Sjetio sam se pokojnog Gotovca, i od njega sam nešto naučio, od prilike ću reći slično, za Hrvatsku, nije lagano jednome, žuditi, žuriti, misliti, studirati kuda li za sve hrvatske građane u politiki, i društvu, savjetovati i informirati još k tome u znanosti da ni ne govorim uz iskustvo pomagati, ujedno i paziti i žuriti da te netko u tom momentu ne pretekne te učini tvoje misli još pametnije i bolje te pripaziti u javnosti poput u prometu na sebe i drugoga, da nikome ništa posebnoga ne dogodi, još k tome sve iz jednog mjesta upravljati a upravo to se danas po svuda traži više nego ikad prije, tako i u modernom tisku, i večernjem listu.Posebno mi je drago da sve to dolazi upravo iz iseljeništva i dijaspore, jer se za nas već u navikama govori, da mi ništa ne znamo nismo kompitentne osobe jer dolazimo valjda navodno svi iz neke \ " bauštele \ ".