Ti ljudi koji su punih pola stoljeća živjeli u državi i društvu, što nisu priznavali i poznavali pravo na izbor i natjecanje, na slobodu misli i govora, na poduzetništvo i stvaralaštvo, na nezavisnu javnost i slične institute i institucije građanskoga društva i civiliziranoga ' slobodnoga svijeta ', ipak bijahu kadri sačuvati makar i samo djelić snaga kolektivnoga povijesnoga sjećanja i razuma koji je bio dostatan i odlučan za rušenje jednostranačkoga političkoga sustava i za rađanje demokracije.