Odugovlacim budenje svih cula i pokusavam ih uspavati kako bih bar jos jedan tren duze mogla zivjeti stvarnost svojih snova i gledati tvoj lik kako mi se smijesi i gricka obraze.

U srijedu pokusavam radit prvi sushi... nadam se da cu se imati cime pohvaliti: D Ako potražiš slike na internetu, sigurno će ti pomoći u aranžiranju sušija. d PS good luck

Ne znam kuzis li sto pokusavam reci...

Pokusavam se usredotociti na zvuk klavira.

Izlazim van i pokusavam je pozvati da se digne, pregazit ce je netko

Ne opravdavam ga ja, ali pokusavam sagledat stvar iz nekog drugog coska...

Preplasena pokusavam nac izliku da pobjegnem.

- A evo radim, jos 20 dana, onda ne znam.... - pokusavam se izmotat - Aha sretnice a vikendi bice ludi po tvoju? - nasmije se seretski - Pa ne bas...

Evo da ti iskreno recem ne znam kad sam zadnji put zaruzila... - pokusavam je utjesit - Glupa si.

Naravno nekoliko dana provedenih cekajuci po bolnicama kad nisam mogla izdajati je dovelo do toga da imam sve manje mljeka... pokusavam sto cesce izdajati, ali cini mi se da cu ga skroz izgubiti: (Ima neki savjet da povecam proizvodnju?

Tupi, ovo je privatni show slatkice ive... meni je to bas onako bas slatko i simpaticno... ona sama pise vecinu komentara pod raznim nick-ovima (pa i pod mojim) i sama se smije svojim salama... i svrsava kad oplete po ' ljevicarima i izdajnicima Rvacke '... a ja opet pokusavam svrsit na te njene desne komentare, uvijek sam nekako blizu al opert daleko (al sto su zesci i desniji ivini komenteri to u mene tvrdji k... c)... tako da ti je ovo sve skupa jedan skup isfurstriranih blogera.. samo su uzroci frustracija razliciti.... nekomu ' izdajnici Rvacke ' a nekom vruche desne machkice.... mmmm

Cesto razmisljam o svom idealnom obroku i nekako ga pokusavam sastaviti od kvalitetnih namirnica ali da to bude na neki poseban nacinkod nas u Bosni narod puno voli punjene paprike, pa evo jedan recept za one koji vole paprikerecept broj 1 pola kilograma kravljeg sira200gr pavlake1 bijeli luk1 jajeperšunpapar i somasline3-4 paprike malo manje veličine Nacin pripremeIzmjesajte sir, pavlaku, jaja, zasolite i lagano popaprite, te dodajte bijeli luk i persun koji ste prethodno usitnili.

hekatonhir, meni jako cesto nesto ne legne, ali ne mogu se na tome bazirati zato i govorim o i pokusavam razumjeti neki kontekst zaista pokusavam ne ici na to koliko se s nekim slazem ili ne, ili po tome da li nekoga smatram pametnijim ili manje pametnim no precesto nailazim na zid necijeg subjektivnog misljenja, ili poznanstva, ili simpaticnosti na takvim temeljima jednostavno ne ostaje prostora za raspravu i objasnjavanje, nego se sve svede da guranje vlastitog stava to moze biti ok ako se radi o nekome tko je u stanju saslusati i shvatiti, bez obzira jesam li ja ili ta druga strana u krivu - na kraju cemo biti na dobitku no ovo ovdje je vec toliko puta videno da zaista rasprava gubi smisao bilo tko objektivan moze uzeti parametre i staviti ih u tabelu i vidjeti ovo o cemu govorim, tako da, ja se vise ne mislim zamarati objasnjavanjem onima koji ne zele shvatiti i koji objasnjenja ne prihvacaju puno mi je lakse ostaviti ih neka si misle sto god hoce

Prtaim ovu temu jer se vec neko vrijeme pokusavam odluciti na istu stvar.... uknjizit vlasnistvo na obiteljskom nasljedju u Dalmaciji.

ti si sve te knjige o nastanku religija procitao, zar ne, bas sve pa ako jesi zasto uzimas kao istinitost samo one koje ti je preporucio vatikan ja ni jednu ne uzimam za istinu vec pokusavam biti sto blize istini s obzirom da covjek od vas ortodoksnih univerzalaca ne moze cuti vase osobno misljenje vec samo misljenja koja su vec odavno osmisljena i napisana, zbog toga vam i na neki nacin kontriram ali ipak na pristojan nacin uvrede nekih budaletina de wille-ova (a znamo koji su), a tvojih istomisljenika, pokazuju ono o cemu ja pisem, a to je sirenju ljubavi sa velikim dodatkom mrznje od vase strane

I upravo me zato toliko i bolis.. upravo zato pokusavam zaboraviti sve sto smo imali.. sakrila sam sve sto s tobom ima veze.. ne zelim baciti nista jer se nadam da cu nakon.... nakon ne znam cega.. nekoliko godina mozda, uspjeti na sve to gledati bez teskih sjecanja.. jer koliko god gresaka u zivotu napravila, ti nikako nisi jedna od njih.. nikada..

Zenu ne prezirem nego je zalim, klinca ne koristim kao stit nego njemu stit pokusavam biti, ne oblajavam nego govorim istinu.

I tako sjedeć na onom deblu sa bocom Bavarije u ruci kroz moju jadnu praznu glavu prolazila mi je samo jenda pjesma a to je od Đoleta D-mol koja ide nekako voako Odlutas ponekad, i sanjam sam Priznajem ne ide ali pokusavam I uvek dodje D mol

sto reci... nekad osjecam da je zivot tako proklet.. doslovce... ne mozemo ocekivati da je to poput laganog koracanja po crvenom tepihu i sve ti se cini idilicno.. bas kao pogled kroz ruzicaste naocale... idila... totalno savrsenstvo.. postoji li savrsensto uistinu ili je to jedna obicna, isprazna rijec koja postoji cisto da bi se samo izgovarala a ne prevodila u stvarnost?? znali su mi govoriti da tezim savrsenstvu.. da pokusavam poboljsat ono u cemu nisam dobra i dovedem to do boljitka, do nekog napretka, dok prakticki ne postane zaista savrseno.. bez mane... ali je li to moguce?? koliko sam puta naletjela na ljude koji su mi izgledali da imaju jednostavno sve.. izgled, posao, ono sto zele, partnera, karakter, uspjesni su.. i doimaju se sretnjima.. ali u tome me uvijek nesto kopkalo.. ne vjerujem u savrsenstvo.. mislim da sve na svijetu ima manu... nesto sto nedostaje.. nema covjeka koji ima sve... moze imati sav novac svijeta, ali je li on psihicki sretna osoba? mozda, ali pretpostavimo da ne.. onda taj novac nema nikakav smisao... idila u kojoj zivi, sa je svakom obicnog smrtnika.. svi bi mi htjeli imati komotan zivot, potstai popularni, imati ono sto ugledamo, sto zelimo, dobijemo sto nam se prohtije... ali neznamo kako je biti takva osoba... mislim da svatko od nas ima viziju savrsenog muskarca ili zene.. ja ju osobno imam... uf crna kosa, zelene ili plave oci, punije usnice... dooobrooo građeno tijelo.. jake ruke... pravilnih zubi i lijepog osmijeha.. dobar i iskren... posten.. pametan... ne znam zasto uvijek naletim na nekog sasvim suprotnog... takav netko ne postoji... moze imat izgled koji ja trazim kod decka, ali ne vjerujem da bi karakterno bio ono sto zelim i trazim.. ili obrnuto.. zato volim male nesavrsenosti.. one mane koje osobu cine privlacnima.. ja osobno sam svijesna svojih nedostataka i pomirila sam se s njima.. hm, ajmo reci koliko toliko pomirila... ali prihvacam se takva kakva jesam.. nisam građe 90 - 60.90 jer nemam takve proporcije, mozda nemam pravilan nos ili kilazu kakvu bi mozda trebala imati.. neznam.. o sebi samoj ne mogu suditi... ali znam sve svoje mane.. sto imam, sto mi definitivno nije adut.. svijesna sam svih svojih sposobnosti.. znam sto mi ide losije, na cemu trebam raditi.. i zato volim one najteze stvari vjezbati.. jer ih neznam... i zelim ih poboljsati.. nisam savrsena niti se takvom smatram.. a niti cu ikada biti... i nije mi nimalo zao.. oni koji me vole i koji ce me voljeti nece gledati tu neku idealu vec ce cijeniti moje mane i vrline, prihvatiti me onakvu kakva jesam, a moj decko ce me prihvatiti sa svim mojim fizickim nesavrsenostima.. cijenit ce me takvu.. ne vjerujem u savrsenost... to ne postoji.. nedostizna je, a oni koji joj previse teze mogli i biti razocarani.. a i to utjece na samoga covjeka.. ne postoji savrsen covjek, posao ili zivot.. svakome nesto fali.. i toga moramo sami postati svijesni.. da bi i nama samima bilo jednostavnije i da bi prihvacali stvari i situacije takvima kakve jesu doista... nesavrsene...

evo dok pokusavam osposobit vezu... povecanje svega dolazi zbog nacina zivota, i moj sex zivot je bio siromasan dok sam zivio s roditeljima u stanu, osamostaljenjem a pogotovo odlaskom iz splita se uvelike poboljsao: D ti bi to nazvao nekako drugacije... poanta, masovni gradski zivot, van zajednice, zenska emancipacija i zaradjivanje za svoj zivot, protok informacija, jednom rijecju - napredak donio je sve to, ZO samo moze pomoci djeci da pravilno se postave, u natrag se vise ne moze...

Uglavnom, pokusavam naciljati uvijek tog Varazdinca

Don, ja samo argumetujem, a ne pokusavam da prepravljam krive Drine, niti me to interesuje

@Kaveni: Nigdje nisam pomenuo da je Izrael gadjao samo vojne ciljeve, ali pokusavam da kazem da ne mozete konstantno i iskljucivo kriviti izraelsku stranu za sve, a palestinsku braniti bezuslovno. prikaži cijeli komentar

sve je na tebi draga milka:) trebas odvagnuti sta ti je vaznije... sreca u nekom " drugom " zivotu, premda je i to upitno, ili prividni mir u sadasnjem? takve odluke nisu lake jer nisi sama u igri, ali sigurno neces napravit nikakav radikalan potez kad ti ga, npr., ja sugeriram? znaci... sjedni i razmisli, ali DOBRO razmisli:) pokusavam te razumit i bit uz tebe:))

Pokusavam cijeli procitati, ali ima puno komentara, sto je dobro.

elem, svakako da je puko teoretiziranje mrtvo slovo na papiru, zato bas i pokusavam izaci na krivudavi drum upravo toga neuravnotezenoga svijeta koji je sam sebi najveca kocnica. nije li to prirodni odabir ako rusija svojim zitnicama moze hraniti cijeli svijet a umjesto toga svijet dobija russian brides koje ne prijezu nipredcim da pobjegnu odande, i slicno, kao i u samoj HR koju radije treba gledati kao tvorevinu vlastite (ne) misli i prekomisli a ne kao neku zrtvu nekih velikih gadova

To su nalazi i pregledi koje sam obavio, i svi su rekli da je sve uredu i nisam dobio nikakve terapije niti tablete sada mi se ponekad za desit da mi poce srce ubrzano lupat a pokusavam se sto manje zivcirat i opterecivat oko svega od kad mi se to dogodilo ali neznam zasto dolazi do toga da mi srce ponekad pocne ubrzano lupat ne osjecam nikakve bolove niti otezano disanje za vrijeme kada mi srce ubrzano radi zna mi se desit na sekundu neka slabost ali prolazno kasnie se sve smiri i dobro, nekad znam osjecat kao neku laganu bol koju jedva osjetim na lijevoj strani prsa u visini bradavice kao na prsnom mišiću, i ponekad u sredini prsa imam kao nekakvu nelagodu kao da mi nesta smeta ili žulja ili mi nekad u sredini prza se zna dogodit da mi nesto zatitra ali to sve kratko traje i prođe.

Samo ti pokusavam objasniti da pikanje ne dozivljavam isto kao ti.

Pred 20 inesto godina (kad sam bio mlad i lud: mig:), sam s 20 kg na ledjima, to mogao _hodati_ za manje od 42. Naravno, onda mi je bilo " ispod casti " hodati bez icega: cerek:, a sad to vise ni ne pokusavam; bitno da jos uvijek mogu hodati cijeli dan.

I to je ono na sto pokusavam ukazati - ne nasjedajte na emocionalne provokacije.