Ova ideja romantičnog politeizma nije odbacivanje na veliko vlastite argumentacije iz knjige Contingency, Irony and Solidarity, gdje je zahtijevao da nečiji privatni projekti o samoostvarenju ne mogu biti u skladu i ne mogu biti usklađeni s javnim zajedničkim svrhama.

Čak su u šarenilu grčkoga politeizma naslućivali i da je Bog jedan.

I to cini snagu religija monoteizma, za razliku od politeizma koji je jedn rit socijal, montizam je jedna doktrina socijale jedna doktrina pokoravanja, poslusnosti

U sačuvanim govorima i poslanicama razrađuje svoje teološke nazore i vjerskopolitički program obnove politeizma.

S toga on nastoji živjeti u skladu sa šerijatom, biti samilostan, pun oprosta i velikodušnosti, izbjegavati laž, prijevaru i klevetu, a da i ne govorimo o većim grijesima poput ubojstva ili politeizma što se smatra najvećim grijehom.

A propos politeizma i bogova u Hrvatskoj

U kaabi su nađeni likovi boga Ganesa sa slonovom glavom iz indijskog politeizma.

Street ističe kako sektaška vjerska uvjerenja mogu sezati od najrafiniranijega i duhovnoga monoteizma do najnižih oblika obožavanja prirode, ili pak politeizma, ili opet fetišizma i vračarstva.

Kao rimski car 361. proglasio je izjednačenje politeizma i kršćanstva, a nakon toga podupirao je razne kultove (Mitrin, Helijev).

Njegovo žrtvovanje bila je temeljna kušnja Abrahamove vjere, a ne znak da su tadašnji Židovi svome Bogu prinosili ljudske žrtve, što je bio običaj okolnih kultova politeizma.

Čak i monoteizam poznaje izuzetak od tog ljudskog apsurda monoteističkog politeizma (politeističkog monoteizma?), to bi bio bahaizam, koji naučava koncept jedinstva, odnosno da je bog jedan, ali da i sve religije potječu od istog boga.

Zaratustra je izveo korjenitu revoluciju religijskog mišljenja, a slovom arijevskog politeizma poslužio se samo kao orijentirom u apstraktnoj oblasti kojom vodi vjernika.

Kultura bling bling kao svojevrsni suvremeni potrošački kod, sastoji se o neartikuliranom miksu pseudospiritulanosti a la carte, od New agea, scientologije, Trans-surfinga i Raela, kulturnjačkog world politeizma, i neurotične narcisoidnosti.

Ako doktrine Rortyjeva osobnog romantičnog politeizma izgledaju jednako maglovito, njegova su izvorišta spiritualnog nadahnuća mnogo konkretnija.

I to je istraživanje evoluiralo, u rudimentu ljudi su vjerovali u duše, pa su uznapredovali do politeizma, do danas uvriježenog monoteizma.

Ustajući protiv nazadne tradicije i konvencije, protiv misterija i mantike, kao i protiv mitske slike svijeta, antropomorfnog politeizma, u historije je helenske filozofske misli značajan kao ptica prozorkinja koja navješćuje zoru helenske prosvječenosti.

Važno je da je BiH umanjena slika onog svijeta koje su moćnici iz masonskih krugova zamislili kao globalno selo kojem još treba pridružiti ostatak svijeta koji ima tradiciju politeizma.

Njegova kritika kršćanstva bila je usmjerena u prvomu redu na učenje o Trojstvu, koje je za njega bilo samo vrsta politeizma.

Ragnarok: The Weird of the Gods je predstava za apsolutno svakog čovjeka, bio on voljan prihvatiti ideju politeizma i generalno božanskih prisutnosti jer prepričava priče koje su same po sebi zanimljive.

Dok inzistira da je duboko antiklerikalan i antiklezijastičan, Rorty mašta o Americi budućnosti s kvazi-crkvama koje služe nacionalnoj religiji romantičnog politeizma; preporučuje najmanje tri vrste dominacija koje bi mogle promicati romantični politeizam i oblik laičke zajednice svetaca: crkve predane društvenom evanđelju; univerzitet; i samu bratsku zajednicu američke demokracije.

Postavi sebi ove suprotnosti i sjeti se Marieva učenja: krotkost naspram militarizma, siromaštvo naspram bogatstva, teokracija naspram aristokracije, monoteizam naspram politeizma

Prema de Brossesu, fetišizam je najranija (najprimitivnija) faza evolucije religije, nakon koje slijede faze totemizma, politeizma i monoteizma.

Ali kljuc je u traganju za izvorom.Zapravo u preinacenoj formi azijskog i egipatskog porekla grckog antropomorfnog politeizma, velikom preokretu osobenog poimanja bozanstava i njihovoj drustvenoj i psiholoskoj primeni.Nije li protivrecni kult Apolona, isceliteljska vera, vaspitanje i oblikovanje ljudskog karaktera, praizvor Hristove mesijanske ljubavi i zrtve? Grcko je mnogobostvo svakako nepresusni izvor u traganju za svim oslobadjanjima zapadnog coveka kroz istoriju, ukljucujuci moderne mitologeme koji rasterecuju pojedinca preteskog bremena odgovornosti pred naletima iskoraka iz drustvenog zivota, stalnih pretnji zla i ponistavanja ljudskog.Sa druge strane, Hristovo iskupljenje, vecni je primer sublimacije raspolucenog covekovog bica, sa svom karakteralnom skrajnutoscu, raspojasanim nagonskim i zeljama za moci.Pokusaj sinteze duse i duha, ili dvaju pomenutih arhetipa kroz eticko, civilizacijski je univerzalni, iskonski pra-zahtev za humanim.Sad, sto je namesto Bogocoveka na delu logisticki Covekobog, to nije problem drevnog covecanstva, vec obeskorenjene danasnjice.

Hinduizam, pak, u ovom smislu nema ograničenja i zahvaća široko od politeizma do ateizma.

Pitanje 2. Bez obzira na vrstu i povijesni oblik Knjige Postanka, na posebnu povezanost triju prvih poglavlja međusobno, i na (povezanost) sa sljedećim poglavljima, na mnogostrukost svjedočanstva Pisma kako Novoga tako i Staroga Zavjeta, na gotovo jednodušno mišljenje svetih otaca i na tradicionalno mišljenje koje je Crkva uvijek imala, što joj je preneseno također i od Izraelskoga naroda: Smije li se naučavati, da spomenuta tri poglavlja Knjige Postanka ne sadržavaju zapis o onome što se uistinu dogodilo, o onome naime što odgovara objektivnoj stvarnosti i povijesnoj istini, nego priče uzete iz mitologija i kozmogonija starih naroda, koje je sveti pisac očistio od bilo kakve zablude politeizma i prilagodio ih monoteističkom učenju; ili alegorije i simbole koji nemaju temelj objektivne stvarnosti, a koji su izneseni pod vidom povijesti, kako bi naviještali religijske i filozofske istine; ili pak djelomice povijesne legende, djelomice izmišljene i slobodno sastavljene za pouku i izgrađivanje duša?

Ortodoksni monoteisti Židovi, Kršćani, Muslimani neće baš lako postati šampioni politeizma.

- Henoteizam (εἷς θεός " jedan bog ") predstavlja štovanje jednog boga kao glavnoga (pored drugih nižih bogova) u mnogobožačkim religijama (što se smatra prijelaznim oblikom s politeizma na monoteizam).

Taj je pojam popularizirao njemački indolog Max Müller (1823. - 1900.) pokušavajući pojasniti razliku između hinduizma i tipičnog politeizma.

Jasno je da je taj sekularni, poetski i romaneskni kanon dio Rortyjeva osobnoga politeizma, romantičnog umjesto književnog.

Sasvim točno, i tu se može očitati da religija kao i čovjek napreduje, te da će od politeizma preko monoteizma doći i na slijedeći stupanj ateizam, odnosno prestati postojati.