Pomiren sa Fatumom, čekao sam strpljivo, skuhao si napitak za superbrzi rast gljivica na nogama, pojeo par živih gnomova te prešao nekoliko dječice za svoj mali hominarij.

Zaveo me (mrzim ovu riječ) Sotona.Nisam ja bio huligan ili tako nešto, naprotiv: imao sam odlične ocjene, bavio se raznim aktivnostima, išao u Crkvu, izvana se ne bi reklo da nisam pomiren s Bogom.Sve je to naizgled bilo dobro, ali mi je nedostajalo " ono nešto ", Isus.No toliko sam bio zasljepljen zemaljskim da nisam spoznao da me Isus traži, da kuca na vrata srca moga.Govorio sam u sebi " ima vremena, uživat ću još malo pa ću se za 10 godina obratit ".

I ti već izgaraš u istoj vatri: bez blagoslovljena cvijeta, štita od maslina, u ovom smrtnom času što te tuče gromom, obasjavajući tek tračak, crtu kojom odlaziš, ' pomiren za sudbu, pod gradom: znajući kako plamsa maslina s Cvjetnice, zaštita od groma.

S juga pomiren s morskim valovima, otocima, kanalima i tjesnacima Jadranskog mora, a s druge strane bijelim stijenama i zelenim šumskim proplancima, svaki čudesnije i maštovitije zamišljen i izgrađen od onoga drugoga.

Pomiren sa sudbinom, čak ne zove upomoć ni predsjednika Sabora Vladimira Nazora, prijatelja iz djetinjstva.

Okupljeni oko tijela preminulog Borisa želimo izvršiti njegovu posljednju želju i našu kršćansku obavezu da ga kao brata u vjeri, koji je pomiren s Bogom u sakramentu pomirenja ispratimo u vječnost.

Ne dade Otac da te u svemu nam jednaka osim u grijehu mimoiču grede nada sva svijeta bezglasno ih prtiš (kao nekoč krovne u Nazaretu) potom obliven pomiren jer od betlemske štale tuče vele i male nosiš križe ti koji nikad nisi bio križ sebi nikad križ drugom nikad ni na čas nisi odustao iskazati se čovjekom Daj da bez obzira na cijenu uvijek čovjekujem

Kad odem, otići ću go i praznih ruku, s dubokim umorom u dnu udova i pomiren sa prolaznošću.

I tako, pomiren u duši, bio je u stanju potpuno ovladati napadajima svojega ' ja ', te tako uspostavljao mir oko sebe. () Ja, ali ne više ja istaknuo je Papa to je formula kršćanskoga života.

Ja sam osobno pomiren sa tim i ne smeta mi da nas se gleda ko autsajdere pa da ponekad iznenadimo.

Kod odlaska na onaj svijet čovjeku je puno lakše biti pomiren s Bogom, nego s ljudima.

A nije, kaže, ni istina da je Silvija Luks, slijedom novog Zakona o HRT-u, čelna žena HRT-a. Ona je predsjednica tijela od pet ljudi koje zajedno s Programskim vijećem bira novog ravnatelja, dakle jedna od njih 16, poručuje Stazić, očito nezinteresiran i (li) pak pomiren s hrvatskom pomirbom a la Luks.

Pođi i ti, narode, i pokloni se tom otajstvu Božje ljubavi, zastani pred božićnim jaslicama, prepoznaj Boga koji ti je sasvim blizu, te pripravna srca, pomiren s Bogom i s bližnjim, otkrij izvor životne radosti.

Porijeklo dobrih riječi pomiren je svijet.

No on je s tim pomiren. Iskreno, ja te priče o nekakvim zakonima ne poznajem.

Kada budeš pomiren s Bogom, na tuđe grijehe ćeš gledati kao na nešto što oni i jesu ljudska slabost, bez obzira na koga se odnose i od koga potječu.

Budući da je sam pomiren s Bogom, sada Bog preko njega djeluje u životima drugih ljudi.

Jer ako je sudbina već krenula svojim tragičnim putom, ni u kom slučaju nije nevažno, kako će pacijent proživjeti zadnje mjesece i tjedne, da li pun bola u svojoj napuštenosti ili s puno povjerenja predan svojoj sudbini, tako da se od života može oprostiti pomiren sam sa sobom i svijetom.

Nije li i sam Hristos već presuđen i pomiren dozvolio svojoj ljudskoj prirodi da se sa krsta oglasi rečima: " Oče, zašto si me ostavio? " Kao što je i Majka Jugovića, Boga domolila (da joj Bog da oči sokolove i bijela krila labudova), što se može razumeti jedino tako da se molila toliko dugo dok je okrilatila i na nove oči progledala.

Pokaži mi da možeš riskirati da budeš potpuno u miru, uistinu pomiren sa stvarima kakve su upravo sada u ovom trenutku, i opet u sljedećem i sljedećem i sljedećem...

I kad nije tematizirao otok, bio je otočanin, u kristalima otočke posebnosti i njegovih arhetipskih zadanosti, zašavši duboko pod kožu podneblja, prepoznavao je paradigmatsko, usud maloga čovjeka u sunčanom krajoliku u kojem se karneval a šjor Ranko, majstor paradoksa, umro je upravo u dane Poklada smjenjuje s funeralnošću, a pobožne procesije sa zadirkivačkim i zajedljivim dokonim sjedjeljkama u kakvoj brijačnici ili na šentadi na rivi. () I uvijek je neka tiha nježnost i toplina () strujala ispod ozbiljne maske nerijetkoga cinizma i ironije, žalca i satire pa i crnohumorne duhovitosti. () Od tog dana početkom veljače 2001. godine, pomiren s otokom, () Ranko Marinković počiva u svom insularnom zavičaju, među svojima, nad uvalom u kojoj su putokazi.

I upravo nakon traženja oprosta može se dalje živjeti, pomiren ne samo s drugim (ako se oprost dobije), nego i sa samim sobom, ne?

Drugi šok doživjeli su pripadnici onoga dijela hrvatskog društva koji se deklarira kao ateistički ili agnostički, a priredio im ga je preminuli predsjednik Hrvatskoga sabora Boris Šprem koji se nakon deklariranja ateistom vratio katoličkoj vjeri te je pomiren s Bogom u sakramentu ispovijedi ispraćen na posljednji počinak katoličkim obredom ukopa.

Bog žarko želi biti pomiren sa čovjekom; čak puno više negoli što čovjek želi biti pomiren s Bogom, a ujedno je Božja žarka želja da ljudi međusobno budu pomireni.

Iker zahvalan, sigurno motiviraniji, navijači sretni, Lopez pomiren shvaća da je ionako ovo bila borba s vjetrenjačama i u ljetnom prijlaznom roku možda potraži neki drugi klub.

Akciju izvodi umjetnički veteran, pomiren sa tim da društvo koje ne želi gledati svoju ružnoću neće postaviti spomenik rušenju Titovog spomenika.

Međutim, iako različiti, njih dvojica konvergiraju jedan drugome - Sancho povjeruje na čast da će se ostvariti njegovo vladanje otokom, kako mu je obećao Don Quijote ako pođe s njim na pohod, a ovaj put umire svjestan svojih zabluda, pomiren sa svijetom, shvaćajući svoju tragiku.

Jer umrijeti ne pomiren s ljudima znači umrijeti nepomiren s Bogom i ne računati na njegovo milosrđe.

Pred sam kraj komada, kada prelazi u ozareni osmijeh (ništa od glumačkih izbora koje navodim nije sugerirano u tekstu Srbljanovićeve), gospodin Simić ne mijenja kvalitetu svoje budnosti, samo mijenja njezin predznak: sada postaje pomiren s vlastitim životom; prihvaća ga na isti način na koji prihvaćamo zelene prste podzemnog klijanja na humcima sahranjenih.

Napokon, zadovoljno je mogao konstatirati da se osjeća smireno i zadovoljno, pomiren s tim da ga čeka prilično neuzbudljiva, ali ugodna i topla vožnja do kraja puta.