Harmonija u odnosu s drugima, poštivanje nekih vječnih zakona (ne učini drugom što ne bih želio da netko učini tebi) i pomirenost s svojim životom i sobom kao osobom.

Ljubav je pomirenost s očajanjem - tko se približava beskonačnoj ljubavi, bliži se sreći ravnoj nuli - bol nam kaže da postojimo i da Bog isto trpi - tko nikada nije trpio, malo ili mnogo, taj ne može biti svjestan sebe - materijalni, vidljivi svijet postoji da bi bio potpora duhovnom svijetu, onome koji stvara našu zamisao - pripadati sebi znači upoznati sebe - duh je ograničen materijom u kojoj je prisiljen živjeti, misao je ograničena govorom - mi vodimo brigu o duši tek onda kad ona pričinjava bol - tjeskoba je uzrok da se svijest obraća sebi - samo zebnjom i strahom od smrti ljudski duh postaje svjestan samog sebe - lijenost je majka svih poroka - najveća lijenost je ako žarko ne žudimo besmrtnost - čovjekova vjerska težnja je želja da spozna istinu svog ljudskog postojanja.

Autor pak ne ostaje po strani, suštinska potreba za komunikacijskom otvorenošću i razmjenom nadrasta okvire njegova pripovjedačkog subjekta pa tako, ali uvijek nježno i pažljivo, Mićanović podastire hologram vlastite sudbine i egzistencijalne borbe, ali i svjedoči pomirenost jedne generacije koja je sve učinila na vrijeme, ali se ne prestaje pitati: Što sad?

pozdravljam ovaj tekst nakon kojega je malo ostalo za reći. na žalost, ovom je " izmučenom populusu " kako ga voliš nazivati, potrebno bolno otrežnjenje iliti šok terapija da bi osvijestili istinitost tvojih tvrdnji. kada se to bude dogodilo, bit će kasno. na žalost, morat ćemo se pokoriti jahačici kao i velika većina naroda na kugli zemaljskoj, te zajedno sa njima polako i bolno čekati trenutak u kojemu će proletarijat globalno odbaciti svoje okove bez obzira na nacionalnu i spolnu pripadnost. čak bih se usudila reći da to nije pitanje revolucije, već evolucije svijesti o smislu postojanja i o tome što uopće znači biti čovjekom. kada većina zemaljskog roblja bude shvatila besmisao i ispraznost svoje svakodnevice, kada u čovjeku bude prevladala želja za slobodom i zov prirode nadjača pomirenost svakodnevnog sjedenja u nekom uredu ili stalnog ponavljanja istih radnji ustajanje-trčanje na posao-tupljenje na poslu-trčanje doma-trčanje po djecu -.... bez mogućnosti da staneš samo na trenutak i razmisliš o tome da si rob, da se zamisliš o smislu svega toga i shvatiš da si dar života odbacio za sitne pare jer ti je sistemom ucijenjena egzistencija i egzistencija tvoje obitelji - kada počneš sanjati o Andama ili australskoj pustinji kao kolijevkama čovjeka par excellance - tada će se dogoditi svjetska revolucija povratka čovjeka samom sebi, prirodi i planeti bez granica...

Na slikama, međutim, ta je pomirenost prividna, vrlo blisko kiparskoj situaciji boja buja i premda je obično riječ o smeđim i sivim tonovima, sluti se ključanje života.

Tjeskoba, mir, nada, nervoza, tuga, pomirenost, tjeskoba, mir... tim redom, nekim drugim redom.

Iz zbirke kao da izbija blaga pomirenost, jeka fatalizma starih generacija, usredotočenost na ovdje i sada, konstatiranje i registriranje.

Posljedično, kada je lakše otići nego ostati, kada »bez središta nema težišta«, javlja se neoegzistencijalistička ravnodušnost i pomirenost i kod nas već s automatizmom pribrojena, premda je Sartre nikom ne bi oprostio pasivnost.

Konfuziji utisaka koje ostavlja možete dodati 50 godina nepromijenjeno komunističko državno uređenje, nemogućnost privatnog vlasništva, pomirenost sa sudbinom jer se i onako ništa ne može promijeniti i zeleno-plavo bujno sutropsko podneblje.

Pomirenost s Bogom u Kristu trajno nas obnavlja i čisti.

Napipam ono što volim: melankoliju, tužnu pomirenost, avanturu stvaranja.

Premda se i sam dirigent, pretpostavimo Haydn, ubrzo odlučuje napustiti pozornicu - vizija ne slabi, jer na njegovo stupa Haydn-glazbenik, jedan od dvojice violinista koji, na samome kraju i unatoč svemu, nastoji slušateljstvu prenijeti zanos, tugu i pomirenost do tišine i razrješenja posljednje note.

To što se, međutim, tragično u Mlakića neumitno promiče u grotesku, pa izvjesna pomirenost njegovih protagonista sa životom naoko završava u nevinosti, nimalo ne otupljuje autorovu kritičku oštricu naše čemerne zbilje.

Dok se preciznošću znanstvenice posvećuje anatomiji sipe, detaljno opisujući svaki korak u spravljanju ovoga jela, izviru uspomene na djetinjstvo, razmišljanja o životu i smrti, strahovi i želje pripovjedačice. 4. Crna svila, Rade Jarak (Profil) Kroz djelo dominantno se provlači osnovna tema: samoća, neprilagođenost, snažna melankolika i pomirenost sa sudbinom koju nam u velikoj mjeri iskroje drugi.

Da sam djevojka, skinula bih sandale a onda zagazila u plićak, spuštajući blago ruku u vodu kao prste u kosu, onome zbog kojeg uzburkava se srce i taloži u bjelini lica kao ona polagana pomirenost kojom dan prelazi u noć.

U ovim kratkim bajkolikim pričama mogu se naći ne samo poznati elementi Kawabatinog književnog svijeta u širem smislu riječi - nepovezano sazviježđe ljudskih osjećanja i ljepote prirode - nego i ozbiljnije teme njegovih kasnih remekdjela, a to su svjesnost novog doba, pramena i poraza, i tiha, gorko-slatka pomirenost sa usamljenošću, starošću i neminovnom smrću.

Te riječi u tom konkretnom povijesnom trenutku očituju pomirenost sa statusom quo, a to znači s neslobodom, okupacijom.

Sve je to naša realnost no ono što upada u oči da se u riječima svih tih ljudi osjećala neka pomirenost sa sudbinom, njihovi istupi su bili žalopojke a ne odlučan zahtjev da se stanje u državi korjenito promijeni.

U Italiji nas najviše pogađa pomirenost sa sudbinom.

Od tuda tolika pomirenost sa sudbinom, ista ona koju donosi i hladan san što nas obgrli snježnim rukama.

Tko ima vjeru ima i spokojstvo ili " pomirenost ", pa se ne maši za gumbeke.

Ili ćete možda primijetiti da se vaše dojenje polako i nježno približava svom kraju, i da je taj kraj najbolje rješenje za vas i vaše dijete.U oba ćete slučaja osjetiti pomirenost sa situacijom.

To su nove pjesme na starim osnovama, klasika prelomljena kroz ležernost iskaza, istodobna napregnutost i pomirenost, šank i ekumena...

Isto tako, zašto su Bogu dodijelili; pokoru, drugi obraz, poniznost, patnju, pomirenost Što je u tom dobrog?

I po prvi put ta jasna pomirenost a ne zaraza ljepotom, slikom ili nadom.

Njezine teme isprva su obuhvaćale crtice iz boemskog života marginalnih ličnosti (prostitutki, mornara, svirača i pjevača fada), ljubav, ljubomoru, strasti, ali i onaj tipični portugalski osjećaj čežnje po imenu saudade te svojevrsnu apatiju i pomirenost sa sudbinom koja se ogleda u samom nazivu te glazbe.

Sarah Dunant uspjela je stvoriti nevjerojatno živu i opipljivu atmosferu utemeljenu na pomno istraženim, no nenametljivo iznijetim povijesnim činjenicama, i navesti nas da proživimo radosti i tuge, frustracije i bijes, pobunu i pomirenost a povremeno čak i Božju prisutnost u životima opatica u renesansnom talijanskom samostanu.

Ta pomirenost s neprihvaćanjem, nesposobnost pri zaustavljanju grubosti utkana u stihovima završne pjesme A tebe nema, a tu si/nit te je ikada bilo/a svugdje si pokazuje kako Mijačikina priča ima većih ambicija od zapisa sadašnjosti.

Predsjednik Mesić je kazao kako uvažava Vaništino slikanje i pisanje, jer koji god portret da uzmete, doživljavate ne samo vanjski izgled, nego i njegovu unutrašnjost, borbu ili pomirenost sa svijetom, u svakom slučaju osjećate što taj čovjek osjeća

U tome je i istočnjačka pomirenost sa smrću.