evo ga napokon da se ja obraćam tolikom mnoštvu mojih fanova, naravno javljat ću vam se od sad malo rjeđe: (jer je kao što svi znamo počela škola, ja sam si lijepo počela drugo polugodište: odma prvi dan dobila pet iz kemije hehe, iako bi mi bilo draže da ju nisam dobila jer sam se toliko oko nje iživcirala da sam na satu gorjela-mislim na temperaturu.čim je pritisak prestao oladila san se.sigurno vas zanima što je to toliko stresno, e pa today is your lucky day jer bara (moja malenkost) će vam ispričati: radili smo iznenadni PLAKAT da, da, znam plakat.nažalost ona fora s plakatom se ovaj put obistinila jer nam je plakat stvarno bio za plakat, kužite? imali smo pet grupa i ja sam upala u groznu grupu, bili smo ja, dečko I., cura V. i cura M. sami nesposobnjakovići, osim cure V. ja sam naravno kao odlikaš bila šef, tj. nisam ali je tak ispalo.pazite, prvo smo napisali naslov, pa su ga ovi bojali dok sam se ja preznojavala u silnim mislima šta i kako da napravimo tj. " dizajniramo " cijeli plakat.s bojanjem su zaršili cura V. i dečko I. a ova cura M. je bojala riječ " NEMA " punih 35 minuta da bi bilo bolje kod slova a je obojala rupu pa pi - - > sam mislila u sebi a izvana sam izgledala samo malo uzrujano... nadalje.... napravili smo prvi dio ok dok nismo skužili da nam je ostalo previše mjesta.ja sam rekla da oni na sredini plakata napišu lijepo neke rečenice i šta su oni napravili??? oh pa napravili su mikrobe od slova opet ja pomislih ono gore... ok, ok, smiri se barbara-govorila sam samoj sebi u poluočaju, smiri se, sad ćemo mi to ispraviti... i što te budale naprave???? hoho oni napišu dinosaurske stope a ne slova na kraju je plakat izgledao odvratno, a ja sam imala svoju temperaturu (od bijesa naravno)... sad se vjerojatno pitate: " kaj se ova tolko opterećuje? ma rilax man " ali ja ću vam reći da sam ja inače veoma veeeoma mirna osoba koja obično rješava probleme diplomatski ali jednostavno kad pukneš, pukneš.a meni je taj zadnji udarac napravila odluka da je naš plakat najljepši u razredu - > to su izbirali moji (ne) štovani kolege. to je bilo to.erupcija.eksplozija, potres, epilepsija;), jednom rječju KRONIČNI POPIZDITIS ja sam pukla, govorila sam tamo ko neka luđakinja: " gluposti, gluposti, gluposti, gluposti, gluposti, gluposti, gluposti, gluposti, " i hvatala se za glavu... ovi u mojoj grupi su bili presretni jer su dobili tu jebenu peticu a meni nije više bilo važno, bilo je toliko ljepših plakata a oni izabraju naš.možđane vijuge su pregorile.znate ja nisam normalna.vidite ja sam po stoti put ispala najveća glupača jer sam se kao protivila i onda na kraju rekla da upiše tj. predala se.ispala sam kao znate one kujice: " a joj ja nebi, joj, heh, heh, a dobro ajde, upišite " - > you know what I mean.ali to nije razlog zašto ja nisam normalna, pravi razlog je da sam ja bolesno pošten čovo, ja ću reći istinu pa makar to meni neišlo u prilog.eh, eh, i po stoti put dođem doma izjadam se mami i sestri i kažem onu istu rečenicu: to ti je tako kad si pošten (naravno u poluočaju). i sada me ljuti to što se dogodilo tak da kao što idite neke se stvari nikad ne mjenjaju... i jedan smajlić za kraj: