U jednoj sceni u noćni klub svih mogućih identiteta buntovnika i umjetnika dolazi čovjek duge sijede brade, u pohabanu kaputu, sa šeširom nabijenim do očiju, poput isposničkoga Maljevičeva klona ili Vladimira Dodiga-Trokuta, i šeta s natpisima na prsima i leđima: »Zimi sam budist ljeti sam nudist.«