Nikad neću moći opisati riječima onaj osjećaj koji vlada mojom dušom kad krenem na put dug 500 km samo da bi gledao Hajduk, onaj ponos koji osjećaš što je baš Hajduk moj klub, što baš na Poljudskom istoku ili sjeveru proživljavam utakmice, velike pobjede (recimo gol Anderlechtu u zadnjoj sekundi i gubitak glasa kroz utakmicu, pa onda u popularne Macole nemaš ni glasa da naručiš kavu u 4 h u noći, već konobarima prstom pokazuješ što želiš..) ili tužne poraze (ona prokleta Roma...).