Pri tome paralelno prateći priliku Filipovića koji je mogao staviti osmijeh na pokisla lica.

Pokisla sam k ' o miš: D

Ponekad se rado sjetim Onih izgubljenih dana Provedenih skupa s tobom U sobičku tvoga stana Gledali bi kako sunce Zalazi za oblacima Ljubav našu popratili Strastvenim urlicima Tad otkrivali smo skupa Najintimnije sve tajne Željeli smo jedno drugo Oči su nam bile gladne Moja ljubav tad je bila Bar se sada tako čini Puno veća prema tebi Nego prema domovini Tada naša je romansa bila na visini Svijetlili smo kao svijeće skupa u tišini Nakon onog kišnog dana Samo sjećanje nam osta Pokisla je naša ljubav Kao tada tvoja kosa Brzo sam u ritmu kiše Shvatio o čem se radi Moje srce praznilo se I od tuge i od jadi Tada puklo je u meni Nestalo je one čari Nisam rekao ni zbogom Samo pokupio stvari Tako svršila je moja Dugotrajna melodrama Kao neka popularna reklama Sada zastao sam u mračnoj dolini Sada ja sa tvojom slikom svijetlim u tišini

Jučer sam pokisla (onda kad sam bila na igralištu). Više o tomu pročitajte u predprošlom postu.

Logično je zaključiti da joj je prevlažno, ali nisam ju često zalijevala, niti je puno pokisla.

Pokisla kušačica pita Jel moramo dalje, ali nema predaje do zadnje mrvice.

Osmanagic se povlaci kao pokisla kokos i emisija ide svojim tokom.

A kad zima doklima, u panj se šćućuri, ko pokisla kokica u srebrn snijeg zuri.

Strpite se još malo nisam sretan što će kukurikavci zajahati, ali živim za dan kada će ovi što mašu zastavama i koje u autobusima premještaju sa skupa na skup počnu mavat nekome drugome, a Jaca sva mokra i pokisla bez vozača ide pješke:)

Pospan sam kao osakaćena i pokisla kuna zlatica.

Napraviti plan za samodostatno gospodarstvo, da ne odemo pokisla repa u EU.

Savršeno je to što stvarno svugdje u Zagrebu možeš doći tim tramvajem, ali kada sam ušla u njega oko 4 sata vjerujte da sam požalila što nisam išla pješke pa makar i pokisla.

Na Gripe sam stigla potpuno pokisla.

Pokisla sam čekajući taksi par minuta.

Pa ljudi koji vam je qrac, nije i vama valjda pokisla glOoova?

Ne mogu odvojiti samo jednu stvar, bilo je gomile sitnica - poklonila sam mu autić, prvu stvar koju sam kupila za svoje novce (još su HRD bili u opticaju); on je meni skinuo audio knjigu koja mi je vezana za diplomsku radnju i sakrio ju na svoj mp3 dok mi ga je posuđivao; pokisla sam dok sam po gradu tražila smjesu u koju ću utisnuti svoj dlan da mu poklonim; nacrtala obris omiljenog pisca na čašu (čačkalicom, e to je bio trud: D); pomogao mi je kuhati; urezao inicijale mog nadimka u friški beton; drži mi ruku dok imam grčeve; naučio me voljeti samu sebe...

Ko pokisla blitva na vrtu vratih se natrag na sjedalo i pravih se blesava.

Crkva bi dokazala da 85 % Hrvata misli isto k o i ona, Vlada RH pokisla bi, mi bi se izgrlili i izljubili, pa krenuli dalje.

Imam osjećaj da se osjećala ko pokisla mačka, među ostalim ljudima, totalno bezveze

ako je muško da ne velim " šonjo " pa se boji mame i trpi svašta od nje naravno da joj se neće suprostavljat, već će šutjet ko pokisla kokoš... joj što mrzim takve papke... (moj bivši: zubo:)

Po raskvašenim i ukaljanim putovima žuborili mutni potoci i vukla se pokisla goveda, polegnute dlake, uz tužno mukanje.

ponedeljak... kišan, tmuran dan.. nakon 2 tjedna godišnjeg odmora, godišnjeg odmora provedenog doma.. kod mame.. nema ljepšeg... i tako uljuljana u san stižem u rijeku.. u hladan stan, na trećem katu.. kiša pljušti ko luda, a ja naravno nemam kišobran. ni parking odmah ispod stana... parkiram se 50 metara dalje, kupim torbe, košulje na vješalici i lagano po pljusku do sive stare zgrade.. otključavam vrata.. a sveme guši, Rijeka, stan, samoća... ruke mi lagano otkazuju i stvari spuštam samo na pod, sjedam u mrak, u tišinu... Ne znam ni gdje su mi misli.. doma sigurno.. nešto zvoni.. u prvi tren ne reagiram da je to moj telefon.. melodija koju dugo nisam čula, bed of roses.. znači da me dugo nije zvao.. bila doma dva tjedna, a zadnjih 10 dana se nije ni javio, ni ništa... i eto ga sad.. onako pokisla u mraku hladnog stana slušam njegov glas i ne čujem o čemu priča... samo mi je napameti kako sam slaba na njega i kako je prokleto dobar emocionalni manipulator.. stari prijatelj koji je preko noći postao više... al kojemu je očito samo seks na pameti.. i onda odjednom čujem samo paranje zraka i pitanje: gdje si? zašto nisi kraj mene? ili si se nekome žurila u Rijeku pa si krenula dan ranije? poklopila tupo slušalicu, ugasila telefon.. i plakala.... nemam ni snage ni volje za takvog njega.. da je sve bar normalno da sam doma, da sam doma sve bi bilo drugačije...

Svaka čast ekipi koja je pokisla, vama kapa dolje, a ostalima kurac gore

Evo već je i vrijeme da se javim, tu svaki dan sjedim ko pokisla kokoš, nemam inspiracije (nemam ni sad) al jebiga

I sad dolazi ono najžešće (majkemi na ovo san zacenila), nakon izricanja presude sudac pita našeg Nerončića ima li kakav komentar na presudu i tako to, a ovaj će onako sav pokisa ka pokisla kokoš - da je presuda u redu ali da ove tri godine izgona ne može ni zamislit i da mu to teško pada jer bi se on tako rado vratio u ovu prekrasnu zemlju

A ti do danas malovjerna, malodušna i pokisla Hrvatsko, izmučena, ponižavana, gažena, pljuvana, podigni svoju glavu, vrati svoje samopoštovanje i ponos i raduj se

Ili je u pitanju sjedila je za šankom i pila martini, sva pokisla od kiše, nakon pola sata jebali smo se divlje u njezinom stanu koji je smrdio po mačjoj pišalini, zaspali smo zagrljeni iako smo bili stranci buntovnička crno-bijela priča koja tematizira ljubavni odnos jedino kroz jebačinu.

Meni je za tebe, gle, bokče, ti si posve pokisla.

A tiha, pokisla kolona napuštala je obale Rajne.

.. jučer zubar, frendica imala poslovni sastanak do 11 navecer tak da smo preskočile izlazak... danas sam se spekla na peglu, pokisla... vrijeme je da se sreća preokrene u moju korist danas idem tulumariti i znam da će to biti to, od večeras će sve biti bolje, ostatak mog boravka kod kuće biti će savršen