Nikada mi nisi prestao nedostajati, iako prodju i tjedni a da ne pomislim na tebe.. voljela bih da si tu.. voljela bih da ispravis ranjivost koji si za sobom ostavio.. voljela bih te opet cuti kako se smijes mojim glupostima.. voljela bih ti ispricati sve o jednim kestenjastim ocima i pitati te sto mislis.. znam da bi ti se on svidio.. voljela bih da vidis sto sam sve postigla otkako te nema.. voljela bih da se ponosis mnome kao i prije.. voljela bih da vidis da sam uspjela biti sretna iako si uvijek govorio da sam najtuznija osoba koju poznajes.. voljela bih vidjeti tebe sretnog.. voljela bih vidjeti kakvu si obitelj stvorio.. voljela bih ti jos toliko toga reci.. no mislim da je ovo zadnje pismo koje sam toliko odgadjala napisati.. mislim da je ovo odgovor koji vec mjesecima cekas.. i eto, otvorila sam ti dusu jos jednom, ovdje jer znam da povremeno navracas, i isto tako znam i da sutis jer mislis da nemas pravo nista vise traziti.. ovdje, jer koliko god osobno bilo, jos bi teze bilo da je mail..