I dok su nje tri-četiri, rasplamane tom divljom glazbom, sad bezobrazno, sada kriomice - prkosno pokazivale zamamnije oblike svoga tijela, raskalašene bljeskutaje svoga duha, mamene popijevke sitnog grla, dok su one oponašale i oživljavale slike onih divnih polunagih ženskih likova, što su visjeli na zidovima, dotle je Leon sa još dvojicom-trojicom svojih prijatelja promatrao te bljeskove ženske ljepote, njega je mašta prenijela u onaj njegov obožavani grad »siromašnih lavica«, »gospođa s kamelijama«, njemu u taj čas bilo kao da nije u slavonskoj šumi, nego u »Naninom boudoiru«.