1. dijete se nakon četiri godine koje je provelo s jednom učiteljicom sad odjednom mora priviknuti na desetak novih učitelja, koji niti poznaju njega, niti ono poznaje njih, o rijetkima je nešto načulo (tipa stroga, daje jedinice, ne možeš prepisivati) a neki su možda učili njegovog brata ili sestru pa će ga još cijelo prvo polugodište zvati imenom ovog starijeg ili pak do kraja godine uspoređivati s uspješnijom sestrom.NIJE MU LAKO. 2. nakon četiri godine u jednoj učionici, kabinetska nastava ili specijalizirane učionice???, prvo se treba snaći u novom dijelu škole, pa još zapamtiti gdje je koja učionica, pa se sjetiti gdje si što ostavio i pod kojim satom, ako još uleti i dežurstvo na porti, pa stariji učenici..... simpatije... STVARNO MU NIJE LAKO. 3. nakon četiri godine i šest-sedam predmeta, toliki novi predmeti.... a svaki od njih nešto izučava, potrebno je cijelo jedno polugodište da bi se shvatilo o čemu se radi, kako se uči kod kojeg učitelja, koji sve elementi čine ocjenu, čemu služi koji izvor znanja (udžbenici, vježbenice....) MA NE DA IM NIJE LAKO, NEGO... 4. nakon četiri godine uspjeha 5,00...... treba se polako privikavati da postoje i niže ocjene, i da baš svaki učitelj za svoj predmet misli da je jako važan, ako ne i najvažniji, da se kontrolni rad piše točno jedan sat, da se lektira mora predati baš u srijedu, da je atlas obvezan za zemljopis, da se povijest uči, da se matematika vježba..... BAŠ IM JE TEŠKO.