Toliko sam apoliticna na povecanje pretplate javnog jada i bijede jos jadnije javne nam televizije u rvata, da sam pomisljala i na cijepljenje.

prije mene par mjeseci nije imo curu nisam ni pomisljala ni nasta.. ne znam zasto uopste pisete na ovakve teme kad se nikad niste nasli u takvoj situaciji ja sam bila u trenutku slabosti al vidim ovdje na ovom forumu ssu ljudi il bez srca il nikad u zivotu nisu bili povrijedjeni toliko da ne mogu razmisljat da im jednostavno nista nije bitno samo zele ono bez cega ne mogu nije bitno kako i koliko ocajno bilo to sto rade

On je bio toliko divan i zabavan i uljepsao mi je docek stvarno jako... ali opet nikad nisam ni pomisljala da bi to sve moglo zavrsiti sa njime.. da bi se mogla na kraju zagrijati za njega...

uzasno se osjecam zadnjih dana grozno se odnosim prema svojoj obitelji kakav sam ja to covjek? imam osjecaj kao da im zelim zlo svog ovog svijeta na neki nacin i zasluzuju, ali ja inace nemam naviku odnosit se tako prema njima... cjeli zivot mi je blogo receno katastrofalan sama sebi vec idem na zivce s tim jadanjima svaki dan pokusavam nesto ucinit sa svojim zivotom, a opet vidim da se nekako ne trgam previse od toga da mi bude bolje danonocno slusam depresivne pjesme, placem i govorim si da ovo nije za istaČ, da ne zasluzujem biti ovdje, da ne volim roditelje i sestru pogotovo stalno ih pokusavam naljutut, nazivcirat ali oni uopce ne reagiraju na nista kad dodjem doma samo pitaju kako je bilo u skoli, ja im kazem da sam imala praksu, naravno, samo kimnu glavom ne znam... stvarno se previse jadam pokusavam se ne jadati, ali... to je ocito jedino dobro sto ovako lijepo srcim i smislim u glavi pa zapravo to i jeino imam u svojoj glavi svoje jade ne mogu pisati kako mi je bilo u skoli zato sto su praznici (izmedju ostalog), ne mogu pisati kako mi je bilo vani na nekom koncertu zato sto nemam prijatelje i nejdem van (znam, jadna sam)... vise sam prestala brojat kolko sam puta pomisljala na samoubojstva.. ne znam kako nekome moze biti dobro u zivotu ako nema ono najvaznije, onaj drugi dio sebe-prijatelja u jednom djelu sebe krvim za to, ali opet i cijela moja obitelj je kriva zato sto sam posatala takva kakva jesam.. postala zanemarivanje jos u ranom djetinstvu da to je to moj bratic i moja sestra su nekako najdraza, i najljepsa i najmilija djecica koju imaju naravno, sestra je najsatrija, svi je vole, ovo-ono... onda sam ja dosla.. bilo je 5 minuta slave.. bla bla bla... onda je doso bratic.. najmanji je bio (i ostao) pa je sav neki umiljati... kad je sister krenula u skolu, svi su bili ponosni na nju, kako je vec velika curica, tada je i bratic krenuo u skolu, pa i on bio u cntru paznje... a ja ono, ko i uvijek, u sredini... vec tradicionalnoj - nevidljivoj sredini -.. i tako sam se s vremena na vrjeme navikla na to da sam uvijek bila ja ta koja je stajala sa strane. (nastavak slijedi...)

Nekad sam pomisljala da se citav moj svijet temelji na tome sta ce ona pojesti i hoce li pojesti...

pa nema nekog posebnog razloga, jednostavno nekome dodje zelja, nekome ne dodje. i ja mislim da ti anketa nije reprezentativna, jer ipak vecina ljudi na kraju ima djecu, a uzmi u obzir da ce ti se pola ovih koji su glasali, a jako su mladi, mozda i predomisliti. ali, to ti sve nije bitno. hocu reci, tebi ne treba biti bitno koliko ljudi na forumu zeli djecu, nego to, da pitanje djece rijesis sa svojom partnericom. ako se imalo dvoumi, na dobrom si putu.jer netko tko fakat ne zeli djecu, taj ti je apsolutno pouzdano siguran u to i nista, bas nista nece promijeniti tu zelju, odnosno nepostojanje zelje. dobro, mozda grijesim, ali pisem ti samo iz svog iskustva.nemoj me pitati zasto-jednostavno me zaobisao nagon za reprodukcijom i otkad znam za sebe nikad nisam ni pomisljala na djecu, niti sam ih primijecivala, niti me zanimaju, niti osjecam ikakvu naklonost prema njima. e, ja sam ti primjer zene koja apsolutno ne zeli. a sad, ti valjda dovoljno poznajes svoju partnericu da procijenis da li kod nje ima sanse da se predomisli. ja sam uvijek za otvoren razgovor. nadam se da se ovaj topic nece pretvoriti u prepucavanje oko toga imati djecu ili ne i zasto netko ne zeli djecu.svakome kako mu pase.

Ta luda ansioznost sta sve moze... kod mene je pocela od vissokog pritiska koji sam imala u trudnoci.. strah je iz dan u dana rastao do te mjere da su misli o pritisku bile stalno prisutne.. mozete zamisliti kad se visok pritisak nije povukao u predvidjenom roku 2 - 3 sedmice nakon porodjaja... UZASNO, UZASNO je bilo... na svu srecu pritisak se vratio n anormalu nakon 3 mjeseca,, Ali onda su nastupili drugi jadi.. ja koj anikad nisam u zivotu ni pomisljala na srce odjedanput krenule su brige da mi srce kuca ubrzano,,,, mjesecima to traje iako sam hvala Bogu zdrava i hiljadu puta kontrolisala srce kuca najnormalnije.. ali sstrah je tu stalno.,, osjecaj d a kuca ubrzano.. svaki put kad se trznem iz sna ono lupa kao ludo:) do kad ce ovo sve d atraje... dali ima KRAJA.. ovim jadima,, prosla je godina i dva mjeseca kako se borim s ovim................

Voljela bih da ovo sve potraje i da svakoga dana gledam kako rijeka tece, koracajuci ulicama u koje prije nisam ni pomisljala zaci.

a sta ja znam... i ja sam se prije tako znala osjecat... ali nisam bila blesava i bit opet s njim... znam zasto sam ga ostavila i to je to... nije mi padalo napamet da mu se vratim, iako sam pomisljala na to. hvala Bogu pa sam imala toliko razuma. sad mi je samo drago kad ga vidim, i nista drugo... drago mi je sto je sretan i zadovoljan. al meni je jos bolje

To nije istina ja nikad u zivotu nisam bila vjernik, cak ni kad sam bila mala, i nikad nisam bila tjeskobna, niti zalosna, niti sam pomisljala na samoubojstvo.

i zaista ne znam sto misli time postici.. on joj se ne namjerava vratiti to mogu tvrdti sa sigurnoscu... ljuta je bila sigurno ne znam do kad ce biti... pomisljala sam cak i da zeli da nam djete posalje zauvijek da se ona uopste ne bi morala brinuti o njoj... jer i ovako se jako malo brine.. ovo je ujedno odgovor na telestrijino pitanje dok je mala ziva i zdrava.. ziva hvala Bogu jeste... al da se tata o njoj ne brine koliko se brine kao i ta teta cuvalica ne znam sta bi bilo sa djetetom.. negdje na pocetku telesstrija rekla sam da se mama o njoj jako slabo brine djete je od jutra do mraka 9 h navece na relaciji teta cuvalica, tata, skola, tata i mama je uzme u 9 i spremi na spavanje.. vikednom ostavi kod tete cuvalice... ma da vam skratim pricu toliko se brine o maloj da su meni suze krenuli na oci kada sam djete pitala sta najvise voli jesti da joj napravim i ona kaze pastetu.. ok pomislim sva djeca najvise vole pastetu hmmm.. u redu kazem a sta cemo prije pastete sta ti mama pravi da jedes i ona me tuzno pogleda i kaze moja mama mi nista ne pravi

Babaroga i ja sam to nekad pomisljala... al ne mogu otkriti sta bbi mogao biti problem... na sta si tacno mislila... jer ovaj problem analiziram mjesecima i danas sam tu jer sama ne mogu naci odgovora... odbacila sam sve mogucnosti al sad kad si pomenula i to interesuje me tvoje misljenje

Ja sam sve shvacala kao zezanciju, nisam ni pomisljala da su osjecaji upleteni.. stalno sam govorila da ce naici i njemu ona prava i pokazati da nas ima i dobrih i vrijednih truda.

Možda i jedni i drugi misle da se isključivošću dolazi do cilja, no meni se čini da bi se puno više postiglo korak po korak, poštujući drugu stranu. i time ste stavili znak jednakosti izmedju onih koji imaju ona prava koja traze oni drugi i kad bi ovi drugi dobili prava prvih, bas NICIM nebi ugrozili prava tih prvih koji zele zadrzati svoju ekskluzivnost u necemu sto je bitno ljudima koji zive u obiteljima koje pred zakonom nemaju bas nikakva prava oni koji ta prava nedaju ne gube NISTA a oni kojima ta prava nedaju gube SVE tako nesto moze se uciniti samo iz mrznje vjerujem da svatko shvaca da je iza akcije prikupljanja potpisa za referendum katolicka crkva, tj. kaptol mogu oni to negirati koliko zele ali nismo bas svi njihove ovce iz stada ta ista crkva nije nikad pomisljala organizirati referendum protiv pobacaja, ubojstva, kako oni vele, ili protiv rastave braka zasto? odgovor je vise nego jednostavan: u zemlji za koju tvrde da je 89 % katolicka takav referendum SIGURNO nebi prosao jer ogromna vecina tih velikih vjernika rado ce urlati protiv zelje jedne tako male zajednice ali ce svim silama braniti svoje pravo ili pravo na pobacaj ili razvod. tko ugrozava brak? zar ja i meni slicni koji cine 5 - 6 % populacije? u hrvatskoj postoje i zive istospolni parovi koji odgajaju djecu, zive istospolne obitelji koje se bore sa problemima koje imaju i normalni parovi uglavnom niti jednima nije dobro samo sto je homoseksualnim parovima i obiteljima PUNO teze mi nemamo pravo na nasljedjivanje, nemamo pravo na odlucivanje o partnerovoj djeci ili o samom partneru ako on/ona izgubi tu mogucnost nemamo pravo na obiteljsku mirovinu ili zdrastvenu zastitu preko partnera znaci uza sve svakodnevne teske situacije kroz koje prolaze od zakona priznate obitelji mi se trebamo boriti i protiv onoga o cemu te zakonski priznate obitelji ne trebaju razmisljati. kroz ogromnu vecinu komentara ti normalni misle da gay osobe zive u nekom privilegiranom svijetu uzivanja bez ikakvih problema ali mi smo zajedno s njima na ulicama kad se bori za radnicka prava, neki od nas u invalidskim kolicima ili na zalazu zivota zar je stvarno samo taj MALI segment zivota, nasa seksualnost koju NISMO izabrali, dovoljna da nas se iskljuci iz neceg tako bitnog kao sto je imanje vlastite OBITELJI siguran sam da ce referendum üspjeti, i crkva ce slaviti svoju pobjedu a ljudi ce biti sretni sto su uspjeli sprijeciti maloj skupini ljudi da svoju nepriznatu obitelj stave pod zastitu drzave ruzice, da li i dalje mislite da oni za i oni protiv nastupaju s jednake pozicije? mislite da trebamo biti strpljivi? objasnite to nama koji vise nismo mladi a cijeli zivot zeljeli smo i jos zelimo da imamo obitelj bez nade da cemo je imati jer nam to VI ne zelite dozvoliti eto, uzivajte u svojoj pobjedi ali ipak znajte da mnogi od potpisnika tog poziva na referendum potpisuje protiv svojeg sina, kceri, brata ili sestre, najboljih prijatelja jer homoseksualne osobe i parovi nisu tamo negdje nego kraj vas, u vasim obiteljima i jedino mogu gledati kako im oni najblizi oduzimaju nesto sto se moze tako lagano i bez ikakvih posljedica dati onima koji bi to pravo, pravo na obitelj, zeljeli imati

Pomisljala sam na drzavnu sluzbu, da se oprostim od profesije i posvetim papirologiji.

Da u Hrvatskoj postoji demokracija, nebi ta zenskica bila niti u saboru niti bi pomisljala na neki EU parlament.

Toliko sam htjela glasati za parlament da sam pomisljala krisom uzeti pozivnice ljudi koje znam, a koji nisu zeljeli glasati.

Kad bih imala tako maleno dijete, nebi ni pomisljala da ga ostavim na 3 mjeseca tamo nekome da ga cuva, a ni ona sama ne zna kod koga je,, da joj je stalo toliko do tog djeteta, nebi radila ovo sto radi

Nikad ga nisam ni pomisljala prevarit jer mi je bilo stalo do njega.

Ni pomisljala nisam da cu ipak nesto nauciti.

Prije svega nisam ni pomisljala da ce me ljudi poceti napadati zbog moga misljenja o kasnom jelu i sto ja nemam potrebe za njime.

Da li bi ti pomisljala na razvod da on boluje od neke druge bolesti?

Nije ni pomisljala koliko je daleko otisla.

I kad si na razvod pomisljala onda te sveki debelo tlacila (vjerujem da to ne radi vise) jer od tjedan dana tlacenja ne bi ti razvodom prijetila.: mig:

Ja sam zaista bila u šoku jer sam mu do tada vjerovala i nikada nisam pomisljala da je on takav tip pogotovu sto je sam milion puta iznosio kako ne konta da neko moze rasturiti brak radi prevare, povrijediti dijete i slicno.

Njezina je ljubav prema Ocevoj rijeci bila toliko jednostavna, cista, bezezlena i ponizna da nije ni pomisljala na drukciji zivot, ovdje i gore na nebu, nego gledati, sluziti i ljubiti.

moram priznat da sam pomisljala nekoliko puta na samoubojstvo, ali nikad nisam nista napravila, ali svejedno na neki nacin shvacam ljude koji dignu ruku na sebe. svakave gluposti su mi se dogadale u obitelji kad sam razmisljala o tome. ne direktno meni, nego mojoj obitelji. kad sam prvi put pocela razmisljat o samoubojstvu povjerila sam se tadasnjoj najboljoj prijateljici. njen odgovor je bio: " Da, al nije ti to tak strasno, i ja sam znala o tome razmisljat. "

Cula se svirka flauta iza stabala i bas sam pomisljala kako je to prekrasno, kad se odjednom pridruzise te svirale.

On ima ekcem (pa sam pomisljala da nije to) kojeg uz terapiju nema nigdje na tijelu.

Pomisljala je nekad da bi za sviju bilo najbolje da je nema, da nestane, da se ubije.