Nakon što mu se Bog u noći kroz san objavio Jakov idućega jutra rano ustaje, pomazuje spomen stup kamen s uzglavlja i polaže svoj zavjet.

Potom biskup pomazuje križeve i oltar, blagoslivlja narod, a nakon toga slijedi svečano misno slavlje.

Pa, dok se sjetimo da smo Parsifalov motiv najprije č uli u prvom č inu, uz verbalni sukob oko ubijenoga labuda, drama je ve ć otišla nekoliko koraka dalje, možda i do prizora kad Gurnemanz Parsifalu pomazuje glavu, nakon č ega se re č eni motiv ponovno pojavljuje, ovaj put glasan i sve č an, upotpunjen još jednim drezdenskim amenom i okon č an dvostrukom kadencom.

Jedan od drevnih crkvenih Otaca ovako ih je sažeto prikazao:« Tijelo se pere da bi se duša očistila; tijelo se pomazuje da bi se duša posvetila; tijelo se opečaćuje da bi se duša osnažila; nad tijelom se nadvijaju položene ruke, da bi duša bila prosvijetljena Duhom; tijelo se hrani Kristovim tijelom i krvlju da bi se duša nasitila Boga »(Tertulijan, O uskrsnuću, 8).

Stoga se oltar posvećuje i pomazuje svetim uljem krizme.

U Starom zavjetu Duh Božji ljude " obuzima " ili " pomazuje " da izvrše neku zadaću.

Izvodi to snaga sakramentalnoga dara izlijevanjem Duha Svetoga koji ga ' pomazuje ' ili posvećuje utiskujući mu neizbrisiv duhovni biljeg što ga suobličuje Kristu, Glavi i Pastiru Crkve.

Prvi, primivši od episkopa sveštenstvo savršava samo sveto krštenje sa molitvama, prinosi beskrvnu Žrtvu, razdaje narodu sveto Telo i Krv Gospoda našeg Isusa Hrista, pomazuje krštene svetim mirom, venčava one koji blagočestivo i po zakonu stupaju u brak, moli se za bolesnike, za spasenje i da svi ljudi dođu do poznaša istine, a ponajviše za opraštanje i otpuštenje grehova pravoslavnima, živima i usnulim, i najposle pošto se on odlikuje znanjem i vrlinama, to po vlasti datom mu od episkopa poučava one među pravoslavnima koji njemu dolaze pokazujući im put da zadobiju Carstvo nebesko, i postaje propovednik svetog Jevanđelja.

Žena u farizejevoj kući postaje ona koja pomazuje Pomazanika Gospodnjega.

Božja nas riječ pomazuje svetim znakom svjetla, topline, snage, miline, radosti.

Na Zapadu se pomazuje čelo potvrđenika riječima: »Primi pečat dara Duha Svetoga.« U istočnim Crkvama bizantinskoga obreda pomazuju se i drugi dijelovi tijela s formulom: »Pečat dara Duha Svetoga.«

U tom je uz sam Grad sudjelovala cak i policija bar u pocetku pa se izgleda dovela u red, ali sudjeluje ocigledno i ' lokalno ' drzavno odvjetnistvo, a vjerojatno se priprema teren i za sam sud i pomazuje se da (i ako) ipak slucaj zavrsi u Zadru.

Samuel Davida pomazuje, izabire za kralja.

Štovatelj najprije pomazuje boga dok izgovara tekst.

Tako sam stao desno neposredno pokraj kardinala i vidio sam sve svoje prijatelje kako jedan za drugim koračaju preko stepenica i polažući dršćuće ruke u kardinalovo krilo, vidio sam kako ih on pomazuje posvećenim uljem i osjetio kako mi se oči pune suzama.

Navesti ću neke Biblijske likove, pa vi pokušajte pogodit kao koji lik stojim pred Gospodinom: 1. Marijina otvorenost anđelovoj poruci, 2. David nakon što ga je Natan njemu razotkrio, 3. Javna grešnica uhvaćena u samom činu grijeha i dovučena k Isusu, 4. Marija (Martina sestra) do Isusovih nogu, 5. Grešnica pomazuje Isusu noge, 6. Carinik se udara u prsa, 7. Bolesnik u ribnjaku Siloe (' Nemam čovjeka... '), 8. Slijepac (' Gospodine, da progledam... '), 9. Gubavac (' Gospodine, da se očistim... '), 10. Job u patnjama iznosi svoju nevolju, 11. Ilija pod drvom želi umrijeti (' Bože, nisam sposoban... '), 12. Esterina molitva prije nego li će izići pred kralja, 13. Strankinja (Sirofeničankina ponizna molitva)

Sve to, naime, nije ništa u usporedbi s onim što se događa u svakoj dobro obavljenoj ispovijedi i na svakom oltaru gdje Isus na usta svećenika pretvara kruh i vino u svoje tijelo i krv nama za hranu ili kada nas u sakramentu bolesničkog pomazanja pomazuje onim istim Duhom kojim je, dok je hodao zemljom, liječio bolesti te uskrsnuo od mrtvih pobijedivši i samu smrt. "

Sjetimo se grješnice koja Isusu u kajanju i ljubavi pomazuje noge i otire ih kosom za stolom u farizejevoj kući (Lk 7, 36); ili grješnikâ s kojima je bio za stolom, da bi dopirao do njihova srca (Mt 9, 10); sjetimo se carinika Mateja za stolom koji mu nije mogao dati ispunjenje; i konačno, sjetimo se stola Posljednje večere u kojemu su sažeti svi stolovi svijeta, svi stolovi naših života i cijele povijesti.

Kada je Juda prigovarao što Marija dragocjenom pomasti Isusu pomazuje noge, jer se to moglo prodati i dati siromasima, Isus je i sam kazao da će siromahe uvijek imati uza se.

Zatim ga pomazuje sv. uljem čineći na čelu znak knža i govori: " Stjepane, primi pečat dara Duha Sve toga " Potvrđenik odgovara: " Amen " Potvrditelj doda: " Mir tebi " Potvrđenik odgovara: " I s Duhom tvojim " Za valjano primanje sakramenta Potvrde potrebno je: biti poučen u vjeri i sta nje milosti (ispovjediti se). 79. Tko može kumovati?

David je u ovom čitanju slika krštenika koje Bog prosvjetljuje i pomazuje svojim Duhom.

Rad nas, da se poslužimo jednom slikom, " pomazuje uljem " dostojanstva, ispunja nas dostojanstvom, čini nas sličnima Bogu, koji je radio i radi, radi uvijek (usp.

a) Najprije se oltar pomazuje uljem da bi tako postao znamen Krista Pomazanika i Glave crkve, a onda se istim uljem pomazuju zidovi ili stupovi (stijene) crkve na mjestima označenima križem.

A u provinciji neznana žena pomazuje Isusa za njegov ukop.

Nijedan Božiji prorok i pomazanik nikada nije nemilosrdno i zatornički ubijao, jer Bog ne pomazuje i ne nadahnjuje ubice, već one koji čuvaju, i spasavaju, i poštuju život koji je On dao i koji održava.

Međutim, ne pomazuje se samo kršćanin.

Gospodin je onaj koji izabire, koji uljem pomazuje, koji prati i krijepi.

Oboje su pomilovani dužnici, ali su im zahvalnosti različite: on mu nije noge vodom polio, poljupca mu nije dao, uljem ga nije pomazao. (Što je kao gostoprimac mogao učiniti.) A žena mu suzama pere noge, ljubi, uljem ih pomazuje.

Tek kad je Jišaj dao dovesti s paše najmlađega, Davida, Samuel dobiva znak da je to Jahvin izabranik i pomazuje ga uljem iz svojega proročkog roga.

Kada je se Rimska crkva vezala za Franačko Carstvo i Sveto Rimsko Carstvo, počela da pomazuje njihove monarhe (papa Leon III je na Božić 800. g. ne. u Rimu pomazao i krunisao Karla Velikog za imperatora Zapadnog rimskog Carstva, koji je se potom nastojao postaviti i kao glava Crkve, što dobro pokazuju Libri Carolini i sabor u Frankfurtu iz 794. g. ne. na kome je sam Karlo presedavao), to je produbilo netrpeljivost Crkve na Istoku, koja je se već vezala za bizantijske vladare.