To što su se ponjeli podmuklo i tužakali kada su izgubili je pokazatelj njihovog karaktera ali nitko ne može osporiti da su bili bolji i da su trebali proći...

Pa su u sklopu smotre izviđača držali taj tečaj kao jednu radionicu, imali su 12 polaznika. prvo su na splavi (sami napravili) prešli s jednog otoka na drugi, ponjeli su samo par šatorskih krila, nešto malo vode za rezervu u svakom slučaju (koju nisu ni koristili), jedne šibice, nožiće, 3 najlonske vrečice, i još nešto sitno.

Tablica u nastavku teksta donosi popis svih najboljih igrača i menađera koji su ponjeli individualne titule najboljih u Premier ligi, a engleski igrači i menadžer su označeni debljim slovima

Ovo nije neugodno vec ugodno (njemu) a meni smijesni iskustvo... ugl scena isto u autu u nekoj zabiti i ja mu oralno obradjujem, pa rukom, izmjenjujem... noktima lagano prolazim s unutarnje strane bedra drugom rukom, pa mu masiram jajčeke.. pa kad vidim da dodje do vrhunca usporim, pocnem ga ljubit, a on se jadni pogubi, pa ga ljubim tik uz korjen a on onako zadrhti.. jadan iznemogo vise jer sam to stalno radila.. msm da je htio vrsitat samo da svrsi.. i kad sam mu se smilovala tako je dugo i jako svrsio da kasnije nije mogo doc sebi nekoliko minuta.. sve smo prozore pootvarali a on se guto vode koju smo ponjeli sa sobom nekako mi smjesno bilo kako je nemocno izgledo u svemu tome.. ja uzivala

- Šteta što nismo ponjeli mapu... - rekao je Lupin.

Ove godine smo na nivou zajednice oformili komisiju za mladež na čijem je čelu gospođica Martina Čakanić.Po prvi puta je jedna ekipa naše mladeži iz DVD-a Rakitje išla u kamp Vatrogasne mladeži u Fažanu.Moram napomenuti da su imali odlićne voditelje Karmen Matijašec i Roberta Matijašeca te da su oni ponjeli najveći teret i da su dobili sve pohvale od zapovjednika i dozapovjednika kampa.

Bez sunca, hrane i mame nismo ih ostavili već smo ih nahranili i dali im vode te ih ponjeli sa sobom na put, učesnici maratona su osim zabave dobili još jedan zadatak-naći udomitelje za male pridošlice

Odmah čim se vijest pročula u selu na Otoku gdje je viđen skupilo se mnoštvo znatiželjnih mještana koji su došli vidjeti tu veliku i neobičnu guštericu, neki su sa sobom ponjeli pušku a neki fotoaparat.

Novalja na Pagu u kojoj je praktički ne moguće naći slobodan apartman ili sobu ukoliko ga niste rezervirali prije ili sasobom ponjeli šator, koji ćete postaviti ukoliko nađete mjesto pod paškim suncem.

S Del sam popio bočicu neke supercool orahovice koju smo ponjeli sa sobom iz Zagreba.

Bit će njima kad im narod skroz popi... ovi su još dobri jer nisu ponjeli oružje na prosvjed, a što će bit kad ponesu, građanski rat.

Tu smo i završili obilazak, spustili se u prizemlje te je došao trenutak da poklonimo darove koje smo ponjeli.

Isto tako, kupovinom ovakvog diska ćete i uvijek biti sigurni da ste ponjeli kabel za prijenos podataka.

Mislim da bi se tako ponjeli i ostali nasi politicari jer su svi bahate sirovine puni sebe i svoje velicine

Plus 35 C u gradu natjerao nas je na kupanje, budući da se ne možemo odvojiti od naših bikeova ponjeli smo ih sa sobom u VODU

Vjerujem da su paparaci nesnošljivi, ali to je ono što ja kažem-kultura ljudi njemu sličnih (pjevači, fudbaleri...) koji ni osnovnu školu nisu završili da valja (čast izuzecima) je na vrlo niskom nivou, samim tim što ni od kuće nisu ponjeli osnovno vaspitanje.

Klopa nas je izašla nešto više od 2000 dinara (sveukupno), stoga da se nesjećam kad sam se toliko obžderao zadnji put i da smo pola paprikaša ponjeli kući.

Ponjeli laptop i kameru na svadbu, ja sam imao laptop kod sebe doma i pomocu Skypa povezali se kao da sam tamo.

Majka i otac su Narcissu i mene dovezli do kolodvora te ponjeli sve njene kofere a mene ostavili iza da vucem svoj.

Moze se dogoditi da to Uefa " popije " i iskreno nebi me bas cudilo jer su se u nekoliko navrata bar ja tko mislim ponjeli malo naivno i bili su u nekim slucajevima dosta popustljivi.

uopće neznam cilj otvaranja ovakvih tema i pljuvanja po tuđim blogovima i osuđivanja muzike koju netko sluša. kod nas se radi stigma oko narodnjaka kao i u svijetu da je za svako bješnjenje klinaca kriv death metal. čim je neko sranje mora se navesti kako je dotični bio, slušao, uživao na narodnjacima.pa do kud to vodi. kad su trojica veselih zasrali i pobjegli sa priprema repke 20 % ih je osuđivao što su se nesportsko ponjeli i otišli iz kampa, a 80 % što su otišli na narodnjake.a da su otišli na jazz još bi ih pohvalili kako su nam nogometaši kulturološki geniji. sad je druga stvar ako netko ne voli neku vrstu muzike pa kaže frendu da kaj sluša to smeće, ali pisati memoare o negativnom učinku neke muzike je: rofl: ja nebi mogla komentirati niti jednu muziku koja mi se ne sviđa jer ju kao takvu ne razumijem.zato ne mogu reći ni za turbo folk da je smeće i za ljude koji ga slušaju da su imbecili.nije uredu.jer isto tako meni može netko reći da su Falco i Morrissey koji su meni kraljevi da sam operirana od ukusa. i na kraju krajeva nemate prava tako pljuvati po neitomišljenicima.

Uputili smo se maskirani u šetnju Jagnjedovcem; ponjeli smo i muzičke instrumente pa smo putem svirali i pjevali: Mi smo male maškare, pjevamo za kune ili jedno jajce pa idemo dalje.

Da su se oni tako ponjeli, danas bi bili živi, a mi nebi ni znali gdje živimo.

Dopustili ste da Vam investitor bez pravnih osnova, a vjerojatno i bez dovoljno novca maše sa dodatnih i tričavih 750.000 kn koje je uplatio debelo nakon isteka ugovorenog roka, a Vi ste se ponjeli kao nemoćni i pohlepni siromah i stali u njegovu zaštitu kao jadnog i prevarenog dobročinitelja.

Ponjeli smo si meke jastučiće i novine koje smo namjeravali staviti na goli beton kako bismo ipak mogli utakmicu pogledati iz sjedećeg položaja.

Na moju žalost na more smo ponjeli lap-top, ali je internet preskup pa nisam mogla ništa pisati.

Drugi bitni događaj je Razzie Award ili Zlatna malina koja se danas uosvit glamura Oscara dodjeljuje u Hollywoodu, jedva čekam vidjeti poslije Doxa koji su moji favoriti ponjeli titulu najgoreg.:))

Plan je bio da dolje prespavamo pa smo ponjeli i hranu, sator i vrece za spavanje.

Hajduk je izgubio utakmicu i na neki način pokvario samu atmosveru na stadionu ali navijači Hajduka su sinočnji veliki pobjednici.Nekako je dojam da je rezultat ipak u drugom planu i da se više gledalo na tribine nego na samu utakmicu.Odaziv navijača je bio fantastičan, akcija torcide je urodila plodom i Hajduk može biti ponosan na svoje navijače.Iskreno ova publika je jedna od najboljih na svijetu i zaslužuje puno više od onoga što dobiva od današnje momčadi Hajduka.Ova simbioza Hajduka i navijača zapravo je jedina garancija u bolje sutra Hajduka.Bezrezervna podrška navijača u tmurnim vremenima za klub di Hajduk sve više nalikuje na amatersku momčad ipak daje konture velike momčadi.Sinočnja atmosvera je nalik onima u kojima igraju največe Europske momčadi i Hajduk je poseban upravo po tome.Mnogi su sumnjali hoče li ova akcija torcide tijekom prošloga tjedna uroditi plodom ali to je bila sumnja bez pokriča.Največa vrijednost i praktički jedina istainska vrijednost Hajduka danas su upravo njegovi navijači i na koncu znakovit je i transparent kojeg su igrači ponjeli u svojim rukama na početku utakmice (vi ste Hajduk). Znakovit je i odgovor navijača na asocijaciju velikog Hajduka koji to uistinu i jeste.Dok je svita i čovika imat će naš glas HAJDUK = BESMRTAN

Jajce je još uvijek tamo gdje je bilo, a država?... nje već odavno nema. pa šta, ionako je bilo jasno, što u jajcu nastane kad-tad mora otići u kurac. moja sjećanja na taj datum baš i nemaju previše veze s nekim zasjedanjem avnoja, ozbiljnim licima drugova delegata na fotografiji u knjizi iz povjesti, narodnooslobodilačkom borbom protiv mrskih okupatora, referatima na satu povjesti. nezaustavljivo bljede slike školskih priredbi, plavih titovki i crvenih marama, uže i šire rodbine u prvim redovima dvorane, vatrogasaca u svečanim odorama, ratnih filmova na teveu i " druže tito mi ti se kunemo... ". za koju će godinu te slike prošlosti završiti u nekoj zabačenoj tamnoj sobi mojih sjećanja i teško da će se dogoditi išta toliko bitno da u nju ponovo uđem i iznesem ih na svjetlo dana. ali neka sjećanja vezana uz te dane uvijek će biti tu. tog datuma kada su se neradni dani spajali s vikendima moji su djeda i baka okupljali svu raspoloživu rodbinu da najveći praznik naroda i narodnosti proslave u duhu slogana " radno i svečano ", naime, dan republike bio je rezerviran za svinjokolju. od ranog jutra pa do kasnih večernjih sati imanje mojih predaka pretvaralo u stratište tih dobročudnih četeronožaca. buđenje prije svitanja, slojevi odjeće u zaštiti od zime, grijanje na vatri uz kotlove iz kojih su se dizali stupovi vodene pare, užurbano muvanje gomile muškaraca i žena koji su stalno nešto vikali i tražili, rakija prepečenica i vreli čaj s rumom, doručak od sveže pečene đigerice s bijelim lukom, i mirisi otopljenih čvaraka i masnoće koji su se uvlačili u odjeću i kosu i ostajali u nozdrvama još nekoliko narednih dana. kasno te večeri svečano se proslavljao praznik uz juhu, pečeno meso, sarmu i friško pečene kobasice. moji su preci otišli u kraljevstvo nebesko i ponjeli sobom taj najveći praznik naroda i narodnosti i taj najvažniji događaj toga datuma svinjokolju. poslijednji put sudjelovao sam u eutanaziji svinčeta prije tri godine, kada je iz Merike svrnio stric Braca sa sinom i familiom (snaha i klinci bili su nešto žučkasti i imali malo kose oči, ali Merika je to, ehej). njima u čast upriličena je pokazna vježba kolinja koju je rođak Stiv (izvorno Stjepan) ovjekovječio svojom kamerom i kopije krvoprolića ljubazno podjelio rodbini u znak ljubavi i dugog sjećanja. ne moram niti napominjati da se na prezentaciji okupila sva rodbina koja je mogla hodati i da je pola svinje završilo u stomacima uzvanika. jučer u ranu zoru stiglo je društvo potovareno u klupski kombi na jutarnju kavicu prije grupnog odlaska u vikendicu na Planinu (kakve li ironije zvati nešto Planinom u ovoj ravnici gdje je i konjski izmet brdo). odmah je počela zezancija kako je druženje u vikendici u sječanje na nadolazeći praznik. nije mi trebalo puno, kad je već takva gomila napunila dvrište, da zvučnike kućnog kina postavim na otvorena vrata terase što gleda u dvorište i pustim onu kazetu s kojeg se unezvjereno svinče deralo iz sveg glasa nebi li izbjeglo nož. moj je stari u nevjerici, u papučama i pidžami, izjurio iz kuće. - što to radiš? jesi normalan, probudit ćeš susjede - koljem, stari nek čuju, mater im zavidnu da pustim još jednom, nek misle da koljemo dva - nisi normalan tako mi boga a, valjda nisam