenstva koji se našao na krivoj strani) i to uzimati kao argument njezinog stoljetnog pogubnog utjecaja vidim kao nastavak komunističke propagande iz prošlog (propalog) sustava (sustavi dolaze i odlaze). oni koji spominju zločine u ime crkve zaboravljaju da su samo 5 velikih vodja ateista i poznatih mrzitelja religije (napoleon, lenjin, staljin, maozedong i hitler) izazvali više stotina milijuna žrtava te strašna razaranja, bilo direktno i indirektno. druga, i po meni osnovna stvar je da je nečije osobno religijsko uvjerenje osobna stvar; ja osobno ga ne ističem ga niti ga propagiram kao što neki ovdje ili na drugim mjestima javno propagiraju ateizam, najčešće iz čistog egzibicionizma, ili se naslađuju pedofilskim aferama u crkvi. religiju smatram sredstvom istraživanja i unaprjedjivanja vlastite osobe, istraživanje internog svijeta i težnja da se poboljšam kao osoba. ja osobno sam sam se vratio bogu nakon ružnih iskustava iz rata i vjera mi je pomogla da si ne sprašim metak u usta, kao što su učinili mnogi koji se nisu mogli nositi sa teretom preživljenih užasa, tako da sam nešto osjetljiviji na tu materiju od prosječnog građana ove zemlje, pogotovu kada detektiram zlu namjeru kod autora.