Oktobra 1942, odlazi po zadatku u okupirani Zagreb, gdje je rukovodilac Povjerenstva Pokrajinskog komiteta SKOJ-a za Hrvatsku.

knjizi« Sarajevo u revoluciji »sam iskopao podatak da je Fićo bio član komunističke partije od 1928. godine i tad je bio Ferid, kasnije je biran za sekretara Pokrajinskog komiteta i u ilegali dobio ime Ibrahim.

Na dužnosti sekretara Pokrajinskog komiteta SKOJ-a za Hrvatsku neumorno radi na jačanju i širenju skojevskih organizacija do kraja rata.

Također su sadržani političko-organizacioni izvještaji Povjerenstva CK za Zagreb i sjevernu Hrvatsku, Pokrajinskog komiteta za Dalmaciju, oblasnih i okružnih komiteta, izvještaji Glavnog štaba NOV i PO Hrvatske o borbenim akcijama; divizijski izvještaji koji opisuju političku situaciju u divizijama, njihovim brigadama i odredima, brojno stanje i rad organizacija KPH i SKOJ-a, rad štabova, politički i prosvjetni rad, rad vojnog saniteta.

Na tom poslu postigao je značajne uspjehe, zbog čega je, 1938. godine, izabran i za člana Pokrajinskog komiteta KPJ za Bosnu i Hercegovinu.

Poslije okupacije zemlje i uključivanja Bosne i Hercegovine u tzv. Nezavisnu Državu Hrvatsku, Danilović se, zajedno s ostalim članovima Pokrajinskog komiteta, intenzivno bavi političkim i organizacionim pripremama ustanka.

Poslije trinaestojulske sjednice, na kojoj je prihvaćena odluka o pokretanju oružane borbe protiv okupatora u Bosni i Hercegovini, odlazi u tuzlansku oblast, gdje, kao član Pokrajinskog komiteta i Glavnog štaba za Bosnu i Hercegovinu, rukovodi posljednjim pripremama za oružanu borbu.

Ali baš tada je Mirko Marasović, isto član Pokrajinskog komiteta, tražio koga će obučiti za rad na ciklostilu za štampavanje letaka.

- Drug Marinko, a to je bio ratni pseudonim Miloša Žanka, isto člana Pokrajinskog komiteta, a kasnije ministra kulture NR Hrvatske.

Fizički je gradivo preuzeto u novi prostor Arhiva na Gripama, 1998. Nakon političkog pada podpredsjednika SFRJ i ministra unutrašnjih poslova, Aleksandra Rankovića 1966. godine, u okviru postupaka uništavanja nezakonito stvorenog fundusa registraturnog gradiva o građanima (osobni dosjei) u okviru ranije Uprave državne bezbjednosti FNRJ, osobnim nastojanjem Drage Gizdića, člana i organizacionog sekretara ratnog Pokrajinskog komiteta KPH za Dalmaciju (1941 - 1945), revolucionara i poslijeratnog sindikalnog rukovodioca, te istaknutog kroničara NOB-e u Dalmaciji, uspjelo se od dr. Vladimira Bakarića, tadašnjeg sekretara CK SKH i prve političke osobe Hrvatske, ishoditi dozvolu za izdvajanjem arhivskog gradiva koje je imalo značaj za povijest Dalmacije od četrdesetih do sedamdesetih godina 20. stoljeća.

Prosvjeta u narodnoj revoluciji, Školske novine i Zavod za pedagogiju Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 1978., poglavlja Upute Pokrajinskog komiteta SKOJ-a za Hrvatsku iz 1942. godine za odgojno-obrazovni rad s djecom i pionirima, str. 62 - 65., Idejno-politički i odgojni rad s pionirima, str. 66 - 77.

Maja 1941. godine po odluci Pokrajinskog komiteta Partije za Bosnu i Hercegovinu odlazi u Bosansku Krajinu da pomogne organizovanje ustanka.

U to vrijeme bilo je tesko stanje u makedonskoj partijskoj organizaciji zbog poznate izdaje tadasnjeg sekretara Pokrajinskog komiteta Satorova.

Kao član Mjesnog i Pokrajinskog komiteta, Ivan Krajačić zauzima istaknuto mjesto u radničkom pokretu, u Zagrebu i u Hrvatskoj.

Godine 1924. postao je član Pokrajinskog komiteta SKOJ-a za Hrvatsku i Slavoniju, a 1925. član Centralnog komiteta SKOJ-a.

U novim, ratnim uslovima trebalo je odrediti novo glavno sedište Pokrajinskog komiteta Partije.

Na sastanku članova Sekretarijata i Biroa Pokrajinskog komiteta u Petrovgradu zaključeno je da treba dovršiti započete pripreme za oružani ustanak i u najskorije vreme započeti sa borbom.

Već u septembru doneta je odluka Sekretarijata Pokrajinskog komiteta da se napusti Botoš.

Sekretar Pokrajinskog komiteta je zbog potera morao stalno da menja mesta svog boravka.

Nisam je pisao sa namerom da se odbranim od neverice svojih drugova, jer su već posle " nalaza " komisije Centralnog komiteta Partije 1952. godine povučene sve sumnje u pogledu moga držanja u ustaškom zatvoru, pismenom odlukom da se vratim na dužnost u rukovodstvo pokrajinskog komiteta Vojvodine, da budem odmah izabran za delegata na neposredno predstojećem VI kongresu Partije u Zagrebu, na bilo kojoj izbornoj konferenciji koja još nije održana.

Na Petoj zemaljskoj konferenciji KPJ održanoj u Dubravi kraj Zagreba Žarko Zrenjanin je izabran za člana Centralnog komiteta i ostao na funkciji političkog sekretara Pokrajinskog komiteta KPJ.

Krajem juna 1936. godine, preko ilegalnih veza dosao je u Split, gdje je ostao oko dva mjeseca pomazuci na ideoloskom obrazovanju clanova Pokrajinskog komiteta i jos nekih istaknutih komunista iz Dalmacije.

Slicne zadatke s clanovima Pokrajinskog komiteta u Zagrebu omela je nova provala koja je zahvatila i dio partijskog rukovodstva KPJ (zajedno sa Adolfom Mekom i Sretenom Zujoivicem), zajedno u vrijeme kad su clanovi Politbiroa bili pozvani u rukovodstvo Kominterne da bi rjesavali nastale probleme u KPJ zbog pojave grupaskih borbi i pogorsanja polozaja KPJ u Kominterni.

Posle okupacije zemije, partiska organizacija Resenskog sreza, čiji je sekretar bio Mite, bez kolebanja je prihvatila liniju CK KPJ o potrebi oružane borbe, osuđujući izdajnički stav tadašnjeg sekretara Pokrajinskog komiteta KPJ za Makedoniju Šarla.

Te godine i početkom 1942, a povremeno i docnije, u Sarajevu je ilegalno radio i član Pokrajinskog komiteta drug Avdo Humo, pod konspirativnim imenom »Kulturni« i držao veze sa odredima u Hercegovini, zapadnoj i istočnoj Bosni, s Pokrajinskim komitetom, sa Vrhovnim štabom i Centralnim komitetom.

Ubrzo nam se pridružio Agitprop Pokrajinskog komiteta za Dalmaciju, kojega su Nijemci potjerali iz Livna.

Borba se već rasplamsavala i delegat Centralnog komiteta lično je donosio poruke druga Tita želeći, posle razgovora sa drugovima iz Pokrajinskog komiteta, da vidi i partiske radnike koji su preduzimali neposredno na sebe zadatak organizovanja otpora u gradu.

Bekstvo je uspelo čak i sekretaru Pokrajinskog komiteta Isi Jovanoviću koji se jedne zore izvukao kroz podrum Bogoslovije zajedno sa Vasom Miskinom, Nisimom Albaharijem i Milutinom Đuraškovićem.

Na polasku je sreo Mila Perkovića koji je u međuvremenu postavljen za sekretara Pokrajinskog komiteta SKOJ-a: - Raduješ li se, Vlado? upitao je Perković.

Upravo u to vrijeme, Milka po zadatku Partije drugi put napušta svoj kraj i odlazi na Kordun, gdje postaje sekretar Pokrajinskog komiteta SKOJ-a za Hrvatsku.