Zato je postao član stranke Fimma Tricolore Movimento Sociale Italiano Destra Nazionale, čiji je predsjednik bio Giorgio Almirante, koji se ponosio svojim fašističkim opredjeljenjem i cijenio mladog i nadobudnog Finija.

Jučer je more uz tu plažu, bistrinom i čistoćom kojeg se Primošten ponosio, bilo smeđe, gotovo poput kakaoa.

I ponosio se time: prvi je korak prema promjeni uspješno učinio.

Zaokruživši prijedlog činjenicom da je zločesta Europa odredila samo petogodišnji period prilagodbe, u tablici kojom bi se ponosio svaki dvanaestogodišnjak sublimiran je višemjesečni rad instituta.

Da, ali moramo staviti autorska prava na ovo da ne bi slucajno moderator izdao knjigu i ponosio se time kao svojim.Zamisli posljedice-milijuni ljudi smatrali bi ga nevidjenim genijalcem i svi bi mu se klanjali: s

Godine i kilogrami nisu nešto s čime bi se današnji čovjek ponosio.

" A ja, Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista po kojem je meni svijet saspet i ja svijetu.

Gospodin se čak ponosio svojom velikodušnom idejom ne shvaćajući da je, doslovno osramotio instituciju koju smo predstavljali.

Vinogradom na Kapavcu se ponosio i Eduard Kürschner (gradonačelnik Požege 1904. - 1918.), a Makso Kuntarić, ravnatelj gimnazije imao je nasad loze nazvan Rudonić na lokalitetu Veliki Kamen koji se diže nad dolinom Komušanca zvanom Vranduk, površine 5 - 6 kj.

On se ponosio svojom značkom, no uvijek je bio korak, ako ne i dva iza.

Ponosio se s lučkim prihodom od 20 milijuna kuna godišnje, ali po tvrdnjama ljudi od znanja on je morao biti i trostruko veći.

Grad Kastav se oduvijek s pravom ponosio svojom kulturnom baštinom.

Pratio sam njen napredak, ponosio se njome ali i tugovao nad njenim razvojnim pogreškama, posebno u turizmu - apartmanizaciji, gradnji njenih červar porata, zelenih laguna, porečkih hotelskih mastodonata, rovinjskih i umaških sol melia, master planova, golfske megalomanije, pretvaranja u Hypolend, golemoviće i pašaliće s vilama za hrvatske i ine tajkune, itd.

Ozren Jović: D. S. @Sasvim ste razuman covek a sa takvima nije tesko razmeniti misljenje, koje mozda i nije posve objektivno ali je iskreno.Meni je dosta godina, te veoma dobro pamtim 1941 god., koja je mene i porodicu zatekla u Slavonskom Brodu, gde je bila prava ustaska ludnia od pevanja i pretnji Srbima.Iako sam po Babi hrvatske krvi, posle svega dozivljenog nikad se nebi ponosio hrvatstvom.Otac Josip je morao sam pobeci, jer se druzio, pored Hrvata i Srbima.Sa majkom i bratom, samo zavaljujuci nemackom oficiru smo uspeli da stignemo u razruseni Beograd.

Volio je sirovu snagu blatne rijeke, ponosio se njenim prljavim rukavcima, čak i otrovnim maglama što su je nadvijale.

Ja stvarno ne vidim sto bih se ponosio necim za sta ni malo nisam zasluzan.

Meni je Bog u mojoj starosti uskratio puno toga čime sam se ja u mladosti dičio i ponosio, ali hvala dragom Bogu ostavio mi je bistar um i britak jezik, tako da i dalje mogu uživati (na drugači način sada nego u mladosti) u onim sitnim malim zadovoljstvima, a to sasvim sigurno misu MUŠKIĆI niti što vezano za njih.

Newman je bio angažiran i kao liberal, a posebno se ponosio time da ga je predsjednik Nixon stavio na crnu listu svojih neprijatelja.

Kada se sve ovo na ovom postu uzme u obzir mislim da bi se svatko ponosio reci To je moja domovina.

Kvalifikacije mu baš nisu bile nešto čime bi se naročito ponosio, ali kalkulirano i taktično sa šestog mjesta do drugog, u onakvim okolnostima i s onakvim konkurentima, bilo je fascinantno.

Otac Francesco bio je trgovac iz Vodnjana a majka Giulia Stiglich rodom iz Lovrana, čime se Smareglia posebno ponosio, često govoreći da se Ijudi ne dijele na Talijane i Hrvate, već na poštene i nepoštene.

Jer, poznato je da se Tesla PONOSIO svojim srpskim rodom i domovinom Hrvatskom. (MALI CVRČAK bi mu za ovo zavrnuo vratom) Po poslanici po grumpu ispada da Tesla nije istinski intelektualac.

Ne bijaše mu to dužnost, to bijaše njegovo pravo kojim se je ponosio.

Poenta moje price je u odnosu sina i oca, djeteta i oca, grijeha i njegovog zlog produkta, kajanja, obracenja, te oprosta iz ljubavi za ljubav.Sin i dijete su sasvim razliciti pojmovi sa razlicitim drustvenim ulogama, poziciji i odgovornosti.Dijete nije odgovorno jer ne zna, ili je nestasno, a sin je odrasla osoba i nasljednik kojemu otac i gazda ostavlja svoje imanje na upravljanje u punom povjerenju da ce ga dalje izgradjivati i cuvati kao i sam otac, te tako i oca rasteretiti od silnog bremena koje nosi.Tako i moj otac kad je vidio sta je njegovo dijete iz nestasluka ili bezobrazluka ucinilo, prozor razbilo i time stetu drugome prouzrocilo, je stao u moju obranu i opravdao i zastitio me time jer sam djete, njegovo dijete.Naravno da je i njemu bilo neugodno, i da se nije time ponosio sto sam ucinio, ali u onom momentu kada sam pokazao svoju zrelost, odgovornost i vrijednost osobe time sto sam marljivosu, radom i ozbiljnosu opravdao Ocev trud i sva odricanja koja je ucinio da me odhrani i na noge postavi, te postao najbolji u mojoj razrednoj klasi i godistu, moj Otac je sav ponosan i raskosan kao Pfaun zadovoljno i spokojno rekao da sam njegov Sin, a ne vise dijete, i time me unaprijedio i oplemenio u rang njega samoga i drustvo njemu slicnih.

Nicolo je i svojim izgledom kakvog vikinškog princa i svojim radom još za života postao legendom, no najviše se ponosio svojom djecom - Beatrice, Francescom, Gaiao i Tomasom, koji su nastavili tamo gdje je otac stao.

Ali o Simi Đuričiću ne moglo se reći da je ikada bio sasvim pijan. a on se time i ponosio..

Premda je ovaj SF filmić s vremenom dobio pravi kultni status, sam Shortess, prema pričanjima njegove supruge Jean, nije se baš ponosio svojim djelom.

Nakon svega što je napravio za nju, da to čuje od svoje male princeze, nadarene odlikašice, male mudrice kojom se ponosio pred rodbinom i prijateljima, koja je plesala balet, svirala flautu, pjevala u zboru, igrala tenis, i glumila Krasoticu u dramskoj grupi.

Teško je reći je li to veća uvreda za Hrvate ili za Nikolu Teslu, koji se za razliku od Stanimirovića ponosio ne samo srpskim rodom već i hrvatskom domovinom.

Tako, kada je Indonezija upala u Istočni Timor 1975., ilegalno koristeći američko naoružanje i s očitim blagoslovom SAD-a, Moynihan se posvetio blokiranju svih poteza UN-a kojima se nastojala spriječiti agresija - zbog čega su ljudima sudili u Nurnbergu - te se kasnije ponosio svojim uspjehom u toj situaciji, koja je, kako je sam objasnio, vodila velikom masakru.