Tu i tamo pokisnem kao dodatak sveopcem potopu, ali svejedno sam zastao pred izlogom i pokusao pronaci sebe negdje u odsjaju...

danas kiša cjeli dan počela več sinoč ne da mi se al morala sam odradit svoje danas sva sreća pa je autek na raspolaganju da se onak ko vještica ne rastopim na kiši ja ustvari volim kišu volim hodat po kiši onak da skroz pokisnem al naravno ne kad je ovako hladno sad mi je prehladno samo bi se utoplila dragi pomaže u tome naravno nego kako drugačije...

Pa sam reducirao šansu da pokisnem tako da sam se prijavio samo za PH, dakle dva treninga i utrku.

Uvijek kada pokisnem, imam osjećaj da me polila europska kiša.

Nek malo pokisnem, bum se i posušil - rekao mi je, onako koso me gledajući, kao ispod oka, a na licu mu je bio blaženi osmjeh.

i tako idem ja danas na posao i razmisljam kako sam se ranije probudio nego obicno, pa cu ranije stici i onda cu ranije otici s posla. izlazim iz stana, zgrade i vidim kiša pada. i onda se budi ona lijenost u meni i ja odlučih sjesti u auto i odvesti se na posao. kao da ne pokisnem. sjedam ja i izlazim na nehajsku, kad tamo prazna cesta. sav sretan idem ja prema ozaljskoj, slusam na radiju minju i azera. cerim se, jer je sve kako treba. izlazim na ozaljsku kad on cep. voznja ozaljskom do trešnjevačkog placa je trajala ni manje ni više nego 28 minuta. za one koji ne znaju to je put od nekih 700 metara. mislim da su me i puzevi poceli prestizati. i tako sam lagano gubio zivce. dosa na posa kasnije nego obicno i nista od mog pocetnog plana se nije ostvarilo.

Cesto sam se uspio u zadnji cas maknuti da ne pokisnem.

No nebo se toliko zacrnilo da je postalo zabrinjavajuće hoću li uopće uspjeti stići do trga a da ne pokisnem.

inace. danas sam poludjela kad sam vidjela vrijeme jer ja bih jako rado vani, a da ne pokisnem.: mad: kisurino dosadnaaaa i jos mi zima dolazi, ma krasno

Kišobran mi se okrene, pokisnem do guzce

Ponekad, kada se vozim u autu, razmišljam o izazovima na poslu i uživam u njima, jer svaki je dan sasvim drugačiji, katkad juriš kroz grad ili po autoputu, katkad zapnem u gužvi ili pokisnem, ali kad vidim moje doktore i kada znam da sam barem malo utjecao na njih, to me nekako najviše razveseli.

Uvalit se u toplu kadu nakon što pokisnem, to me ono, vraća u život

Ali nisam dijete od 5 godina, a cak i da pokisnem necu se rastopiti.

najženstvenije se osjećam kada ne nosim ništa osim par kapi dobrog parfema... kada pokisnem na kiši, kada udišem miris oluje i mora i kada poljubim svog bebaća prije spavanja... kada me dragi čvrsto primi za ruku, kao da kaže " ti si samo moja " i kada u njegovim očima vidim onu istu ljubav kao i prije deset godina 3

Ja ne volim kad pada kiša jer onda me moji tjeraju da uzmem kišobran da ne pokisnem, a i veća je mogućnost stvaranja bespotrebne psihoze koja većinom donosi opću raspiždenost (raspizditi se - dovesti se u stanje nekontrolirane pomahnitalosti izazvane vanjskim ili unutarnjim faktorom) pogotovo kada se isti ne nalazi u rukama osobe koja ga je uzela, što se često događa kako meni, tako i mome ocu.

Unatoc umoru, ni iducu noc nisam spavala, ali ovaj puta jer su me uhvatile probavne smetnje pa sam muku mucila s kisom da ulovim trenutak za izic van, a da ne pokisnem ko mis (naravno i kabanica i jakna su mi bile totalka mokre i izvana i iznutra pa nis koristi od njih)

ALI ova ućestala cmoljavost TO NISAM JA nisam nikada ni bila,.... ok nekada pokisnem, nekada me bura pokušava slomiti nekada joj i uspije ali ja sam žena sunca ja sam ljetni tip ja sam uvijek na sunčanoj strani ulice nikada ne stojim ispod oblaka uvijek na oblaku,.... ja sam onaj vječni i nepopravljivi optimist,... volim se smijati,... volim pričati puno, ponekad i previše,... volim i znam biti sretna SAMO sve sam to nekako u zadnje vrijeme potisnula zaboravila sam biti JA,...

I to ne kišica, već pljuščina takva da pokisnem do gole kože, bez obzira što na meni bilo i kako obučen bio.

Kako još uvijek traje, a auto mi je parkirano taman toliko daleko da pokisnem do gole kože (a baš sam se lijepo dotjerao za pred kompjuter), sad moram prtljati po tipkovnici dok se kiša ne smiri.

Pisao sam o vodi i ako malo pokisnem, neće biti strašno.

Radije pokisnem neg furam kišobran na kojem mi je nadrkan neki reklamni slogan.

Osjetio si da moraš kao i onda kada si se vozio stotinama kilometara da me vidiš, kao i ja, kada sam se vozila stotinama kilometara da pokisnem tražeći te po kolodvoru.

Pada kiša idem doma pokisnem ko mačak koji se vuče preko ceste a dođe ti da ga šutiraš smo zato jer te živcira to što glumi puža i k tome maše repom ko Kinezi štapom za novu godinu.

Meni je baš super kad onako nekud dođem i onda ispalim šta vidim i šta osjećam i odmah u real time-u izmjenim dojmove, a dobro dođe imat nekog da ga ispičk....: no: kad sam gladna ili mi se piški ili kaki a wc-a nigdje, kad polomim noge hodajući, kad mi puknu žuljevi, kad pokisnem i sl..

I na sve to pokisnem u onom kratkom razdoblju ujutro.

Jurio sam ko ' budala samo da ne pokisnem, sav sam bio zabrinut kako ću i gdje ću.

Volim ja kad je malo ladnije al ne volim kišu i oblake, taman operem glavu i odem do trgovine, na putu pokisnem ko kreten i ko da nisam opro glave, jebem ti to

Kreneš van i sveok., ali onda malo kiša, malo vjetar, pa opet mirno i tako cijeli dan.Ne volim nositi kišobran, jer ga uvijek negdje ostavim, pa tako redovito pokisnem do kože.

Kad pada kiša pokisnem i ja i dečko iz ćibe, na stranu što on iznutra jedva čuje moje zapomaganje zbog rampe koja se ne diže.

Prije svega sam ipak morao svima čestitati naš najveći blagdan, uz majušno zakašnjenje.Kao i svako put ujutro me čekalo prisilno žderanje jaja i šunke.A kako sam sve usamljeniji (fala Bogu svojom krivicom) i ovaj Uskrs sam morao sebe roknut pisanicom po glavi jer nema buraza da se tucamo.A i ovo vrijeme me žešće ubija u pojam.Nisam meteoropat ni niš od toga već me jebe ova ni vrit ni mimo kiša.I kak mi je bilo,, pa valjda dobro.Ak se dosađivanje s tetom i tetkom starcima i pratetom može nazvat provodom, s tim da je ta ista prateta najzanimljivija i najveća zajbantica u toj ekipi.A kaj navečer, truuulim, predooosadno.Još i onda fino pokisnem i suočen s jednim od svojih najdražih stvari.Lagana kiša, prazni gagarinac i ja.Metnem si kapuljaču na glavu, zavaljam ruke u džepove i šetuckam dok pokoja usamljena duša poput mene smišlja kako da zuji na kiši a da ne posumnjaju da sam neki žešći..