tražim prave riječi da ti kažem. ali te riječi ne postoje. vraćam se u prošlost. u naše uspomene. sve lijepe trenutke. a gdje smo sad? gdje je sve to nestalo? samo je trenutak slabosti dovoljan da nas razdvoji. samo jedan tren. možda se čini da je sve bajka koja ima sretan završetak. tako je i sa našim životom. nailazimo na neprijatelje gdje vodimo borbu u kojoj sve moguće. izgubit ili pobjedit. nije važno. moramo dignut glavu i krenut dalje. možda je lako kada smo mladi. dok imamo snage za sve. mladost ludost. možda nismo ozbiljni u nekim stvarima. jer smo još uvijek djeca. sve ostaje na riječima, a ne i na djelu. mnogo toga kažemo, a ne učinimo. sve ostaje obečanje koje ne ispunimo. možda nismo osobe koje mogu nešto napravit i učinit. možda smo još jedne žrtve maltetiranja. psihičkog i fizičkog. osjećamo se bespomoćno nad jačom i većom silom koja nam nanosi bol. no nesmijemo izgubit vjeru u sebe. moramo bit jaki i znati se borit za sebe. imamo pravo biti svoji. ima ljudi koji nam mogu pomoć. ali se bojimo. bojimo se posljedica. bojimo se svega. mi se jednostavno neznamo borit za sebe. zašto? jer nevini uvijek budu krivi. vjeruju onim pametnijim svojim mezimcima. naravno nitko ne želi da njegovo djete bude krivo, nečiji učenik, drug iz klupe. svemu treba stati na kraj. batinama > > > ne hvala ne tučem nikog jer nije potrebno nanosit bol. maltetiranjem > > > nije potrebno imat žrtvu kojoj ćeš pljuvat u facu i ponižavat pred drugima. vrijeđanjem > > > nije lijepo nekog vrijeđat, psovat mu sve redom, obitelj. i na kraju žrtve nastradaju. a nasilnici? da oni su još uvijek tu među nama. slobodno šeću ovim ulicama dok ne naiđu na drugu žrtvu. zar im nije dovoljno što su jedno djete sterali u grob jer je drugačije, jer nema 5 kuna.