Tvoja je specijalnost poredbena lingvistika, napose indoeuropeistika (poredbeno indoeuropsko jezikoznanstvo, da budem precizniji i citiram Simeonov rječnik), i tome je složenom području lingvistike posvećena tvoja najnovija knjiga Uvod u poredbenu lingvistiku.

Česti je pozivni predavač na brojnim lokalnim i međunarodnim skupovima, a nedavno i dobitnik nagrade Dr. Ljudevit Jurak Hrvatskog Medicinskog Društva za poredbenu patologiju.

Još prije jedanaest godina (1997) objavljena je njegova Kratka poredbenopovijesna gramatika latinskoga jezika, a prije sedam godina (2001) izlazi mu i stručno visoko ocijenjen Uvod u poredbenu lingvistiku.

Razgranat znanstveni i nastavni rad zahtijeva nove nastavnike i suradnike, pa su na Odsjek postupno birani Maja Hribar-Ožegović (za teatrologiju, 1962), Đuro Novalić (za komparativnu povijest hrvatske književnosti, 1963), Milivoj Solar (za teoriju i metodologiju proučavanja književnosti, 1963), Tomislav Kurelec (za opću povijest književnosti, 1968), Pavao Pavličić (za poredbenu povijest hrvatske književnosti, 1970), Miroslav Beker (za teoriju i metodologiju proučavanja književnosti, prešao s anglistike, 1970), Mirko Tomasović (za poredbenu povijest hrvatske književnosti, 1971), Gordana Slabinac (za opću povijst književnosti, 1971), Boris Senker (za teatrologiju, 1971), Gajo Peleš (za opću povijest književnosti, 1971) i Zoran Kravar (za teoriju književnosti, 1973).

Od 2004. radi na zagrebačkom Odsjeku za lingvistiku gdje studentima predaje poredbenu indoeuropsku gramatiku.

Od 1915. radi kao izvanredni, a od 1918. godine kao redoviti profesor za slavensku poredbenu gramatiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, U 41. godini postaje redovitim članom Akademije.

Kao stipendist grčke vlade boravio je 1956/57. na znanstvenom usavršavanju u Ateni, a 1958. izabran je za asistenta pri Katedri za poredbenu indoeuropsku gramatiku na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Uvod u poredbenu lingvistiku Ranka Matasovića pravi je uvod u tom smislu.

Proizvoljnost lingvističkih kriterija vidi se i po klasifikacijama broja jezika: npr., neki sveučilišni udžbenici daju broj od oko 5.000 jezika u svijetu, neki pak 3.964 mrtva i 17.966 živih jezika i dijalekata, dok se drugi, kao kembrički atlas jezika vrte oko brojke 6.500, a u knjizi Merrita Ruhlena« A guide to the languages of the world », 1976., Stanford University Press, stoji da ih ima između 4.000 i 8.000. U hrvatskom slučaju ilustrativni su udžbenici Dubravka Škiljana,« Pogled u lingvistiku », 1987. i Ranka Matasovića,« Uvod u poredbenu lingvistiku », 2001. U prvom su navedeni kao jezici hrvatskosrpski/srpskohrvatski, hindustani (urdu-hindi) i malajski (malajski i indonežanski).

Tako na našem Odsjeku nastavnici po pravilu predaju i kolegije koji svojom tematikom ne leže strogo unutar njihove katedre, nego zahvaćaju u drugo područje koje se na Odsjeku proučava: stručnjak za stih (dakle, teoretičar) održat će kolegij o hrvatskom stihu u okviru Katedre za poredbenu povijest hrvatske književnosti, dok će proučavalac poredbene povijesti hrvatske književnosti održati, recimo, kolegij o Držiću na Katedri za teatrologiju.

Sve zabilježene filmske vrste, po meni, obvezuju genologiju na njihovo razmatranje, obvezuju na njihovu poredbenu teorijsku odredbu.

Nadalje, kroz poredbeni prikaz financiranja velikih gradova; normativni okvir velikih gradova u Republici Hrvatskoj (kojeg sačinjavaju Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, Zakon o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, Zakon o proračunu, Zakon o komunalnom gospodarstvu te Smjernice za javno-privatno partnerstvo); pregled financiranja javnih potreba velikih hrvatskih gradova 2002. - 2006. (Zagreba, Splita, Rijeke, Osijeka, Zadra i Varaždina) te poredbenu analizu proračuna velikih hrvatskih gradova u razdoblju od 2002. do 2006. Autorica koristeći istraživačke metode analize proračunskih podataka i analize gradskih dokumenata i komparativni pristup ispituje međuuvjetovanost urbanizacije, normativnog modela lokalne samouprave i prakse proračunskog financiranja velikih gradova.

Od 1970. asistent je na Odsjeku za komparativnu književnost, Katedra za poredbenu povijest hrvatske književnosti.

Otvoren je modernim teorijskim smjernicama, u vidokrug istraživačkih zanimanja uključio je širok raspon problema: staroslavenski, poljski i hrvatski jezik, poredbenu slavensku gramatiku, hrvatsku čakavsku i štokavsku dijalektologiju, jezičnu povijest, jezikoslovne teorije, fonologiju i fonematiku, akcentologiju, leksikologiju i leksikografiju, transkripcijsku problematiku, paleoslavenistiku, paleokroatistiku, povijest slavenske filologije, gradišćansko-hrvatsku jezičnu problematiku, književnu i kulturnu povijest i druge teme.

Profesor Dalibor Brozović na samom je početku svoga izlaganja ocijenio Uvod u poredbenu lingvistiku posve iznimnim prinosom hrvatskom i svjetskom jezikoslovlju.

U okviru Slavenskoga seminara postojale su tri katedre za poredbenu slavensku gramatiku i ruski jezik (voditelj: Stjepan Ivšić), za jezičnu kroatistiku (voditelj: Dragutin Boranić) i za književnu kroatistiku (voditelj: Đuro Šurmin).

Roman Nure Bazdulj Hubijar ' Kad je bio juli ', pobjednik prošlogodišnjeg natječaja V. B. Z. Večernji list za najbolji neobjavljeni roman, uvršten je u obaveznu literaturu na seminaru Bosanska ratna proza na Katedri za poredbenu povijest južnoslavenskih jezika i književnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Njegova predavanja obuhvaćaju uglavnom poredbenu slavistiku, a kroatističkim temama, uglavnom hrvatskoglagoljskim, posvetio je nekoliko kolegija.

Od 1958. na Katedri za indoeuropsku poredbenu gramatiku.

Pomislimo samo na Katičićevu »Sintaksu« ili »Litterarum studia«, na Matasovićevu »Povijesno-poredbenu gramatiku hrvatskoga jezika«, na Akademijinu ediciju »Hrvatska i Europa« i dr., pa valjda postaje jasno čega ne bismo imali da se nisu mogle objaviti takve knjige.

Priređivač te kulturne tribine bio je ' Odjel za istraživanje hrvatske kulturne i međunarodnih intelektualnih razmjera ' koji djeluje pri Istraživačkom središtu za poredbenu književnost sveučilišta, na čelu s prof. Hegerom, a u suradnji s odborom čiji je član o.

Cvijeta Pavlović, izvanredna profesorica na Katedri za poredbenu povijest hrvatske književnosti pri Odsjeku za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu, svojim se akademskim djelovanjem i velikim iskustvom pokazala i dokazala kao logičan izbor za autora ovako opsežne studije.

Potonje se posebno tiče nastave na stranom jeziku iz grupe predmeta koji imaju poredbenu orijentaciju ili se naslanjaju na međunarodno, transnacionalno ili evropsko pravo.

Predstojnik je Katedre za poredbenu indoeuropsku lingvistiku i redoviti profesor na Odsjeku za lingvistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu.

Iz irske književnosti (Zagreb 1995.), A Theory of Textual Reconstruction in Indo-European Linguistics (Frankfurt a/M New York 1996.), Kratka poredbenopovijesna gramatika latinskoga jezika (Zagreb 1997.), Kultura i književnost Hetita (Zagreb 2000.), Uvod u poredbenu lingvistiku (Zagreb 2001.), Kamen kraljeva.

Osim nastave stranih jezika prema potrebi se organizira i nastava na stranom jeziku iz grupe predmeta koji imaju poredbenu orijentaciju ili se naslanjaju na međunarodno, transnacionalno ili evropsko pravo (Upravni i pravni sustav EU, Sociologija uprave, Elektronska uprava, Upravno pravo, Upravnoprocesno pravo, Radno pravo, Sindikalno pravo).

Svatko je od Boga dobio neku poredbenu prednost.

Knjiga Ranka Matasovića Uvod u poredbenu lingvistiku predstavljena je 15. veljače u palači Matice hrvatske.

Diplomirao sociologiju pa novinarstvo u Zagrebu, doktorirao poredbenu slavistiku u Milanu, studirao (i studira) još ponešto.

Kolegij ne samo š to upoznaje studente s konceptima kao takvima, ve ć ih predstavlja kroz kontekstualiziranu i poredbenu, interdisciplinarnu perspektivu.