Pa pomislimo i danas da neka sila djeluje između Sunca i Zemlje na udaljenosti od 150 milijuna kilometara.

Čim se spomene kesten, odmah pomislimo na ukusan kesten-pire i razne poslastice od toga jedinstvenoga voća, ali se pritom i zabrinemo za svoju liniju.

Pomislimo samo što bi se desilo da Zemlja nema svoj nagib ne bismo mogli uživati u izmjeni godišnjih doba i ne bi bilo dovoljno kiše.

Međutim, i sami znamo da vlaga kao vlaga nije loša za našu kožu (toga se prisjetimo ljeti kad pustimo djecu da se satima brčkaju u plićaku ili bazenu i nikad ni ne pomislimo da će zbog toga dobiti ojedine).

I kad pomislimo na izvrsnu Traviatu iz Covent Gardena pod ravnanjem Georga Soltija ili Ljubavni napitak, koji je snimila sa svojim suprugom Robertom Alagnom, bit ćemo u to uvjereni.

Pa bijedo ljudska zanemarimo malo " inkriminirajuće " naoćale i tetovažu pa pomislimo malo na tu dicu koja možda jutros nemaju što jesti??

Kada kažemo prebrzi orgazam, tada isključivo pomislimo na muškarce.

One su nas jako držale skupa i nisu nam dale ni najmanji prostor da čak i pomislimo da mi možemo jedno bez drugog.

- Kad spomenemo sport u Splitu, među slavnim klubovima pomislimo i na Gusara koji je ponovno u formi kao što je bio prije sto godina, ako ne i u boljoj.

Svi koristimo električnu energiju, ali rijetko pomislimo na to kako se ona proizvodi i kakav utjecaj ima na okoliš.

Ja imam recimo jednu dobru frendicu u drugom gradu i dosta često se zna dogoditi da u isto vrijeme pomislimo da telefonski nazovemo jedno drugo, a ne čujemo se tako često.

da li je to pošast ovog vremena, ili je uvijek bilo tako (a danas se samo više komunicira u javnim prostorima i o tome postoje tragovi), ne znam, ali mi se čini da je jedan od najvećih čovjekovih problema kako se nositi sa nužnošću promjene vlastita mišljenja i u kontekstu toga kako čuti ono što ti drugi govori jer, kao što je strašna situacija u kojoj se (želi postići da) svi misle isto, tako je strašna i situacija u kojoj cvate deklarativna sloboda govora, a ona u praksi znači nedostatak osnovne komunikacije i buku? zvuči poznato? kakav bi to sjajan pojedinac bio koji bi u svakom trenutku o svemu imao mišljenje koje će se post festum pokazati ispravnim? premda sam vjernik, ne smatram da postoje univerzalni recepti za sreću, jer svatko do svoga recepta mora doći svojim putem: ako vjera nije iskrena kao rezultat slobodna odabira, koliko ona vrijedi? ono što tom problemu daje na značaju jest to što mi ne samo da o nečemu formiramo stavove, imamo mišljenja i tako stvaramo svjetonazore, nego temeljem toga i djelujemo: u realnosti ostavljamo svoje neizbrisive tragove katastrofalan je taj naš, ljudski koncept prosuđivanja: bez njega se u svakodnevnom svijetu ne možemo snaći, a traži od nas da nužno prije ili kasnije pomislimo da smo bolji od drugoga prema jednoj mudroj, tu je početak svakoga zla, zar ne? a svaki kršćanin, ako je istinski vjernik, znat će da ne mora nužno tražiti od Svijeta obranu kada obranu već ima; nije tu samo stvar u svjetskoj ludosti i božanskoj mudrosti, već i u evanđeoskom djelovanju: nemojmo uvjeravati druge riječima, nego djelima jednim od takvih smatram i ovo mjesto: sjednimo, razgovarajmo, vodimo računa o dostojanstvu sugovornika, pođimo dalje dobre volje nije li već i to sasvim dovoljno za svijet kojim smo okruženi? lijep pozdrav svima:)))

Kada pomislimo na kalorije, uobičajeno ih povezujemo s hranom, ali one se odnose na sve što sadrži energiju.

Kuda se god okrenemo i što god promotrimo u bližoj ili daljoj perspektivi i gotovo sve na što pomislimo i za čim žudimo ograničeno je linearnim vremenom.

Što god da pomislimo pripada ili prošlosti ili budućnosti.

To, dakako, ne znači da zadatak kojim se bave ne obavljaju vrhunski profesionalno, ali taj dodatak melodramatičnosti i brige za vlastiti imidž nuka nas da pomislimo kako tu nešto barem malo smrdi.

Često pomislimo:« Gdje bi nam bio kraj da smo od malena znali ono što sada znamo... »i stvorili prave navike i uvjerenja.

Nismo ni mi građani oslobođeni odgovornosti ako pomislimo da smo riješili problem stavljajući otpad u kantu za smeće koju odveze Komunalac.

Svi pomislimo o skrivenom duhovnom kraljevstvu negdje u visinama u Nebesima, Svemiru.

Lako se može razumjeti koliko je velik ovaj dar, pomislimo li samo na podjele i sukobe što pogađaju odnose među pojedincima, skupinama i čitavim narodima.

Ezoterici nadalje kažu da kada usmjerimo pozornost na neki kvant, on se pojavljuje kao ćestica, dakle materijalizira se, a dok ne pomislimo na njega, on se nalazi na više mijesta u obliku vala.

Osim toga pomislimo što znači primjerice i otajstvo Boga: ponekad je i to neka borba primijetio je kardinal dodajući:

Kad se spomene Škotska, obično svi pomislimo na kiltove, tradicionalnu narodnu nošnju, na gajde, ali rijetko tko bi i pomislio da Škoti imaju svog sveca kojeg slavi Katolička crkva.

Čim pomislimo na ilustracije Cvijete Job, prva asocijacija su ilustracije pripovjedaka Ivane Brlić Mažuranić.

Ako pomislimo na heteroseksualne muškarce koji prodaju seks ženama, možemo razumijeti da je stigma vezana za njih poprilično drugačija od one koja se nameće kurvama i da ti muškarci najčešće nisu predstavljeni kao žrtve.

Činjenica da je Majka Terezija mogla satima biti pred Presvetim kao da je oteta, kako govore svjedoci koji su je vidjeli i ako pomislimo, u kojim je uvjetima ona tamo bila, to je pravo mučeništvo

I iako svaki put pomislimo da smo vidjeli sve verzije pletenica (i isprobali ih), poznate dame nam pokažu da ova frizura uistinu ima sto lica.

Kad čujemo pojam gležnjača, odmah pomislimo na nešto kompaktno, toplo, udobno.

Kada spomenemo laganiju hranu svi uglavnom pomislimo na povrće, što je u biti točno.

Ta prilika trajati će samo nekoliko dana a možda i nekoliko sati i ako u to vrijeme ne likvidiramo sve naše neprijatelje ta će se prilika za uvijek izgubiti. ' ' Za ta jugokomunistička ubijanja Hrvata i Hrvatica, sa naredjenjem zločinca Tite, sa namjerom pobiti što više Hrvata da više nikada niti ne pomislimo, krenuti u borbu za uspostavu svoje DRŽAVE HRVATSKE, toga zločinca jugokomunisti su u Zagrebu nagradili i sa imenom trga u Zagrebu, zločincu u časti, jer je sa Staljinovim priznanjem, bio ' ' hrabar ' ' sve pobiti.