Bolje da ga poklonim njoj nego onom pohlepnom Romu Tarzanu.

Sama sebe držala je pohlepnom jer je željela zadržati i muža i ljubavnika, pa se osjećala nemoćnom da sama razriješi taj čvor.

Dana White nije birao riječi u vezi boks promotora Boba Aruma u jednom od zadnjih intervjua nazvavši ga ljubomornim moronom i pohlepnom svinjom.

Značajan doprinos potonjem trendu dala je i Jena Malone (" Donnie Darko ", " Opasni život ministranata "), mlada i talentirana glumica koja o nesretnom djetinjstvu može posvjedočiti iz prve ruke, jer se na sudu obračunavala s pohlepnom majkom.

Odbacila je ključ i jao kobnoj znatiželji koja bi jednom uzmogla kroz pukotinu pogledati van i dolje, i koja bi tad naslutila da čovjek počiva na onome nesmiljenom, pohlepnom, nezasitnom, ubilačkom, u ravnodušju svojega neznanja i, tako reći, viseći u snovima na leđima tigra.

Tri je napisala Jadranka Bukovica: u prvoj, " Delfini umiru u tami ", svemirskog istraživača zarobljava svijet kojeg je došao istražiti, u drugoj, " Kobna pogreška ", pratimo muke jednog veterana zvjezdanih ratova s njegovom pohlepnom suprugom i njenim mačkama, a u trećoj, " Odabrani ", pripovijeda o kraju djetinjstva u doba genetskih manipulacija.

Najgore je što mnogima koje uopće ne poznajemo dozvoljavamo da nam ukradu našu radost - nekom nespretnom vozaču, nesusretljivom činovniku, nekom pohlepnom političaru itd.

Otišla je, a ja u brzom i pohlepnom gutljaju dovršio votku.

S tolikom medijskom hajkom lijevih medija, čitavim SDP-a za vratom pohlepnom željom krvoločnih vukova da ga se smijeni niste mu uspjeli naći niti dlaku u jajetu.

Meteorizam, nakupljanje plinova u crijevima, može nastati zbog gutanja zraka pri brzom i pohlepnom jedenju ili tijekom razgovora u vrijeme jela, ali i zbog fermentacije ostataka neprobavljene hrane u debelom crijevu.

U okolnostima koje su propuštene, u svijetu koji nije uvjetovan pohlepnom željom da se vjeruje u dvosmislene bablje priče, u svijetu koji nije pustoš koju je napravila lakomislena Machbetova projekcija kojom on zanemaruje inherentnu antinomičnost svega pojavnog.

Pohlepnom trendu odmah se priključio i Sony, a ostali izdavači su toliko oduševljeni da su odmah počeli raditi na različitim modelima naplate kao što je pretplata za multiplayer igranje.

Na kraju ovog smrtonosnog zapleta ispunjenog osvajanjima, intrigama, izdajstvima i pohlepnom željom za vlašću, nalazi se razorno otkriće koje bi, ako dospije u krive ruke, moglo srušiti civilizaciju kakvu poznajemo.

Ali, braćo i sestre, je li pokušaj degradacije nedjelje u radni dan izraz mentaliteta one egoistične i relativističke pretvorbe koji vidi samo rad i zaradu, tržište i profit, proizvodnju i potrošnju, u čijem pohlepnom i požudnom vidokrugu nema mjesta ne samo za dar i darovanost, već ni za obitelj, prijatelje, bližnje...

Ne volim putovati Hrvatskom, u istome pronalaziti različito, ja sam pjesnik, svugdje čiste, blistavo ružno izlivene biste, tako sam i ja odgojen, ne mogu se oteti lošim stihovima, pogrešnim zaključcima, transparentnim skulpturama, pohlepnom postojanju bezveze, vjeronauku poslije mise, uspješnom mesaru za pultom, kvartu bez ikakve fizionomije, djelovanju svega televizijskog, o čemu lažu reklame, a čega ima, zubobolji koja neće proći, kamencu koji se neće oljuštiti, prometnom policajcu koji nikad neće pročitati knjigu, županijskom sucu koji će pročitati devet loših knjiga, jednu od svoga prethodnika, jednu od lažnog iscjelitelja, jednu od pokojnog predsjednika, jednu o uzgoju kućnog bilja, jednu o odgoju djece, jednu o globalnoj zavjeri, jednu o jedinoj istini, jednu od slavnog humorista i jednu o postojanju Boga, ne volim putovati, ja sam umjetnik u svojoj zemlji, ona ne poznaje mene niti ja poznajem nju, prolazim kroz neprijateljski teritorij svoje domovine, iskoristio sam ga za svoje ekspedicije, koje me lišavaju svakonevnog života, koje me prevode u trubadura kakav objektivno ne može umrijeti, putujem unutar klaustrofobičnog hrvatskog želuca, neobičnog je oblika, kao u kakvog mesoždera a preživača, na svim se strateškim mjestima okreću jaganjci na žaru, nedjeljom poslije mise nogomet se igra, navečer selo ostalo u mraku, na cesti pregažena mačka, spodoba u crnini gura bicikl, svjetlo pred gostionicom, unutra neobrijani gosti, pijani i bez mozga, gledaju Hrvatsku televiziju, tornjevi crkveni označavaju središte ama baš svakog grada na kontinentu, po neugodno usitnjenim poljima starci, male obitelji ispred trgovačkih centara, kockasti domovi zdravlja i čempresi iza njih, u kojima čuči smrt ili makar zubobolja, koja ne prolazi lako, dugotrajna i glupa, ćurliću besmisleni gradići u Panoniji, gdje se političari kote kao voluharice, pijani dječaci odvoze u smrt očeve automobile, iza kojih ostaje dug jednoj austrijskoj banci, troškovi pogreba, krvave oči žene koja te mrzi, putujemo dalje, tv emisijom još od naših djedova, u naše lažne urbane oaze, gdje okruglasti Slaveni nespretno repaju, na tom nemogućem jeziku, gdje sva djeca pod milim bogom izgledaju isto, bogata kao bogataši a siromašna kao siromasi, prokleti mobiteli i pakao sportskih kladionica, začarani ljudi, žmirkaju svjetla u sjevernim kotlinama, koje su premrežili jauci kotlinskih radijskih postaja, gdje se slave krstitke i pušta nasilna glazba po željama, gdje mladost tone u džem skuhan od predrasuda i laži, gdje u naše dosadne živote ulazi reklama za deterdžent, treba oprati sve muške, sve ženske i sve dječje gaće, namirisat će ih, pomirisati medo iz reklame, naši u školi odlikaši samouvjereno prepisuju ponižavajuće slabe stihove nacionalne himne, u Metropoli obavijenoj maglom solariji rade i u ponoć, u njima prodaju svjetlo krasne, visoke i tupe svećenice, a sve su ulične kurve i dalje stare, pohabane Ciganke, smrde preskupa parkirna mjesta ispred preskupih hotela, studenti zabarikadirani u minijaturne sobe uz rijeku, koji ne poznaju Metropolu dalje od Save i koji žure dalje, Metropola pod kontrolom gangsta-političara za nekretnine, iza zavoja Pokuplje i Lika, slikovita polja, planine i šume, gdje su još prije desetak godina žive babe vojnici nabijali na kolac, gdje se sad razvija seoski turizam, sve se više pažnje pridaje ekologiji, pa možda na jugozapad, u Istru, blato u autokampovima, i ondje građevinska mafija, Titov papagaj i duboke jame pune kostura, na Kvarneru plova izumirućih dupina, naftna industrija koju je za dobar honorar opjevao najugledniji riječki romanopisac, ili možda na jugoistok, u Dalmaciju, gdje more žderu ludi turistički kapaciteti, nervozne ruke konobara, picerije i kampaneli, kanalizacijske cjevčice daju infuziju zaljevu koji čeka da ga uplovi najveći putnički brod na svijetu, dubrovačka jezgra jajna je stanica pokvarenog sadržaja, koja se nada onom najodlučnijem prodoru krupnog kapitala, brzo ćemo napustiti taj grad, Hrvatska je neugodno uska gledana odozgo iz aviona, kao da nema dovoljno zraka nad njom, sastoji se od nekoliko slijepih ulica, u njima vreba javno mišljenje, najglasniji su gadovi i luđaci, ako ne lažeš nisi moćan, domaćice rado vješaju tegle s cvijećem na balkone, bogati gazde podižu vile, betonske lavove, volte, pod njima tuku svoje ženke domaćice, kurve jebu u hotelu, kod obližnjeg gazde, kojem čestitaju Božić, Tuđman i križ na zidu njegove kancelarije, u provinciji žene šute, u Metropoli ih nitko neće, tu je život beznačajan izvan medija, za koje potplaćene dirinče plavuše iz vica i nevidljivi tv osvjetljivači čija sperma redovito završava u offu, u suhom mraku besmisleno rashodovane scenografije.

Danas, u vrijeme dok veliki dio svijeta još uvijek tavori na počecima razvoja individualiteta, Zapadni ga svijet već ima daleko previše i u jednom dekadentnom, rušilačkom, ekstremno sebičnom i pohlepnom obliku.

Premda je volio slušati Eleanor dok čita, njegov je izostanak interesa potaknuo roditelje da zbirku prodaju pohlepnom sakupljaču.

Bosiljevac je prijavio Boljkovca Uskoku, nakon čega je Državno sudbeno vijeće (DSV) ukinulo (sudački) imunitet " pohlepnom " sucu kako bi ga se moglo kazneno goniti.

Sjedeći u mračnoj, gustoj šumi, okružena trulim, sivim lišćem, Victoria je prostrla svoju prelijepu, dugu haljinu boje šampanjca po tamnoj zemlji.Niz hladno, bijelo lice prelijevala se crvena, sjajna, valovita kosa sve do njenih ruku.Ogrlica, koja joj je okruživala meki vrat bila je u obliku tamnocrvenog križa.Dugim, nježnim prstima je dodirivala kapljice krvi na svojoj haljini gladeći ju.Jedna ruža crnih latica i otrovnih trnja bila je okružena grimiznim kapima koje su bile na njenim smaragdno zelenim, oštrim listovima.Oko vampirice su bile velike voštane svijeće koje su jedva osvjetljavale tu hladni noć.Niz njih slijevale su se guste kapi krvi zajedno sa vrućim voskom.Šuma je bila mrtvački tiha.Nije se čulo šuštanje lišća.Ni udisaji neke toplokrvne životinje.Ni vjetar koji je stražario šumom.Sve je spavalo vječnim snom.Samo su iz Victorijinih, besmrtno sivih, hladnih očiju klizile male suze oplakujući joj čarobno lice.I dok je osjećala krunu grubih trnova bijelih, čistih ruža kako joj probijaju vječno mladu kožu, zavrištala je svojim jakim, melankolničnim, očaravajućim glasom, pokazujući svoje bijele zube i velike oštre očnjake kojima će i dalje isisavati i ono malo topline i sreće u šumi dok ne bude potpuno pakleno mrtva.Baš kao i Victorija u svom pohlepnom, krvavom srcu...

pa zagorac ima pola politicke ekipe na listi darivatelja krvavih dragulja.... od europskih do nasih.... embargo je bio nacin da nas se natjera trgovati za svaki metak.... uredno se svercalo onako usput sa svim delicijama podzemlja..... glave mnogih ratnika su padale na konvojima koji su prevozili u nepoznatom smijeru oruzje..... lijekove..... drogu.... onako u oblaku i dimu ratnih zbivanja.... raspoznavali su jedni druge po pohlepnom pogledu na krvavi novac..... sada dolazi vrijeme naplate.... duhovi nestalih i ubijenih.... nevina krv trazi osvetu.... europa je mala za sve one koji su pali zbog lesinara.... zagorac ima veci dio na popisu.... veliki dio svoje imovine nije stigao prodati zbog ljubavi koja se rodila nepredvidenom brzinom.... platila je to glavom.... drzava... hvala joj velika.... konacno mu uzima sto je krvlju placeno.... njegov bjes pretvorit ce se u pokajnicki..... s bogom pomiren htjet ce izgovoriti imena.... neka su europska svjetski poznata... americka... a neka iz susjedne bosne i hercegovine.... srbije.... slovenije... ugledna i bogata do bola... a nama ce najvise zasmetati nasa bagra... kao i obicno... njih volimo... u zvjezde kujemo.... jedna ljubav pokrenula je val... pravi cunami na kopnu.... to je val osvete i krvi u kojoj nitko ne bira oruzje.... pakao koji ce razoriti srce europske unije.... one bezboznicke koja nas je gurnula u ralje nasilja da bi mogla trgovati draguljima.... nije sprijecila bratoubilacki rat.... niti je dozvolila da se branimo pod njenim okriljem.... sada nas zove u to okrilje... prljavo od lazi i crnih misa.... knjiga u kojoj su zapisani doci ce u ruke onoga koji ce znati privesti pravdi ta izoblicena lica.... vjerujem da je malo vremena da istina izade na vidjelo..... duhovi ubijenih ratnika pojavljuju se u glavama onih koji su trgovali dusama....

Najindividualističnijom se pritom čini (uz Legendu o prodavačima zraka, neprikazanu u domaćoj kino-verziji) Legenda o vozaču peradi, koja svojim melankoličnim statično-opservacijskim kadrovima sugerira samog Mungiua iza kamere, dok su nešto manje dinstinktivne ali ne i manje dobre, a svakako gotovo nadrealno-humornim natopljene one ostalih redatelja (Hanno Höfer, Razvan Marculescu, Constantin Popescu, Ioana Uricaru) Legenda o pohlepnom policajcu, Legenda o savjesnom aktivisti te dvije posebno uspjele epizode Legenda o službenom posjetu i Legenda o partijskom fotografu; pri čemu svi redom pokazuju talent koji posvemašnje opravdava svjetsko-europsku eksploziju rumunjskoga novog vala.

Gurao je on svoje prestravljene robove u bazene s pohlepnom ribom i hranio je njihovim tijelima kako bi ionako slatko meso riba doseglo još veću slatkoću i slasnu profinjenost.

Oštećuju planetu iskorištavajući je u želji za pohlepnom zaradom.

Crtani film The Planet Mouseola iz 1960. (produkcija Harvey Films, serija The Modern Madcap) pokazuje mišića koji se predstavlja kao posjetitelj iz svemira i obećava pohlepnom mačku da će ga poslati na planet miševa ako prođe testove za astronauta.

Priču o pohlepnom profiterskom mentalitetu koji se hoće obogatiti na smrti bližnjega, međusobne svađe nasljednika i onih koji to imaginarnim dokazima žele postati nadahnuto su odigrali Branimir Vidić Flika, Jasna Jukić, Helena Kovačić, Antonio Franić, Izmira Brautović, Edi Jertec i Hrvoje Sebastijan.

Odnosno, nužna je promjena ovakvog neoliberalnog tržišnog gospodarstva u neku vrstu eko socijalnog tržišnog gospodarstva koje će ipak biti uređeno, a ne prepušteno divljem, pohlepnom predatorstvu na tržištu, slobodnom od bilo kakvih državnih utjecaja.

Ne idealiziran Iran jer ne volin teokraciju i ono šta ona donosi, ali to ne opravdava i nema veze sa zločinačkom, imperijalističkom i pohlepnom vanjskom politikom koju neki druge provode... prikaži cijeli komentar

Od početka svijeta se čovjek bori s pohlepnom iskricom »bit ću poput bogova«.

Odbacila je ključ: i jao kobnoj znatiželji koja bi jednom uzmogla kroz pukotinu pogledati van i dolje, i koja bi tad naslutila da čovjek počitva na onome nesmiljenom, pohlepnom, nezasitnom, ubilačkom, u ravnodušju svojega neznanja, i tako reći, viseću u snovima na leđima tigra.

Imitirajući SAD došlo je do situacije gdje se 50 % profita ostvaruje unutar financijskoga sektora, što je dovelo do dužničke krize, jer bi se svi u takvom pohlepnom interesnom sustavu htjeli bogatiti iznajmljivanjem novca, a ne radom.