Iako se većina žena porodi u ovom tjednu, ako se i porodite 2 tjedna kasnije, još uvijek ste u terminu, ali vaš će vas ginekolog morati redovito pratiti.

Koliko je teško hrvati se s takvim djelima prije nego što ih porodite na vlastitoj pozornici?

Draga Nikolina, citam redovito vas blog. divim se vasoj hrabrosti, i da istina je, djeca nam otvore vrata jednog sasvim drugog svemira i pocinjemo gledati na svijet sasvim drugim ocima, pogotovo ako sve ne tece/nije teklo po planu. i sama sam mama i ovaj tekst me ponukao na, recimo, komentar. ja zivim vec neko vrijeme u njemackoj. moj suprug i ja smo oboje znanstvenici i na neki nacim povezani sa medicinom. krajem kolovoza se rodio moj sincic. trudnoca je bila savrsena, na srecu, jer moj doktor je bio poprilicno nemaran, pogotovo pred kraj. tjedan dana prije sluzbenog termina dosla sam na pregled. ctg nije bio u redu, ali on nije imao vremena pricekati 30 minuta. zurilo mu se. onda me nabrzaka pregledao, i prokomentirao, hm, ne mogu napipati glavicu u kanalu, ako se do subote ne porodite, javite se u kliniku na porod i otisao nisam mogla vjerovati. iza toga sam otisla do svoje primalje i isplakala se. ona me pokusala umiriti, napravila je ponovno ctg, i bio je ok. u srijedu je krenulo. kad sam nakon 12 sati trudova dosla u kliniku (klasicno kod prvorotkinja, treba nam duze), moji krvni nalazi su bili jako losi, imala sam izrazito niske trombocite, maleni je pokazivao stanje stresa kod svakog truda, trudovi su bili svake 3 minute, ali nedovoljno jaki, ja se nisam otvarala, malenome nisu mogli napipati polozaj. ustanovili su da se u 2 tjedna od zadnjeg ultrazvuka pomaknuo i malo zaokrenuo. pa su ga pokusali prvo vratiti u polozaj, pa oxitocin meni, i tako su me mrcvarili slijedecih 12 sati dok se nisam na kratko onesvjestila i nisu izgubili malenog na ctg-u. na kraju su morali napraviti pod hitno carski. jedino sto sam zeljela u tom trenutku je cuti njegov plac. i bio je tamo, maleni je bio totalno iscrpljen i plav. i onda je pocelo. vase djete je dozivjelo stres i zato mu treba vasa blizina. ne brinite, za najvise tjedan dana je kao i sva druga djeca. radite kangorooing, to pomaze, ali nije. imala sam osjecaj da je sve dalje. najgore je bilo da su mi svi moji poznanici, rodbina (izdaleka) govorili da panicarim, ali nisam. on je bio sve dalje, sve odsutniji. onda sam to rekla svojoj primalji, i da se bojom da je lagano autistican. ona mi je rekla da je i ona primjetila da nesto ne stima, ali me jos nije htjela uznemiriti. i preporucila mi je osteopata za pocetak. i to je bio puni pogodak, ali onda su krenuli dodatni problemi; ortoped, pa neurolog (imao je veliki hematom na glavi kao posljedicu poroda), pa rupa na srcu i tako jedna terapija nakon druge, neke ne pokriva zdravstveno, ali vidi se napredak, pa idemo dalje i tako puna tri mjeseca, kucanja na vrata i uvjeravanja u pocetku da nisi histericarka, nego da nesto ne stima, podizanje obrve na on je sve odsutniji. nasrecu moj maleni je sad dobro, i razvija se i vise nego dobro. i svaki puta kad mi se nasmjesi i pogleda, znam da sam na vrijeme reagirala i da se moja upornost isplatila. mislim da nije samo problem u hrvatskoj, nazalost. doduse, ovdje imam mogucnost na vrhunske strucnjake jer zivim u sveucilisnom gradu, sa uni klinikom, etc. ali ako sam ne reagiras, svejedno je. nikolina, ja vam zelim od sveg srca, da vasa malena srecica, nadje svoj put i da se sve vise otvara i razvija svoje sposobnosti. voljela bih da je situacija u hrvatskoj bolja, da se ima vise izbora i dostupnijih informacija i da je cijeli sistem konacno profunkcionira. znam da vam nije lako, ali drzite se.

Kako to lijepo stoji u jednom apokrifnom evanđelju Isus je rekao: ako ne porodite ono što imate u sebi, to će vas uništiti... U našim tijelima postoji nešto što nije raspadljivo, ono što je vječno, ono što je

Zamislite sebe kako vas umjetno oplode, nakon što se porodite otmu vam dijete i zakolju ga ili odvedu i vi ga više nikad ne vidite, a netko vas ponovno oplodi i tako iz godine u godinu.

Kako beba ovdje ne napusta sobu nakon sto se rodi (soba u koju vas prime, u kojoj se porodite je ujedno i soba u kojoj ostajete do kraja - samo zamjene opremu) MM je sa nama ostao i ona preostala dva dana sta smo bili u bolnici

Rodila se mjesec dana ranije na Uskrs.Da kažem da nisam bila preplašena lagala bih.Dežurna doktorica vidjela je koliko sam preplašena i kad me pregledala samo se osmjehnula i rekla: - Gospođo, smirite se, budite sretni, zar ne vidite da je Bog dao da se porodite baš na Uskrs.

4. ovdje citam da govorite s toliko gorcine o lijecnicima. ako su vam lijecnici ubojice nemojte ici kod njih. porodite se same i same si vodite trudnocu kad ste pametnije od doktora. ne kazem da nema sarlatana, ali same si birate kome stavljate svoj i zivot svog djeteta u ruke. uzmite i dio odgovornosti na sebe

Kad sam pitala ' koliko jos moram cekati? ', doktor je rekao ' dok se ne porodite '..