Štreberi i populisti Moglo se uzeti pet, šest stvari iz mandata Stipe Mesića i tražiti mišljenje sadašnjih kandidata.

No tehnika koja se rabi posvuda je ista: ima jedan karizmatični vođa; on ili ona su populisti kako bi po volji mogli mobilizirati masu; vlastita skupina je uvijek žrtva (kriza, elita i/ili stranaca); i sva je srdžba usmjerena protiv neprijatelja.

Populisti Lesarovog profila nude priče koje možete pričati kada znate da nećete doći na vlast, a te nas priče mogu dovesti do toga da za 15 mandata bude ugrožena većina i da imamo ucijenjenu vladu.

Novo nacionalno vodstvo stranke, oslabljeno neuspjehom na parlamentarnim izborima, ne može partiju konsolidirati, nego prikriva jaz tako što iskazuje neutralnost dok hercegovačka frakcija demonstrira moć, zastrašuje građanstvo ispadima divljaštva i primitivizma, započinjući time predizbornu kampanju u Zagrebu, gdje će se lijevi populisti osloniti na« usamljenu gomilu », mase podložne manipulaciji.

No ono što je desnopopulistima zajedničko je to da u doba krize pokušavaju strahove i nesigurnosti građana instrumentalizirati u svoje svrhe: " Desni populisti računaju s nezadovoljstvom svojih sljedbenika.

vrijeme je, kao 1991, za vladu nacionalnog jedinstva u kojoj moraju participirati sve političke opcije zastupljene u Saboru (novi izbori nisu dobri) i u koju PRIJE SVEGA moraju voditi stručnjaci a ne podobnici, kriminalci i populisti tipa Linića, Čačića, Marasa, Bauka i ministara pedera kojima je glavna tema gay pride u Splitu kojim žele javnosti zamazati oči da je država u banani.

To je vidljivo i u Europskom parlamentu: " I desni ekstremisiti i populisti imaju problema kad je u pitanju Europa.

Osim možda Laburista trenutačno, nažalost, treće opcije nema, nego se pojavljuju populisti poput Keruma, Bandića i don Ivana Grubišića, koji mogu dobiti glasove značajnog broja građana.

... nema tu populizma, ja indian kažem: fuj više od 600 kategorija radnika koji se redovno mogu umiroviti punom mirovinom s 50 godina starosti...... populisti su oni koji su odobrili "... više od 600 kategorija radnika koji se redovno mogu umiroviti punom mirovinom s 50 godina starosti... " a to su Grčki zakonodavci i Vlada.... i oni koji su primili i koriste ta prava.... fuj,

Na dosadašnjim predsjedničkim izborima, a bilo ih je 4, su do sada pobijedili karizmatični populisti (njih dvojica) bez ikakvog suvislog programa, nošeni debelim infrastrukturnim zaleđem i vlastitom nepristojnošću, te intenzivnom polarizacijom po ideološkoj osnovi, uz gomilanje " neprijatelja ".

Činjenica je, pak, da nametljivi kakvi jesu s pustim paradama i neprestanim kukanjem o nekakvoj tobožnjoj diskriminaciji, gay populisti izazivaju reakcije običnih ljudi u stilu komentara na jednom portalu: " Normalan narod je već odavno umoran, i pomalo bolestan, i od njihovih parada i njihovih zahtjeva. "

Poanta je bila da su umirovljenici najbrojnija skupina s pravom glasa, te da su razni političari, populisti i politički mešetari kroz godine upravo zato nudili razne programe umirovljenicima (od ranog umirovljenja početkom 1990 - tih, preko povrata duga umirovljenicima, do usklađivanja mirovina s prosječnom plaćom) kojima su potpuno zanemareni direktni, indirektni i trajni troškovi koji su s time povezani.

Umirovljenici su najbrojnija, ali ne i jedina skupina koju obilaze raznorazni populisti i politički mešetari.

Takvi populisti pokreću tu temu kad god im odgovara da plaše ljude i siju mržnju ", tvrdi Brock.

upravo je vesna pusić svojom lošom politikom pridonijela odijumu širokih narodnih masa prema obrazovanim ljudima općenito, pa divlji populisti svuda preuzimaju vlast i pretvaraju državu u afriku.

Štoviše, nezadovoljstvo politikom današnje EU i njenih vlada iskorištava se politički, no to ne čini ljevica već ksenofobni populisti, nacionalisti i ekstremna desnica.

Vidjet ćete da ono što ću reći nema nikakve veze s onim što pričaju ovi i oni populisti na vlasti i u oporbi, a vidjet ćete i da neće izostati ni otvorena vatra po mojem dnevniku (pretežno s argumentima čija će pozadina biti hvatanje za stvari poput " institucionalnih okvira " i u konačnici s impliciranom pretpostavkom da bi svi htjeli promjene, ali bez da itko išta zaista učini i promijeni).

Laburistima se prigovara da su populisti.

Time se ni najgori populisti ne bi smjeli služiti.

Jedan politički analitičar, koji je u ovoj prilici želio ostati anoniman, protumačio je to sljedećim razmišljanjem: " Pretežita publika na internetu su ljudi između 20 i 40 godina starosti, a upravo je to populacija koju populisti ponajviše privlače.

Pišete članke koje raja voli čitati, baš kao što i neznalice i populisti u Saboru pričaju bajke koje svi vole čuti.

Na političkoj sceni su se pojavile brojne stranke (socijaldemokrati koji nose hipoteku prošlosti, konzervativci, liberali, populisti, seljaci, nacionalisti, itd.), a mnoge od njih nemaju političku snagu, što često dovodi do unutarnjih kriza i promjena raspoloženja birača.

Heroji postaju populisti, nacionalisti i ekstremni desničari, koji su opasni.

Nisu dakle samo islamisti ti koji islam kao religiju politički zloupotrebljavaju - i omalovažavaju - već to čine i desničarski populisti.

O novcu kao našoj naknadi za članstvo u NO mogu reći da ćemo ga svi usmjeriti u nešto vrijedno, ali sada ne želimo biti populisti pa na sva zvona objavljivati kako nama to ne treba.

ali uza sve to, ponavljam, glasajte za Ljubeka, (dr. Jurčića) to je ipak ozbiljnija opcija, trebaju nam stručni ljudi, koje ne zanima tko je lijevo a tko desno, sve dok nekog boga zna, ne trebaju nam opet neki populisti (a Lesi je ipak to, prije svega, šta nije?)

Ako bi stanovnici istočne Europe osjetili da ih je zapadna Europa napustila, na pozornicu dolaze ponovo populisti ili nacionalisti, kakvi su tijekom europske povijesti prečesto dolazili na vlast, sijali mržnju i vodili zemlje u ratove.

Naravno da ni sustav neposrednih izbora nije savršen, i vjerojatno će se i u njemu tu i tamo probiti avanturisti i sumnjivi populisti različitih vrsta, ali tu ipak postoji kontrola javnosti i neće biti dosta samo zavladati vlastitom političkom strankom.

Razni kritičari ekonomske politike jeftini su populisti.

U sukobu su bile dvije najmoćnije frakcije hrvatske državotvorne ideologije, autentični populisti koji, kao što je to svojedobno pokazao Borislav Mikulić, " ne osjećaju razdor između književno-intelektualnog ideala nacije i konkretnog oblika hrvatske državnosti ", i tradicionalni intelektualni elitisti koje " sukob vlastitog ideala nacionalne države i njezina historijskog ostvarenja dovodi u histerični konflikt s političkom okolinom i samima sobom ".