velike priče o narodu koji treba ovo i ono sad poprimaju tako masovne razmjere da se bojim onog momenta kad palamuđenja babi u rog postaju sama sebi svrha i već se počinjem zlurado kesiti uz misao da mi je vidjet nas hrvate kako uzimaju kuku i motiku, jer si jednostavno ne mogu zamisliti da hrvati izađu na ulice niti onako kako to rade njemci ili francuzi (na zadnjoj sindikalnoj masovki prošle godine u povorci nisam čuo gotovo nijedan zagrebački naglasak niti mladu osobu već samo babce i portire dovežene busevima odkojekuda uz luch-paket i popodnevnu šetnju zagrebom). i nije toliko bitno hoće li se bebić, šuker i njihovo bahato krdo naglavačke skopitat niz mesničku (iako je situacija zrela i za to) - koliko je bitno da ljudi konačno masovno izađu van i pokažu vladi da naroda ima i da Hrvatskom ne hodaju Simsi nego ljudi koji postoje i kojima vlada služi, kojih se vlade u u demokrastkim društvima boje i zaziru od prosvjeda i masovnih okupljanja i čije tisuće grla mogu u isti čas zaurlat tako da im se govna u guzicama smrznu. ova jesen će zaista biti matura za hrvate i ne puknu li ozbiljni prosvjedi najesen, mi tu maturu padamo i možemo kao stari iz pjesme Pipsa sjest doma, buljit u pod i sebi u bradu priznat da smo narod idiota (čega je vlast godinama svjesna). stoga, i nakon svih ovih hrabrih postova po forumima/njuz sajtovima - da mi je vidjet jesen. jer prvo trebamo pokazat da ovo nije dobro i da postojimo, a onda neka vlade (namjerno množina) i ekonomisti sjednu i slažu fiskalne planove ali neka budu svjesni da im ljudi pušu za vrat.