Mislim da je ono što razlikuje čovjeka od životinja stvaralačka sposobnost, i da nam ona znači evolutivni napredak, a da kad to ljudi ne rade, nego izmišljaju stvati tipa - on mene voli, a ja njega ne.. i sl, zapravo ne govore o ljubavi, to veze s ljubavlju nema.. tu može biti zaljubljivanja, a kod tog je jako važno vidjeti u što se zapravo zaljubljujemo, i da, ljudi koji žele ljubav (a to svi želimo) se zaljubljuju u ljubav koju vide na nekom, misleć da će to nekako njima prijeći samo ako se nekim lukavstvom dovinu otimanju, a pritom su jednako pametni kao oni koji se druže s bogatima ili slavnima i pritom misle da su i oni automatski bogati ili slavni... dobro je družiti se tako i naučiti nešto (dakle knowhow), a slabo kad mislite da ima kruha bez motike, tj. da ako pojebete tipa koji ima sretnu vezu, ćete se vi ogrijat ljubavlju... s druge strane imate i razmišljanje u kojem je presudno uzimati, a ne ulagati, a tu ja opet ponavljam, čak se ne radi o tom da li mi možemo na prevaru ulovit da netko nama daje ' znakove ' ljubavi, a mi ništa, to jednostavno ne stvara ljubav.. sad bi uzela paralelu sa tim da dijete može nastati kod ljudskog roda samo od muške i ženske jajne stanice, ali bi opet netko pomislio da sam ili prokreativno raspoložena ili zagovaram religije, ili sam homofob, a to nije namjera ni istina, namjera je povući paralelu sa jednim prirodnim procesom, a s kojim mislim da je stvaranje osjećaja ljubavi sličan...