puno toga se u zadnje vrijeme zbiva. ali ono sto definitivno treba izdvojiti je da sam prosli tjedan dobila poziv da dodjemo sa zborom pjevati mali Bozicni koncert u Suvag. da li je to slucajno, ili se radilo o djeci s umjetnim puznicama zato sto nam je cistoca pjevanja u zadnje vrijeme poprilicno opala, vise nije ni vazno. uglavnom, otpjevali smo im par pjesmica u blagdanskom raspolozenju. i bilo je prekrasno. cak su nam izradili cestitke od kolaza na kojima je je snjegovic. i to svakom posebno. moj ima metlu i crveni lonac. a kako smo pjevali Zvoncice dvaput, drugi put je bio popracen plesom i skakanjem. od strane djece i teta. i naravno roditelja. morala sam se suzdrzati od suza kada mi je prisla djevojcica od kojih 4 - 5 godina i pomalo nerazgovijetno izgovorila hvala i sretan Bozic. jer znam da je to naucila izgovoriti puno kasnije nego npr. ja, i to samo zbog aparata koji joj omogucava cuti zvukove oko sebe. i svijesna sam koliko mogu biti zahvalna sto cujem, i sto se bavim glazbom. jer jedno bez drugog tesko ide. postoje naravno i slijepi i gluhi muzicari. znam za jednu violinisticu, koja je gluha svirala, a nevjerojatno cisto i lijepim tonom. kada su je pitali kako zna da li je cisto ili fals, rekla je da osjeti vibracije instrumenta kada svira cisto, a da tijelo violine miruje kao mrtvo kada je fals. ali jedno je osjetiti vibracije instrumenta, a drugo cuti melodije. naposlijetku, sve se svede na unutarnji osjecaj glazbe. sto je i biti i najvaznije.