A zakon glasi: glava za glavu. Pokoravam se i tebi i zakonu, odgovori mladić, samo imam jednu molbu.

No, priznajem, @moljac je redovitiji na blogu, a i stariji je, pa se u tom smislu pokoravam i iskazujem dužan respekt.

Njegova sam postala službenica, da mu služim i da mu se pokoravam. »

No iz ljubavi pokoravam se vašoj njezi.« Predvidao je, naime, da mu se bliži kraj, u cemu se nije prevario jer je umro 2. studenoga 1148. Crkva ga je 42 godine nakon smrti proglasila svecem.

»Pokoravam se mudrosti vaše presvjetlosti«, odvrati Teuffenbach, »jer vidim i sam da inače račun ne valja.

Pokoravam se vodstvu vladajućih bića i automatizmom obavljam radnje koje se moraju obaviti.

Sluga: Jer si Ti, Gospodine, za svojega života bio strpljiv, vršeći time ponajvećma zapovijed Oca svojega, pravo je, da se i ja siromah grešnik Tvojoj volji strpljivo pokoravam, i dok je Tvoja volja, da nosim za svoje spasenje breme lomnoga života.

Navodeći Bibliju, pozivaš me da vjerujem Bogu i da mu se pokoravam.

... postalo mi je strašno naporno održavati kakvu-takvu komunikaciju sa ljudima koji me okružuju. ne samo zbog njih samih, jer su ograničene budale koje ne vide dalje od para sisa dva metra od sebe niti zbog komunikacije koja se vrti oko vremena, očekivanog godišnjeg i komentiranja preplanule puti sa neskrivenim aluzijama na seks. ok, to ponekad i godi mojoj taštini, hrani mi ego i čini da se osjećam bolje i da napokon izvučem i nabacim osmijeh br. 5; premda se u većini takvih slučajeva uhvatim kako sanjam da držim snake i bičujem ga dok se ne počne koprcati po podu poput napola spaljene muhe... kakve veze ima seks sa time? nikakve. ja ni ne znam što je to. zapravo, užasava me pomisao da budem toliko bliska s nekime. u fizičkom smislu, naravno. prevruće je za to. no da bi voljela da postoji netko s kim bih provodila ugodne ljetne noći, voljela bih. upravo to si želim za rođendan. koji je prilično blizu, možda i preblizu.... što se to dogodilo s nama? jesmo li postali otuđeni ili smo oduvijek bili takvi, samo smo zbog nekakvih nametnutih, imaginarnih društvenih normi održavali kontakte sa onima koji nam možda jednog dana budu trebali, u nekakvom apsurdnom smislu samoga boljitka kao osobe? kakve to ima veze sa nama samima? jesmo li postali marionete? ili smo to oduvijek bili? jesmo li robovi svojih uvjerenja? premda robove skupljam, pokoravam, činim ih sebi podložnima i ovisnima o veličanstvenoj meni. ili smo samo prolaznici, što iskustva skupljamo prolazeći putem koji se zove la vie.... jer ništa nije tako uzvišeno, ni tako bijedno, kao čovjek. u svoj svojoj veličanstvenosti, uzvišenosti; u svom sjaju i slavi, kreativnosti i inteligenciji kao i posrtanju, padanju pred najnižim strastima, nihilizmu i rezignaciji.... daj mi da te uzmem za ruku, stavim ti povez i pokažem ti Svijet, onako kako ga ja vidim. bit ćeš sretan, ne tražim ništa što mi ne možeš dati; pokloni mi sebe i dobit ćeš sve. nakon tebe me nitko nije taknuo, niti neće tako skoro; ti, koji si imao malo početno slovo a zaslužuješ veliko. najveće moguće.

To je prirodni zakon, kojem se sâm, među nama govoreći (osvrće se gdje je Kraljica) sa zadovoljstvom pokoravam.

Je li ona sposobna dati odgovor na moja očekivanja ili se ja bez problema pokoravam onome što ona od mene očekuje.

Pokrivam se, navlačim plavi ogrtač, prekrivam svoje nago tijelo, dok u mislima, još uvijek besramno prevrćem po tvom tijelu, milujem, prstima budim tvoje trzaje... Pokoravam se sudbini a želja se pomalo slama.tješi me spoznaja da sam znala dočekivati i bila dočekivana kroz tisuće vriskova, ploviti na valovima a more daleko, lebdjeti na oblacima a oni visoko.

Stojim ponosno, gledam negdje u daljinu, netko nepoznat viče prema meni i uzdiže željezne Križeve, već zahrđale od tolikog proljevanja Svete Vode, pomislih, oni vjerojatno ne viču na mene, jer sam ja nevidljiva za takve predvidive Zavjere, jer ja sam daleko od toga da se pokoravam nečemu tako lažnom i pogrešivom, jer " oni koji se boje Tame nemaju pojma što im Svjetlo može napraviti ", a ja paradiram, gola pred svima Vama koji me spominjete u svojim molitvama, ponosno i sigurno, Skalpelom urezujem psovke u tu vašu Svijetlost, jer ja ne postojim tamo gdje me mislite pronaći i zatvorena je moja Knjiga povijesti za takve kao što ste Vi, zaslijepljeni imaginarnim fragmentima jedne potrošene knjige, idem Putem daleko od vas, uz nesuglasice i glasne kletve koje bacate na mene, a ja ih veselo skupljam u svoju košaricu pamćenja i bacam ih na vas istom mjerom, uz molitve nečemu mnogo većem, i mnogo opasnijem da biste tako lako mogli pobjeći, volim vas, takve pokorne i mirne, čak sablasnih snova da vam svima ližem te Oči, tako prokleto slatke i smiješne, pune Muke i Nade da ćete uspjeti doći u Visine.

Ne pokoravam se kraljevoj zapovijedi, nego se pokoravam zapovijedi Zakona što ga našim ocima dade Mojsije.

Ipak, odlucite, ja se pokoravam: (pa makar se vjesticarski arhivi nalazili u vatikanskim katakombama na cut-o-lici.org

blog jedne djevojke.. obične, ne imam neobično ime, razmišljam glasno, smijem se glasno, ako volim, onda volim, iskrena sam, volim plavu boju, obožavam svirati klavir, želim otići u Moskvu i naučiti ruski i još nekoliko jezika, cijenim prijatelje i sve bih učinila za njih, životinje su zakon, želim studirati kroatistiku i ruski, svoja sam, ne pokoravam se tuđim idealima i načelima, nosim različite čarape, volim čitati, volim plave oči, želim proputovati po svijetu, živim, tvrdoglava sam, brzopleta, ironična ponekad, prihvaćam se kakva jesam, obožavam glazbu i pjevati, borbena sam i ne odustajem lako, slušam parni valjak i još puno bendova, volim cvijeće-ruže, sweet čoklit...

Pokoravam li se Bogu iz ljubavi, ili zbog straha od pakla, od Božje kazne?

Ako je ovo Božja volja, ja joj se čista srca pokoravam ", buncajući posljednjim se ostacima svijesti prepustio sudbini

Kad su ga novinari u Fuldi za to pitali, odgovorio im je: Ja sam osobno protiv toga, ali ja sam gost vašeg biskupa, te se pokoravam njegovom dopuštenju, no - u svojoj biskupiji (Rimu) ja to dopuštenje nisam dao.

Ali tijelom služim zakonu grijeha kad se više pokoravam putenosti nego razumu.

Ja se pokoravam i slušam kao čovjek a ne kao marva

Ne citaju forum samo oni, sto te razumiju na silu, jer eto oni su dalekovidniji i, radosni sto nisu ko mi drugi.Kad te nije KUR ' AN a. s. (ko Bozji govor) uspio preobratit u cujem i pokoravam se, nece ni ljudski govor, jer nije ni blizu milostiv i plemenit i sirok ko Bozji, pa makar to bio i dervin i shadyjev i ini.

Ja se ne pokoravam, pustite me na miru«

Dobro, ne razumijem, ali ako mi netko već iznosi zakone, moja dužnost kao građanina legaliste jeste da ih razumijem i pokoravam im se.: D

Budući da se mijenjam, pokušavam u tome biti autentičan pa se pokoravam pravilima života i pratim njegov ritam.

Dodirni me s prvom polucijom svjetala krivih kao nas dvoje... nasumce odabrani pijuni na crno-bijelim poljima laži dok na koncu visi lutka kraja... učini me velikom u trenutku kad ti se pokoravam... kroz kapi kiše ljubav me prokazuje odjednom gluhom tebi...

Ne pokoravam se tom osjećaju, ne znam niti kako ga karakterizirati, kao neko uplašeno biće koje umire i pokušava spasiti svoj život zadnjim snagama.

Ja se pokoravam bogu, ali za kakve ideale ja to živim?

Pa vjerujem u te odluke u smislu da ih prihvaćam te da im se pokoravam (doduše za sada me se ne dotiču), ali moje je osobno mišljenje da bi trebalo gledati svakog pojedinca posebno.

Ne ja... ja se samo pokoravam VJERI.