Riječ živopisno ovdje je preblaga: neki tip peče janjeću glavu na plinskom plameniku na golom asfaltu, drugi do njega u bačvama peku jetrice i iznutrice, ulični pisari sastavljaju pisma i molbe za svoje nepismene sugrađane koji strpljivo stoje u redu, postolari i drugi obrtnici kuckaju i lijepe pod vedrim nebom i svuda se širi intenzivan miris orijentalnih začina i pržene kave, mnogo oštriji nego na turističkom bazaru, i nitko, ama baš nitko u toj prašinastoj vrevi ne govori engleski, kao što su i svi natpisi isključivo na arapskom, tako da kebab možeš naručiti jedino pokazujući prstom, uzdajući se u Alaha da ono što dobiješ ne bude previše različito od onoga što si želio..., kako se to mnogim ljudima dogodilo kad su shvatili da su rođeni na Bliskom istoku.