Izasla sam te veceri, polako tama se spustala.I sretnem tebe, u istom pravcu si koracala.Pozdravile smo se, a tu dva koraka nas djelila.Nepoznata jedna drugoj, pa da tek sam tu doselila U istom pravcu smo koracale, da bi nase bestijice prosetale.Da moja Anais i tvoja Elodi ta dva mala pasica, na jednu ruku su nas priblizila.Pisem ovo zasto, neznam mozda jer jos nisam razumila i pitam se dali cu ikada moci razumiti Zimi, liti setnje nase bile su neizbljezlijive, pa i nase bestijice sat su znale.Iz dana u dan postala si netko za mene, kroz nase setnje price, smijeh pa i tuge Bilo je veceri kad smo razmatrale nebo, pokusavale opisati njegovu ljepotu, a neznajuci da ono za tebe ne prestavlja nista.Pricale smo tu i tamo polako svasta.Ponekad si izgledala cudno i dosta ljuta, okrutna.Osjecaj gadan sam imala, kao da za zivot te nije briga.Kroz moj osjecaj pravo sam imala.I te veceri ti mi rece Picunet ja danas usne nisam otvorila, ni dobar dan nikome rekla.Pogledam je iznenadena, pa zar vi gospodo Passege nemate nikoga? Njena glava je klonulai i nastavi, imam cer koju 20 godina nisam vidila, pa i unuka kako izgleda nema pojima.Ja imam samo ovo sta vidis isprid sebe, a to je moj pas, i nastavi pricat u rijeciima njenim osjeti se mrznja, ljutnja Samo da na mojoj smrti cer mi ne dobije moj stan.Tisina je nastala, pitam se sta ona to meni prica, nezapita ni zasti, ni kako samo pogleda njeno tuzno i ujedno ljuto lice.I vratim se doma pitanjuci se dalji je to moguce.Borila sam se pokusat svatit, bez pitanja.Ali u razmisljanju svatila sma ipak da zeli pricat o tome, kroz setnju slusala sma je.Picunet od milja to si mi ime dala znam, i nastavi: kad moj pas krepa i ja cu za njim, na te rici sam svatila da stvarno kroz zivot nema nikoga.Nasmijal sam se na te tvoje rijeci, oprosti nisam mogla razumit pa ni danas, gospodo Passage pa to je samo zivotijna recem joj Zivotinja koja je za tebe znacila sve, ali ja kako razumit.Dok korak po korak smo isli kao svaku vece prica mi znam sta tribam napravit, kad moj pas krepa, vec mu je 11 god, imam medicinu popit uz malo vrimena ni mene nece bit.Gledam je iznenadena, zbunjena u tim minutima izgubljena sam se osjetila, recem u sebi o Boze sta ja to slusam