SHOT: I di smo sad? još čekamo bolje sutra, možda naivno se nadamo istim stvarima dok iznutra cijeli sistem zakazuje, nema pravde da nas štiti, nema poštene vlasti sve sami konvertiti, obečanja su jeftina, a život je tako skup, pa su uzor kriminalci, šta ćeš nije narod glup, oće standard. oće lovu, oće živit, oće sve a to čekaju i čekaju i čekaju i popizde, jer nema smisla režije su visoke, minus je preduboko sve to traje predugo, narod puko, jedni kukaju što jučer bilo bolje je nek danas, drugi divljaju, galame, dok ih puca nacionalni zanos, him pitam te, pitam te di smo sad? dalje radimo na crno ispod sjene al do kad, ko će vratit dostojanstvo, ko će platit punu cijenu, dat nam tolko kolko vrijedimo da stvari jednom krenu, više ne gubimo strpljenje samo brojimo probleme, sve što imali smo nemamo i teško nam je breme, pa na kraju svatko zapita se kolko nisko spao sam, kako onda ostat ponosan