On skreće pozornost kako u sklopu tih teorija jednakost odjednom ne znači samo jednako dostojanstvo i pristup temeljnim ljudskim pravima; nego također jednu irelevantnost prirodnih razlika između muškarca i žene, uniformnost svih pojedinaca, kao da bi oni bili spolno nediferencirani, iz čega bi proizlazila jednakost svih spolnih orijentacija i ponašanja: heteroseksualnih, homoseksualnih, biseksualnih, transseksualnih, polimorfnih. Kardinal osobito upozorava da se takve teorije šire i u zemljama trećeg svijeta putem mreže zdravstvenih i humanitarnih organizacija, a tamošnje vlasti i lokalne vjerske organizacije uglavnom ne prepoznaju podmuklu idejnu pomutnju koju im se podvaljuje pod vidom humanitarne pomoći. 13