A kampanja mu je ka bog sa dolaskom na izborno misto u 2 popdne a zatim prijem novinara u teretani o ispadu u Bage da i ne govorimo a o onoj kokoši Rozgi je suvišno i pričat.

kolerichna ni blizu tome... al jel netko zna koje su smjene ujutro koje popdne?

sunčano.lijepo popdne... nakon ovih dugih, par kišnih dana koje san provela u nekom bezveze raspolozenju popraćenom onom stalnom dosadom... napokon sunce i onaj topli miris proljeća u zraku... uvalila sam se u ovaj udobni bež kauč i tako sjedim od tri sata... sama u kući... čitam " čokoladu " i grickam neke gluposti... i bas mi je fino... ostala bih sad tako još dugo.. imam lijep pogled na onaj stari park iza zgrade, kapučino na drvenom stolu i u pozadini " remorker "... jutros sam bla strašno loše volje.. al ' sam se negdje na cetvrtom satu malo razvedrila i sad sam prilicno dobre volje... i zadovoljna.. zbog nekih sitnica koje mi uvijek puno znače... jučer sam otišla u jednu šetnju... tamo rivom uz more.. pa do sustipana... sjela na kameni zidić, gledala tamo u daljinu i slušala prijateljicu... volim slušat ljude... i tako smo ostale dok nas ona večernja studen nije potjerala natrag u grad... čudan neki osjećaj ovih dana... stanje nezainteresiranosti i lakog odustajanja što inače nije moj stil.. ona tuga i osjećaj kivnje koji su me mučili nakon prekida polako se gube... i sretnom me čine neke sitnice.. i geste dragih osoba... i sad ovi proljetni dani... podsjećaju me na ljeto koje željno očekujem.. u školi je ludnica jer su počeli nacionalni ispiti a poslije njih pusti kontrolni i ispitivanja... a ja nekako ravnodušna... ne dira me to previše i ne zabrinjavam se... al ' obećala sam sebi da ću se potrudit... ako ne toliko zbog sebe onda zbog onih koji me toliko vole i uvijek guraju naprijed.. zbog onih koji su navikli na dobru učenicu... i tako se obradovali zbog one petice na polugodištu... zbog njih se i trudim onda kad ja izgubim volju... zaslužili su... sad mi ionako ništa nije teško.. sve radim s nekom neobičnom lakoćom... i eto... ipak sam prisiljena dignit se i napravit štagod... a večeras je balet šta znači da ću veceras osim klassa ili ako bude sriće onog teta nadinog cd-a, slušat i anamarijino ultima brzo pričanje, pa malo o ani i njenom dragom, heh i sanju... sanja je posebna... ma ono... danas sam posebno optimistična... i vesela... al bez većeg entuzijazma.. jednostavno vesela... i nadan se da će potrajat ovo raspoloženje... veliki pozdrav svima a đusu obećajem da će pjesma uskoro čim me uvati malo inspiracija... =) p. s... ovo je za onoga koji se više ni nejavlja... jasna nije rekla ruznu rič o tebi i nema veze s ničim... ono je bila čisto moja odluka... sad jeli bila prava ili ne u to nisan ni ja sigurna al to sad vise nije vazno... tila bi pričat... pa da mi kazes to sta imas... i da rjesimo to jer je ova situacija preglupa...... a onaj dan san te nesto zamolila... i obeca si... al se vjerovatno ne sicas... pozdrav svima...

Opet smo nedjeljom skupa išli na misu, a popdne se vozili po našoj Lici

eagle eye cherry-save tonight... fakat volim ovu stvar...:) evo, pisem taj novi post... iako mi niko ne komentarise, ali ajde... zbog vas par vjernih poklonika " ornijevog blogaca " napisat cu koju recenicu... tek onako... da vam malo opisem kako sam predivno ljeto provela, kako savrsene prijatelje imam... i tako... eto... pa krenimo... dakle, kao sto rekoh, moje prvo odrediste je bio Selce, tjedan dana rehabilitacije, par novih prijatelja, malo kupanja i suncanja i dva nova oziljka jer sam uspijela skociti na jednu jedinu stijenu u okrugu od 120 km, ali nije bed... trajna uspomena;) upoznala sam i Igora Omrčena, odbojkasa, za vas seljacine koje pojma nemate... slikali smo se i moram priznati da me decko fakat odusevio.slikice cu vam stavit kad moj kucni kompjuterko bude obdaren blagodatima interneta, a ja se naucim svladavati u koristenju istog;) dakle, vratila sam se iz selca, dan i po nakon toga isla sam u dugu uvalu, sa svojim klubom... i bilo je savrseno... fakat je bilo predobro.najvise sam vremena provodila sa strmom, stjepkom, zekom i ekipom iz Like koja nam je i ove godine pravila drustvo. treninzi su bili dva puta dnevno, najvise su trenirali oni najmanji.isli smo na vise plaza, a na onu najbolju, sa ogrrrrrrromnim stjenama, ja nisam isla jer mi trenerus nije dao jer imam SJEBANA LEDA mrzim ta leda... bljak... ja sam skakuckala s onih malih stjenica, di je skalala i moja petit sister... a kaj cete, za ovakve krelce koji se tak sjebu ni nije drugo... poslje treninga i kupanaca i vecera i diska i svih tih aktivnosti, potrpali bi kikice u kevetac, uzeli gitaru i legli na balkon.nakon dva dana su nas protjerali jer smo bili " malo " bili glasni, pa smo se sa dekicama pod rukama zaputili na igraliste... stjepko i lea su koristili moj vejiiiiikiiiiiiiiiiiiiiiiiiii strah od mraka tak da sam se suljajuci vracala do sobe... al smo zato otkrili da se doticni gospodin jako boji kukaca;) cak i bube loptice (kaj me tak zbunjeno gledas, kaj ja znam kak se to strucno zove? ona mala siva buba sta se smota u kuglicu kad ju primis... e) onda smo jednu vecer odlucili otici van u civilizaciju, a i propisno proslviti rodendan od nase male Mirnice... koja se, skupa s Majom, urokala ko zadnja stoka... al dobro, bar su priznale da nas sve jako vole i da smo ima najbolji prijatelji i svasta nesto... popili mso par LEDENIH CAJEVA i otisli na igraliste... jos smo malo svirali i pjevali, marinu od prljavaca nekoliko puta, ipak nam je to vec postala himna...:) a onda u krpe... s tim da je nase male alkice bil jako tesko strpati u krevete jer su umirale od smijeha...;)))) drugi dan smo kupili cugu (bili smo malo skrti pa je blesavo ispalo na kraju...), strpali ju u ruksak i sakrili;) onda smo otisli van na cugu, al zbog natezanja oko osobnih i punoljetnosti nismo pili nista osim cole... osim ove dvoje punoljetnih cudovista koji su cuclali... LEDENI CAJ... onda smo se zaletili do soba, uzeli veste, dekice i gitaru, i tako to i otislina nase igraliste.odilcno smo se zabavljali, pjevali, svirali, slikali se, umirali od smijeha... ma genijalno... onda smo vec lagano poplavili od zimice pa smo krenuli prema sobama... laku nooooooooc.... apciha....:) budenje... kupanac, trening, jos dan i to je to... navecer pakiranje, jos malo sviranja na balkonu, maraton jedne od mene najzdrazih pjesama " KURVE " od daleke obale... puuuuunooooooooooooo puta smo ju otpjevali..;) drugi dan lagani doruckich i u autobus, strmice su ostali jos tjedan dana na moru sa starcima, bas kao mala mirna, sa svojim zgodnim burazom;))) pooooozdrafljam ga ovim putem:) I DA, ZABORAVILA SAM POZDRAFIT PLIVACE, POSEBNO TEU... I JAKOOOOOOOO ZGODNOG DAVORA..... eto, da me ne kljucate vise... dosli smo domeka... tjedan dana bijah kuci, a onda krenuh u pulu... predivnih tjedan dana... vidjela sam se s ljudima koje nisam vidla prakticki od kad sam otisla... bilo je prekrasno... druzili smo se, kupali i suncali, isli van, na koncerte... ma stvarno nam je bilo predobro.a moja ancica i gabino mi dolaze za zimske praznike YEEEEEEEEESSSSS stvarno se veselim.ljudi, hvala vam na svemu... u subotu navecer dosah kuci, u nedjelju ujutro se krece na krk... pobacala zmazanac robu iz torbe, cistu ubacih unutra, ispraznila digitalac i to je to... ujutro smo se skupili u klubu, nas 6, domacin nas je vec cekao na krku, u kornicu... veseli i nabrijani BRZOOOOOOOO smo putovali prema odredistu.. nas vozac vozi... pa onak... lagano okrutno....;) al ok, stigli smo di smo trebali stic... treninzi su bili dva puta dnevno, u pravilu jutro ne waza, popdne tachi waza.ja nisam radila, naravno... trckarala sam okolo s kamerom i gledala komade:) hej, pa moram i ja nekak ubit vrijeme;)))) izmedu treninga smo se izlezavali u bircevima na plazi, kupali se i suncali ili jednostavno spavali, neki u krevetu, a neki sretnici na podu i na ispuhanim lufticima... hehehehe, al nema veze... u petak smo isli van, u krk, i stvarno nam je bilo geeeeeeeeeeniiiiiiiiiiiiijaaaaaaaaaaalnooooooooooooooooo pokazali smo im kak se judasi zabavljaju nakon odradenog kampa;) pozdraf cijeloj rasplesanoj ekipi.... vratili smo se u subotu popodne, u nedjelju sam spremuckala klub i to je to... ponedjeljak.... skola... utorak pa do kraja tjedna praksa, rasturila sam se... nema vise prakse za mene:) ovaj tjedan opet skolica, tri nova predmeta, enologiju su nam maknuli, maknuli su nam i tri ucenika... ne mogu rec da mi se srce slama, al eto... sami su krivi... to je vise manje sve.... vise nemrete urlat na mene da sam ljeno cudoviste (iako jesam...) i govorit mi da nikad nis ne pisem.... a sad je na vama da ostavljate mega puno komenatara... dok ih ne bude bar 100 ak nema novog posta.... do sljedeceg pisuckanja primite mnogo leeeeeeeeepiiiiiiiiiiiiih pozdrafa od vase Orkeeeeeee;))))))))))))))))):

Druga kontrola - povremeno lupanje srca, svakodnevni umor popdne koji nikad nije bio prisutan.

Najprije smo Ivona, Matea i ja popdne isle malo na more, do Crisnjeve.

Popdne su proveli krateći na palubi svoje jahte Petara privezane u zadarskoj luci; dok je Slavica Ecclestone na donjoj palubi pila kavu, njezine kćeri su u bikinijima u pratnji svojih dečkiju vrijeme kratili na gornjoj palubi broda.

onda dogovoris da neradis punih mjesec ili koliko ti praksa triba bit. ja iman praksu pa dogovorin da radin 10 - 15 dana ostalo naden posal a uostalom imas jutro i popodne... mos probat praksu dogovorit da ti ne bude fiksna pa mices je prema poslu popdne ili jutro.:)

eh eh malo ću se osvrnit na ovaj zadnji vikend slobode pred ovo strjeljanje ispitivanjima i kontrolnima po povratku u skolsku klupu... išlii smo na bivak (za one neinformirane-izlet) na kozjak... našem dragom ciki je prnilo da bi se do gore mogli dogegat pješke, pa smo ono fullyloaded u subotu oko četri popdne krenili put solina... malo su nas ka blido gledali dok smo onako natrpani svim i svacim (loncima, vrećama.karimatima, šatorima, rancima) šetali ulicama al ' mi smo samo ponosno nastavljali tješeći se da nas gledaju onako s divljenjem... =) do solina nan je tribalo skoro uru vrimena prelose... dođsmo u solin kad ono okrene neka oćuneću kiša..... ma baš krasno... ali voli nas " onaj šta to od gore vidi sve ", pa je ubrzo ponovo zasjalo sunce.. =) krenili mi tako dalje... ciki palo na pamet da bi ovaj bivak moga bit svojevrsna priprema za natjecanje pa smo morali švrljat onaj prokleti dnevnik puta... al ' dobro... nakon par konzultacija, i nekog kozjeg puta koji nas je vodia kroz neke vinograde, maslinike i vrtove koji vonjaju al ' ono baš kvalitetno... (pa ja neznam šta ti ljudi sade) došli smo u mjeso sv. Kajo... tamo smo se već umorni zaustavili isprid nekog socijala dućana a ciko je obnovia malo zalihe hrane... neka mularija zeljna nekih događanja i nečeg novog-znate kako je po tim mjestašcima-počeli su recitirat himnu sih-a.. kazem recitirat jer se ono sta su oni izvodili nikako nemoze nazvat pjevanjem... =)... koja kapulica, par paketića pelata, manistra... i mozemo krenit dalje... uzbrdo na nasu veeliku zalost... još par konzultacija koje su nas uputile gore prema onim šumama... čeka nas je onako pošten uspon.. pa nas je vođa puta oslobodia dnevnika.. joj.. baš je fancy... i tako smo već crknuti nastavili uspon... samo ću reć da smo se taaako otelili dok smo došli jer smo ka malo okruzili pa smo presli pola kozjaka onako sa svim onim stvarima na sebi.. i jos uzbrdo... došli smo na putalj kraj planinarskog doma u deset... neću ni govorit kako smo se umorili.. nakon pređenih 25 km na koje nismo bili psihički pripremljeni... =) kasno smo došli pa je ono zakazano gradelavanje otpalo... samo smo pojeli sve sendvice koje smo imali i još se malo krpali za kruv jedni kod drugih... nakon " obilate " diner koju smo smazali za tren sto je i razumljivo nakon onog uspona... nakon svoje vegetarijanske vecerice tina je izmigoljila iz satora pa nan je odsvirala nest na gitari... u krpe (satore heh) smo se pokupili prilicno rano.. ponoć, jedan? lijepo divno krasno jutro na planini.. otvorili smo okice na nagovor cike i jer je pritia da će nan u sator ubacit kelu i njegovu druzicu (pasi).. a đubre jedno diga nas je po ure ranije... oprali smo one krmeljave oči... i zube aj, i onda se razbudili uz kavu ičaj i (ne zalin reklamirat kraš al ') domaćicu... kad smo se ono bar napola pošteno razbudili šime (načelnica) nas je natirala da ono u onom duhu pripreme za natjecanje koji san već spominjala idemo crtat skicu tamo dole sa onog vidika odakle se vidi pola dalmacije al ' dobro... kut je bija odreden na samo 37 stupnjeva pa i njie bilo toooliko strasno (sad pojedinci nemaju pojma o cemu pricam al ' nema veze).. i bas san ponosna kako san to napravila s obzirom da mi je prvi put i s obzirom na onaj kroki u lepoglavi.. heh... malo smo se ispržili na suncu dok smo to našvrljali al ' smo zato smazali one cikine specijalitete s gradela u roku keks.. je da su vedrana i tina malo počekale na svoje balancane i tikvice i gljive i svašta nešto vegetarijansko al ' oprošteno mu je... mali odmor pa onda spuštanje puno jednostavnijom stazom kojom smo se mogli i popet al ' zasto jednostavno kad moze kompplicirano.. cccc... ma sve je cool... i stigosmo smo na amotonazvat livadu di smo podigli zaklon.. opet neću puno komentirat jer je zemlja bila preblesava nismo uspili zabit ni jedan klin... pa se zaklon ozbiljno nakrivio al ' neka... bar znamo šemu kkako se radi... dakle... onda su se ciko i vedrana pokupili autom do splita (ka zbog kele)... linguze jedne... a mi obični smrtnici smo se zaputili do prve busne stanice, pa onda graskim vozilom do splita... i opet smo pljenili onim zbunjenim pogledima... i šarmirali konduktere pa nam nisu ni kartu pregledali... i napokon povratak u grad i civilizaciju i smog i buku i LJUDE i more i svasta nesto...... rastali smo se na solinskoj.. na zadnjoj stanici triestsedme... šmrc šmrc.. a ja se uputila svojoj kući i sobici slobodici di me na stolu čekala knjiga iz latinskog.. a ja ono zudjela da je otvorim i naucim svasta latinsko i sad prstim od znanja (jucer san cak dobila peticu i to ne jednu nego dvi) eto eto... skola je pocela i sad su svi u duhu ovih nacionalnih ispita od kojih me vec boli glava jer svi tako bruje o njima a do toga jos tjedan dana... malo ce mi zagorcat zivot al ' ne sekiram se ja... ovih dana zivim u nekom svom svijetu i bas mi je krasno pa mislim se zasto se i budit kad je sanjarenje puno bolje od ove surove stvarnosti.. =) ajde velika pusa svima... (slike cim ih nabavim)

Dakle, danas sam bila popdne na kavi sa mojim bivšim.

Prvo su primljeni kod gradonačelnika Beča, koji ih je u Sacer kaffe počastio pravom domaćom kavom, zapravo gradonačelnik, nije imao vrimena pa su se hajdukovci sami počastili... onda su otišli u dvorac Šenbrun, di su atletičarke čitavo popdne isprobavale garderobu, koja je ostala carici Marici, trener i delegacija su sa poslugom kusali manistru na bečki, Predsjednik je malo lutao okolo i zalutao.

U kolačima, u slanim jelima, same, začinjene, ujutro, popdne, navečer i u sred noći.

Znao nam je lupati sa metlom u 6 popdne jer smo kao glasni, jer čuje psa kako hoda itd.

I mažem ja ko blesav hipermanganom, popdne dođe i mamica, a navečer nastane cirkus.

ut.19. veljače popodne Karla Blizanc je junak dana jer je napravila odličan izneneđujući trening, uz nju su popdne bili jaki Filip i Luka Borković, a među njih se ugura i Ilija... mali puno obećava...

Pokojnika se pokapalo uglavnom sutradan popdne, ako svećenik nije drugačije odredio zbog svoje zauzetosti.

Dok je Koprivnica do 11 sati bila nalošija prema odazivu na birališta, popdne se situacija promijenila.

Dodatni savjeti: - lezite i odspavajte 20 minuta popdne ako se niste naspavali tijekom noći kako biste se " osvježili " - odspavajte kratko kad dođete s posla kako biste što uspješnije suzbili posljedice izgubljenog sna - napravite 30 - minutnu siestu batem tri puta na tjedan te smanjite rizik od moždanog i srčanog udara te drugih srčanih bolesti za 37 posto

Tjedan je počel odlično, nije dugo trajalo.Lojzeku su počeli grčevi nekak se nosimo s time al to nije sve.U nedelju smo bili na ročkasu, slavljenica je popdne zakurila i provela ročkas u kimbaću mislili smo prehlada.Je truc.Danas zove Ika: čuj stara moja osim temperature je dobila proljev i riga te je Doka rekla da ima roto virus.

Eto, nemam vam nist vise pametno za reći.. Danas popdne se samo družim sa nekim bebama.

Omiljeno mi je bilo imati nastavu popdne da ujutro malo pročitam za ispitivanje/test taj dan poslijepodne.

Savjet - stavi mu viagru u kavu, pa će mu stajat cijelo popdne i navečer pa ti navali...

Vidim da treba samo tri boda pa da pocmu hvalospijevi o malesevim zaslugama, stari guslar je pjevao sve do cetiri popdne..

Cijelo popdne ti je trebalo da ovo napišeš: top: I opet iz ovog posta samo mogu zaključit da si jako ugrožen, da imaš ozbiljnih problema sa ženama, jer ovdje kaj si napisao nema veze sa onim kaj sam ja tebi napisala.Činjenica je ta da mrziš žene, da se pretvaraš da si jedno a zapravo si sasvim nešto treće..

Kako se doznaje, 81 - godišnji starac je u subotu popdne na području Vrlike palio korov i vatra je zahvatila njegovu odjeću.

evo npr imam kelj u fridzu.. na pamet mi padaju sljedece ideje: kelj na dalmatinski sa krumpirom i cesnjakom (ko blitva kak se radi), sarmice od kelja, varivo od kelja sa fasirancem, odresci od kelja, musaka od kelja, tijesto sa keljom itd.. do popdne cu sigurno nesto drugo kuhat od kelja.. kuhanje ti je cista masta:)

nego, nisam ja jučer pucao na to nego na nešto drugo: jučer kad sam pisao još nije objavljeno da je vlada donjela novi proračun i to veći od onog prethodnog ako se pozorno vratiš na moj jučerašnji upis, vidjet ćeš da sam ja " našim " planovima za kresanje budžeta suprostavio njemački model izlaska iz krize. što znači veliki proračun mislio sam (naivno) da će se netko tu uhvatiti i da će reći: ma šta ovaj s-re, najprije se zalaže za neoliberalizam, a sad hvali njemce (koji su sušta suprotnost), a onda opet kad kosorica krene njemačkim putem i napuše budžet, e sad više ni to ne valja. pa koga on pravi budalom? takav upis nažalost nisam dočekao, ali nema veze, i to ću pojasniti: dakle, u normalnim vremenima svakako dajem prioritet pravom neoliberalizmu, ako ništa zbog toga jer naša državna administracija nije kadra ozbiljno sudjelovati u ekonomskom razvoju ove zemlje. prema tome, što se manje petljaju to bollje kao drugo, u kriznim situacijama nekad doista treba pokrenuti i neke na oko nelogične poteze pa tako i napuhati budžet ako je to moguće rješenje. ne treba biti dogmatik u ničemu pa ni u ovome ali ono što je ključno: sve države svijeta koja su zadnjih 2 - 3 godine ubrizgale golema sredstva kroz budžete u ekonomiju to nsisu radila, a da prijie toga ili bar paralelno nisu napravili i neke strukturne reforme. pa i slijepcu (oprostite na izrazu) je jasno da dolijevanje svježeg novca na tržište koje je krenulo i pogrešnom pravcu ne riješava ništa, osim što ga još brže vodi u propast. u pravu je sinoć šuker kad kaže, živjeli smo mi i s većim deficitima. međutim, izlaz iz krize zahtjeva promjenu ili bar korekciju pravca, a mi to nismo učinili - s ovim što je napravljeno, samo je odgođeno ono što je neophodno i šuker je to sinoć po skrivećki otkrio. otkrio je strategiju ove, a vjerojatno i buduće hrvatske vlade, samo gospođa šelebaj to nije zamjetila od frizure koju je cijelo popdne namještala. šuker je rekao: za dvije godine nema više ovakvih potpora poljoprivredi tu bih dodao, za dvije godine neće biti ni brodogradilišta, a pitanje je što će ostati od željeznica. e tada će naš proračun doći na ispod 100 milijardi kuna - taman toliko da se može živjeti.

kojih lijepih pet popdne. još uvijek sama bauljam po stanu. sad će doći dragi. umoran. možda ću ga izmasirati uljem od naranče. koka 1 mi ga je dala. možda ću mu i odrezati nokte na nogama. to je vrlo zahtjevan posao. uvijek mu odrežem pola prsta, pa dragi cviči kao svinja pred klanje. još je tu i njegov prekrasni trbušćić. trudnica moja. navodno su mu moje sise premale. i ja bih veće. ma o tome sam već pisala. prije njega me njihova veličina nije mučila. ma zapravo me ne muči ni sada, ali ne želim da se one uspoređuju s bananama. nikako. onda ću i ja njega usporediti s nekom duguljastom voćkom. samo ne znam da li u prirodi raste takvo što. možda gmo krastavac?

Pa, u svakom slučaju, dosta je i brzo prošlo popdne... fina papica... dobro društvo