No u posljednjih sto pedeset godina, počevši od znamenitog njemačkog polihistora Aleksandra von Humboldta, povjesničari osobito ističu presudnu ulogu Albertovih istraživanja na području kozmografije.

Tamo se nalazi grob slavnog hrvatskog polihistora Fausta Vrančića.

Zlatno doba starobugarske književnosti pada na prijelaz iz 9. u 10. stoljeća: djela Joana Egzarha (»Šestodnev«), te »Skazanie o pismeneh« polihistora Černorizca Hrabrog, međaši su toga razdoblja.

Ono što bi promatrano s perifernih sjedišta u centralnoj zagrebačkoj političkoj kafani Čarli, izgledalo kao puka gestualna vehemencija za stolom predsjednika Savjeta gradskog SDP-a (kojega je i Zuppa član) erudita i polihistora Anđelka Runjića-Bambe (koji je, sletjevši na Šeremetjevo da, posljednji, preuzme dužnost jugoslavenskog ambasadora u Moskvi, vozaču rekao: Vozite me na Puškinov grob); ili pak naizgled spontano okupljanje kolumnista uz barske kolumne oko intendanta Dubrovačkih ljetnih igara, književnog povjesničara Slobodana Prosperova Novaka - zapravo su jasne naznake predstojećeg sukoba na književnoj ljevici, kojemu se ne sluti ishod, ali već unaprijed vidi predoređena žrtva - Antun Vujić, ministar kulture, zatečen bez zaklona i gas-maske na brisanom prostoru, na ničijoj zemlji između dvije vatre...

Donosimo pismo akademika Pećarića Skupštini HAZU s nekoliko zanimljivih crtica samozvanog polihistora, ali i mišljenje njegovih mentora.

Godina 2013. donosi dvije značajne obljetnice: navršava se 300 godina od smrti velikog hrvatskog jezikoslovca, pisca i polihistora Pavla Rittera Vitezovića, što ćemo obilježiti predstavljanjem njegova velikoga rječnika Lexicon Latino-Illyricum, te 100 godina od rođenja akademika Petra Guberine, utemeljitelja verbotonalne metode i Poliklinike SUVAG.

Ja se pozivam na uglednog hrvatskog polihistora Mladena Schschschschwartza koji nam je davnih godina objasnio kako »njemačka riječ ' šport ' nije šatrovačka, nego je njemački izgovor engleske riječi ' sport '« i kako svi koji se protive hrvatsko-njemačkoj riječi »šport« vjerojatno misle kako bismo mi Hrvati »radije prihvatili englesku (ujedno i srpsku) varijantu«.

»posljednji je u znamenitom nizu isusovačkih polihistora i središnja figura u rimskom krugu hrvatskih latinista. napisao je dvije statičke ekspertize o pukotinama na kupoli bazilike sv. petra () u razdoblju 1750 - 1752 s ch. maireom izmjerio duljinu stupnja meridijana rim-rimini i prikupio astronomske podatke za izradu prvog astronomskog zemljovida crkvene države, 1755. utemeljio zvjezdarnicu u breri (1765) ».

God. 1676. i 1677. boravi u Kranjskoj, u Wagenspergu, u slovenskoga polihistora I.

I dok se ime toga genijalnoga hrvatskog polihistora diljem svijeta već tri stoljeća slavi ponajprije zbog njegovih znanstvenih i filozofijskih djela, manje je poznato da je u svoje vrijeme Bošković bio poznat i kao slavan europski pjesnik, autor latinskoga spjeva Pomrčine Sunca i Mjeseca (De Solis ac Lunae defectibus).

U Šibeniku je dobio prvo humanističko obrazovanje Šižgorićev mlađi sugrađanin Antun Vrančić (Antonius Verantius ili Wrantius ili Vrantius, 1504. 1573.), stric polihistora i konstruktora Fausta Vrančića (Faustus Verantius, 1551 1617), također iz Šibenika.

Dragi je Puki još 1997 negdje priznao, u Privrednom ili Lideru ili Banci da je problem novinarstva težak nedostatak učenih i inteligentnih bardova i polihistora žurnalističkih, tako nekako i to je Pukanić dobro znao i rekao, koliko god i sam pod udarom lakomih marketera iz cijelog svijeta i ovih koji nam sad u Lidl i Mercatone donose čips i sto metara police sa bonbonima, pa kad dijete to pojede voziš ga na injekciju inzulina, ne?

Povećao je fond Metropolitane kupnjom izuzetno vrijedne knjižnice slovenskog polihistora Janeza Weikharda Valvasora (1530 svezaka knjiga i oko 7300 grafika).

Valvasorova grafička zbirka Nadbiskupije zagrebačke, koju je od njezina vlasnika, slovenskog (kranjskog) polihistora Johanna Weicharda Valvasora (1641. - 1693.) koncem 17. st. otkupio zagrebački biskup Aleksandar Mikulić, ubraja se među najznačajnije kulturno-povijesne fondove grada Zagreba i Hrvatske.

Sanja Cvetnić slijedila je i trag nadahnutih i nimalo skromnih ispisa hrvatskih polihistora, kroničara, povjesničara umjetnosti, etnologa i arheologa (R.

Što je nagnalo jezikoznanca, jezikotvorca, leksikografa i polihistora, kako ga predstavljaju, na ovaj tip javne komunikacije, da li novac, da li egzibicionizam i samoreklamerstvo ili je pak motiv nešto sasvim drugo, ja ne znam.

Valvasorova grafička zbirka Nadbiskupije zagrebačke, koju je od njezina vlasnika, slovenskog (kranjskog) polihistora

Lilly, opća europska i kozmopolitanska kultura podrazumijeva da se svašta zna i jako mnogo zna, no to ovdje ni ministri ne znaju, nit tajnice, nit izdavači da se orijentiraju i na vrijeme pokriju naciju sa onim što će im možda trebati, što nisu učinili, tako da za jednog polihistora pregled demonologije ili kultova također nije ništa čudno, a Rujana je možda pokušala nabrijavati na telemitiku, ono - kao - sve je navalno, pa i ljubavi, ŠTO OD JEDNE FEMINISTICE NE OČEKUJEM, JER SE ŽENA PRAVA NEMA ŠTO PONIŽAVATI NITI POTPADATI POD KULTURE IŽIVLJAVANJA KOJE BI ZAGOVARALE BILO KAKAV OBLIK LJUBAVI-POD-PRESIJOM. žalosno je da postoje mnogi mule i primitivci koji nešto načuju o tome pa ti mlati ko šašav i pokušava odglumiti što nije, pa si tako kupe " pastvu ". no to su radili i regularni političari, mnogi iz crkve... sve hipokrizijski, naravno, pa vam eto rezultata. kaj se pušenja tiče, to je tako lijepo, ako se volite, i to je sve za Dvoje, a prava kultura i odgoj i konzervacija uvijek su zagovarali intimnost ljubavi, a ne pomahnitalu životinjsku orgiju. sva su ta divljanja abreakcija na ekonomsku frku i pseudo-kulturnost. to je to. sad, prije prvog srpnja možeš vidjet kako u igru ulaze kojekakvi protuhe, jer sad moreš na vlast i konja postavit, malo dijete, pošto su ovi koji su do sad krali u zavjetrini, pobjegli i šute. to je onaj problem da pravog mainstreama i nemaš, nego su ga posljednjih 25 godina gradili lopine i par stotina šlampi koje su prodefilirale kroz medije i oko na pički zarađenih radnih mjesta. a ponos nacije je dakako bio umjetno napuhan, kak i " hvaljen Isus i Marija ". eto vam sad rezultata. za felacio je lako i predivno.... Honey, it was cum, and - you made it a foam, my Gosh

Od tiskanih djela uvršteno je četrdeset pet te pet djela slovenskoga polihistora Janeza Vajkarda Valvasora u čijem je nastanku Vitezović aktivno sudjelovao.

Riječ je o izložbi o geometrijskom crtežu kako se on pojavljuje u filozofskim tekstovima dvojice dominantnih kasnorenesansnih hrvatskih polihistora, u vezi s njihovim neslaganjem u jednom problemu koji se danas čini smiješnim, ali je u kasnorenesansnom kontekstu bio jako živ riječ je o dvojbi da li je zemlja okrugla i da li voda i zemlja čine jednu jedinstvenu kuglu.

Napokon, samo godinu prije te, pojavila se osobito značajna knjiga u dva sveska: Dalmatia and Montenegro (London, 1848) znamenitoga engleskog egiptologa i polihistora Sir Johna Gardnera Wilkinsona, u čijem arhivu, pohranjenu u Department of Special Collections and Western Manuscripts u oxfordskoj Bodleian Library (koju je obnavljao baš T.

Čini se pak da je Alačević na nj ostavio jači dojam, što može začuditi onoga koji ne poznaje intelektualnu staturu toga danas, nažalost, malo poznata splitskog polihistora enciklopedijske širine suca, povjesničara i arheologa, konzervatora starina za arhive splitskog okruga (1878 1887), dopisnoga člana arheoloških instituta u Berlinu i Beču, koji je s rođakom Mihovilom Glavinićem pokrenuo »Bulletino di archeologia e storia dalmata« (s Bulićem od 1884. u uredništvu) današnji »Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku« splitskog Arheološkog muzeja.

Klana i Škalnica opisane su u djelu polihistora Johanna Weickharda Valvasora Die Ehre der Herzogthums Crain (Slava Kranjskog Vojvodstva) iz 1689. Župa Klana ili Klano nalazi se u Liburniji.

Pravu renesansu knjižnica doživljava u vrijeme biskupa Mikulića (1688. - 1694.) koji, osim što je 1692. sagradio knjižnicu i u njoj objedinio sve knjige, razmještene na različitim mjestima, otkupio vrlo vrijednu knjižnicu poznatog slovenskog polihistora J.

Nakon mature nije nastavio redovno školovanje, nego je znanja stjecao kod tadašnjih učenih ljudi (primjerice, kod kranjskoga polihistora J.

Ona se na našoj povjesnoj magistrali u sklapanju međunarodnih ugovora i političkih paktova manifestira još od davne Pacta convente iz godine 1102. i poklanjanja kraljevske vlasti mađarskom kralju Kolomanu, kojemu hrvatski redovi i staleži povjerovaše da ćemo u personalnoj uniji s Mađarima skladno kohabitirati kao taubeka dva. Ta se naivnost kreće i od onoga našeg veledušnog ratovanja 1389. na Kosovu Polju protiv Turaka, u kojemu smo bezglavo ginuli za tuđe interese; od one viteške bitke hrvatskog bana Emerika Derenčina na Krbavskom polju 1493., u kojoj Turke dočekujemo na otvorenom bojnom polju, umjesto da ih napadnemo podmuklo iz zasjede; od onoga tragičnog sabora u Križevcima 1526., kada hrvatsko plemstvo uzima za vladara tuđinca Ferdinanda Habsburgovca, koji će ih tobože braniti od Turaka, umjesto da biraju svoga vladara Krstu Frankopana; od onoga nesretnog sabora 1527. u Cetinu, kada Habsburgovce biramo za hrvatske kraljeve, koji vladaju i dave Hrvatsku do godine 1918; od onoga junačkog juriša u sigurnu smrt Nikole Šubića Zrinskoga 1566. u Segetu, umjesto da lukavo spasi vlastitu glavu i živote hrvatskih ratnika; od onoga besmislenog ratovanja hrvatskih vojnika 1632. u Bečkome Novom Mjestu, kad su podmuklo pozvani u pomirljivu audienciju u Beč, a onda podlo gurnuli njihove glave pod carsku i kraljevsku sjekiru; o onoga somnambulnog lutanja polihistora i misionara Jurja Križanića po Rusiji 1671., gdje širi utopističke ideje panslavizma i slavenske uzajmnosti, a Hrvatima savjetuje da se odreknu vlastita nacionalnog imena i da se nazovu Moskovitima; od onoga brzopletog prihvaćanja od hrvatskih staleža Pragmatične sankcije 1712., koja je rezultirala centralizmom i ungaro-germanizacijom čitave zemlje; od romantičkog vođe ilirskog pokreta Ljudevita Gaja, koji odbacuje politički kroatizam grofa Janka Draškovića i širi paslavizam, pa se i on odriče hrvatskog imena u korist imaginarnog pojma ilirzma; od one proklete Hrvatsko-ugarske nagodbe 1868., koja postaje legitimnom osnovom za mađarsku eksploataciju i mađarizaciju Hrvatske; od onih jugoiluzija Josipa Jurja Strossmayera, koji sanja o utopističkom jedinstvu srpskog pravosavlja i hrvatskog katolicizma, pa se i on odriče atributa hrvatski u korist novoga jugoslavenskog imena; (I tako su se svi naši velikani odrekli svoga konkretnog subjekta za volju apstraktne cijeline - M. Krleza); od one herojske pustilovine Eugona Kvaternika, koji s naivnim pouzdanjem u pomoć francuskog cara Napoleona III. diže 1871. Rakovačku bunu, koju austrijski kordoni sa srpskim kraišnicima ugušuju, a njega iz zasjede ubijaju; od one maglovite i lunatičke Krfske deklaracije i ulaska Hrvatske u Državu Slovenaca, Hrvata i Srba, odnosno 29. listopada 1918. u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, kada nas zahvaća elementarno povjesno zlo; od Trumbićeva kukavičkog potpisivanja Rapalskog ugovora između Kraljevine SHS i Italije 1920., u kojemu talijanskoj iridenti dariva Istru, Cres, Lošinj, Lastovo, Zadar i Rijeku i koji srlja u čaršijske marifetluke bjelobradog Cincara Nikole Pašića, sve dok ga lukavi Baja kao ministra vanjskih poslova podmuklo ne izigra i namagarči; od političkog kapitulanstva Stjepana Radića i njegova ulaska 1925. u beogradsku kraljevsku vladu, kada u beogradskom manežu pleše s kraljicom Marijom srbijančicu a kralju Vitezu Aleksandru, koji ga nakon atentata posjećuje na smrtnoj postelji u Zagrebu, ljubi ruku; od one fantomske Meštrovićeve skulptorske inspiracije Vidovdanskog hrama, kao simbola snage i pobjede jugoslavenstva; od onoga kupinečko-čaršijskog sporazumštva Vlatka Mačeka, koji lakovjerno nasjeda na cincarsko-srpske protokolarne trikove Dragiše Cvetkovića o punoj autonomiji Banovine Hrvatske; od onoga Pavelićeva somnambulnog povlačenja u svibnju 1945. prema zapadnim Saveznicima, u naivnom uvjerenju da će hrvatske izbjeglice, vojsku i civile prema Ženevskim konvencijama o ratnim zarobljenicima velikodušno prihvatiti i da ih ne će izručiti u klaonicu krvožednim Titovim srbokomunistima, da se nad nevinim žrtvama izdovolje; i na kraju, do ovog eurofidestičkog puta prema Europskoj uniji, na kojemu nikako ne možemo spoznati, da ova romantična europska žar ptica, koja kruži nad našom stvarnošću, nije ništa drugo nego obični lešinar, kojega smo često nad našim povijesnim stratištima bespomoćno promatrali.

Prvoga dana, a u povodu 180 - te obljetnice ro? enja Bogoslava Šuleka, ro? enjem Slovaka a po plodovima srca i uma velikog Hrvata, znanstvenika, akademika, leksikografa, polihistora, publicista, kulturnog djelatnika, preporoditelja i domoljuba prire? en je okrugli stol u Senici, opainskom središtu nedaleko Subotišta - rodnog mjesta Bogoslava Šuleka.

Stari splitski znanac i prijatelj radom na Bajamontijevu oratoriju Prijenos svetog Dujma skrenuo je još jednom pozornost na glazbenika i puno više od toga, erudita, polihistora, književnika, liječnika... čija je djelatnost bila najvećim dijelom vezana za Hvar i Split, gdje je bio orguljaš i kapelnik, ali i otkrilo prave vrijednosti djela koje je u punom sjaju zasjalo " restaurirano " na Varaždinskim baroknim večerima 1999., u katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije.

Jedan se dio spisa odnosi na upravu vlastelinstva Bosiljevo, a fond sadrži i rukopisnu ostavštinu hrvatskog političara i polihistora Nikole Škrleca Lomničkog.

No, najveća je Mikulićeva zasluga što je g. 1690. otkupio iznimno vrijednu knjižnicu poznatoga slovenskog polihistora, već spomenutoga Valvasora.