" Vidjeli ste eko-porukice u našim prostorima.

U šupicu sam posljednji puta otišao skinuti svoj sandučić, u kojem sam često pronalazio porukice koje su me razveseljavale.

a možda bi se odvažila kad bi dobila kakav ogledni primjerak takve porukice... nije da sam baš sramežljiva nego čisto da vidim na čemu je naglasak: mig:...

e ovako, prvo o muško ženskim prijateljistvima mislim da su poprilićno teška i ne volim to al dobro nema veze sta je tu je... rijač je o mojoj frendici, jako sam dobar sa njom, no u posljednje vrijeme nesta nije dobro, sviđa mi se jako i mi smo samo frendovi, iako bi volio više od toga bit sa njom no... kad smo vani i ja ofiram oko neke cure, onak vidim da joj je jako krivo, vidim joj u očima i prepoznam poponašanju i razgovoru nakon toga a kad hoću nesta pokusat sa njom, ona ne zeli, no cijelo vrijeme mi daje do znanja da hoce, neke porukice, pogledi dodiri i takve stvari i onda ne zeli dal ona mene vuce za nos i zajebava ili ja to sve krivo shvačam?

Porukice kroz dan idu, dogovaramo susret u subotu naravno ako će moći, ako se uspije maknut od obaveza i sva se tresem jer bojim se da me osjećaji ne ponesu, da umislim nešto čega nema...

Putem kući razmišljam kako najbrže i najukusnije pripremiti moje unikate iz košare, kad li me prenu poznati zvukovi najodanijeg prijatelja, koji čak i u mojoj spavaćoj sobi ima svoje mjesto (čitaj mobitel) - stigle su porukice.

Joj dans smo moj slatkič i ja imali malu prepirku ujutro.Jučer je reko da će biti na MSNu oko osam, te pošto se nemamo prilike puno čuti preko tjedna, ja sam čak naručila starog da me vozi doma s faksa.I dođem doma oko 8.40, odmah jurim na komp i kad ono njega nema.Nije bed, sigurno je otišao nešt pogledat na tv-u.Ja sam se raskomotila, nešto pojela i čekam tako ja njega da dođe online, ali njega nema pa nema i ja već padam u san a čak nije bilo ni tak kasno.Odam ja spavat i nadm se SMS.Probudi me u noći zvuk dolaska poruke na mob i ja onaka polu happy a polu grčovito uzimam mob, al kvragu nije on nego frend pita dali se vidimo u subotu.Opet razočaranje.I tako ja padam u san sa intenzivnim mislim o mom slatkiču (kao i uvijek) tak da više ne znam kaj je san a što su moje misli.Probudim se ujutro nekak tužna.On je zadnje na što mislim prije spavanja, i prvo na pameti kad se probudim.Opet gledam brzo na mob, i dalje nema poruke.Nas dvoje smo jako vezani jedno za drugo, što mi je i drago.Nije neka teška tragedija ako nema porukice na mobu, ali bi bila veselija da sam je primila.I dans on radi popodne, na što sam totalno zaboravila, i pričamo mi online i ja mu kažem da sam bila žalosna što se nismo čuli.On se naravno ispričao da nije stigao i sve je to ok, al onda smo nekak došli na to da on ne radi slatke stvari za mene i da nije romantičan, a narvno da je.Pa se sad i on rastužio i ja opet s njim.I tako smu ušli u preiprku oko ničega, bar ne jako važnoga.I ja na kraju više ne znam tko je tu u pravu a tko ne.Počnemo se ispričavat i on i ja, ono sweet talk, love talk.On je opet izdramatizirao s onime što često ponavlja, da sam ja puno bolja osoba od njega, da me on ne zaslužuje, da ja zaslužujem bolje, da je on loše dečko meni.I onda ja naravno moram njega razuvjeravat da to nije istina, i on dobro zna da ja mislim da je on savršen za mene.Al se on boji da me ne izgubi, a zna dobro da nikad neće.Najvažnija stvar koju mi uvijek prakticiramo je ta da smo uvijek otvoreni, da kažemo kad nas nešto smeta, da kažemo kad smo sretni i slične stvari.Opet mi napravili halabuku oko ničega.Nekad dođe do misunderstandinga kad tipkaš, nemožeš baš sve pokazati i onda dođe to ovakve besmislene prepirke.Daljina nas nekad stvarno jako pogađa, pa je jedino što imamo ovakve male stvari koje nam spašavaju život.A bože moj i to se nekad dešava.No veza nam je ionako prilično harmonična-to je najvažnije.Ah ta ljubav, što mi radi.

Jednostavno slatkaste porukice i izjave ljubavi nisu moj način, samim time što smo sretni skupa, lijepo nam je, uživamo u zajedničkom vremenu, planovima... mislim da se podrazumijeva da smo ludo zaljubljeni, stalna verbalizacija mi djeluje izvještačeno.

Sad kad sam ipak malo pribran recimo da sms označava porukice koje sam slao na oko 1000 mobitela.

Wikiliks možda nekome proširi vidike i otvori oči ali meni lično ove njihove porukice ne otkrivaju ništa novo, čak mi i ublažava negaativno mišljenje o američkom imperijalizmu, zločinima i neljudskosti. prikaži cijeli komentar

Tijekom dana mu šaljite seksi porukice kako biste mu rasplamsali maštu ', predlaže Syrtash.

zadnjih par dana dosta pricam sa frendicom o tome sta kad od duge veze ostane samo sex? u biti, je to lose ili dobro? dali tome stati na kraj ili nastaviti dalje s tim? znas ono, kako to sve pocinje-pogled, ruka u ruku, zagrljaj, poljubac, slatke porukice, pa ono joj falis mi..., jedva cekam da te vidim; pa se to malo smiri ali ostane ljubav... a onda kad s jedne strane nestane ljubav i ostane samo - ono... pita frendica sta da radim? a ja joj jednostavno neznam sta reci na to... predpostavljam da to jako boli...: (i onda decki, kad ste takvi sta? onda kazete da sam ja postala feminiskinja:) nis idem sada... puno vas pozdravljam, posebno cure:)))) pusa

Okupili smo naše pokretne članove u prostorijama udruge gdje su ispisivali prikupljene porukice naših članova na... više...

Dilaju se recepti za ručak, informacije o sniženjima, prepričava se Sulejman..... Na mobitelu se tipkaju porukice, dogovara se poslijepodnevna kava na kojoj ćemo, naravno, međusobno kukati kako smo se ubili od posla za plaću od ku..

Ako bas neces da ti iskacu te porukice instaliraj si popup killer program koji ih ubija prije nego se one dignu.

u cetrdesetim je umjetnik, kako kaze zeli zivjeti slobodno javio mi se cim je vidio moj profil detaljno opisao sebe nakon toga porukice su mu postale smjelije kaze dirka mi gacice: confused: zamislja moj cvrsti stomak sada zeli da se sretnemo poslao mi je i svoju sliku, gdje nosi ogrtac i mudante ali problem je sljedeci kako odrediti da nije premal vec ranije sam pisala kako sam upravo od toga istraumatizirana pa sada evo trazim pomoc kako znati kada muskarca vidite u donjem vesu da li ima normalnu velicinu spolovila ili ne postoje li neki trikovi, savjeti? ja samo zelim prosjecnog

volimo li biti zaljubljene? jesmo li ovisne o ljubavi? neke od nas svakako jesu. pišem sa stajališta žena jer sam i sama nježnijeg spola, no ne isključujem da takvi slučajevi postoje i kod muškaraca. zapravo, znam da postoje jer sam se nekoliko puta susrela s time i kod svojim prijatelja, no nekako mi se čini da je to puno češće kod žena. jedna moja dobra prijateljica koja nije imala previše iskustva s muškim rodom nedavno mi je poslala poruku kako je još uvijek muči to što je ' čovjek njenih snova ' daleko od nje. nije me to nimalo iznenadilo, svako malo dođemo do te teme, ali tada sam u glavi počela malo zbrajati koliko ga već nema. i došla sam do brojke - 3 godine. ovako se ne čini kao velika brojka, ali kad malo razmislim - za ljubav je jako velika brojka, a posebice za tu vrstu ljubavi. nikad nisu bili zajedno, nisu se ni družili, samo su se površno poznavali kao susjedi. no ona je ipak godinama, već jedno 7 godina, tvrdila da je zaljubljena u njega. i kad je bio ovdje, u našem divnom gradu, nije poduzimala ništa iako je imala prilike. a kad je otišao studirati u inozemstvo krenula je njena patnja i traje do dana današnjeg. kako to tako dugo traje? zabrinula sam se poprilično za nju.. nekako mi se čini da je on samo izlika koju koristi da se ne mora zbližiti s nekim drugim muškarcem. iako smo mlade, razmišlja o tome kako želi dijete i brak, a vrijeme samo teče. nije sigurna ni hoće li se on uopće vratiti, ni hoće li mu prići ako se uopće vrati. dođe on doma za praznike i nalete jedno na drugo na ulici, a ona nikako da nešto pokrene. ne znam više šta da joj kaže, kako da pristupim toj problematici a da se ona ne uvrijedi i da me ne shvati krivo. pokušavala sam i zasad se nije uvrijedila, no nisam sigurna ni je li me zapravo shvatila. ponekad joj izmorena i protiv volje već kažem da slijedi svoje srce i učini šta misli da je ispravno. i nikad ne učini ništa, sve ostaje isto. i nije ona jedina koju zaokuplja takva vrsta ' nemoguće ljubavi '. i sama sam kad sam bila manja bila zatreskana u dečke koje zapravo nisam ni poznavala. krenulo je sa 12, 13 godina i znam da sam im pridavala osobine koje nisu možda ni imali, u glavi sam stvorila osobe koje nisu postojale. no već sam i tada shvatila kako je to besmisleno, da sam zatreskana u nekoga tko samo izgleda kao taj dečko, a ne u tog dečka. osoba u koju sam zaljubljena, ne postoji. po prirodi sam zbilja nepopravljiva romantičarka i neprestano sam čekala i željela biti zaljubljena i osjetiti kako je kad se netko zaljubi u mene. dakako, nakon toga svega su i krenuli kontakti s dečkima, kratkotrajne vezice, ljubljenja i porukice. i s vremenom sam shvatila da za ljubav trebamo mnogo više. trebamo zbilja poznavati nekoga koga volimo, znati sve njegove prednosti i mane i usprkos svemu voljeti ga. a za to je potrebno vremena, mnogo vremena, upoznavanja, razočaranja ali i radosti. ja sam to shvatila sa otprilike 16 godina, imala sam neku nejasnu predodžbu o tome. sa 18 mi se to i desilo, da sam se zbilja zaljubila, no sad kad razmislim, tek sad sam dovoljno zrela da zbilja shvatim značenje tih riječi, značenje ljubavi. postoje žene koje su uvjerene da vole, čak i više od bilo čega na svijetu. i možda i vole, ali vole nekoga tko ne postoji, a to ne znaju ili si ne žele priznati. kako to reći nekome koga znaš cijeli život, s kime si dijelio sreću i nesreću? koga znaš u dušu. želim da bude sretna... ona je tako dobra i draga osoba, jedna od najnevinijih duša koje poznajem... kako da joj pomognem?

Ne možeš to kulturno otkantati, a niti promjeniti doktora (pogotovo kad znaš da je A. P. vrlo stručan u svom poslu), jer znamo i sami kako je teško doći do doktora danas.... porukice, kavice.... i na kraju: dotur ispao pošten, a ja (da ' prostite) je... a.

.. prošlo je već puno dana otkako se nismo vidjeli.. iskreno, nismo se ni nikada vidjeli.. maštamo o tom susretu i nadamo se da će biti prekrasan.. ne želimo brzati sa ničime.. iako se radi samo o susretu.. pričao mi je kako jedva čeka da me vidi.. jer zna da će time započeti nešto predivno.. prošli su još dani i dani.. svega nekoliko mjeseci otkako smo se upoznali.. ali napokon je i stigao taj dan, kada smo zakazali naš dolazak.. toga jutra sam bila neopisivo sretna.. moju sreću nije moglo ništa uništiti.. cijeli dan sam se spremala da ga vidim.. rekao je da se je i on također.. pratio me je neki čudan osjećaj kao i onaj pozitivni strah koji je ovijek dobrodošao.. trebali smo se naći predvečer.. rekao je da se tada događaju predivni trenutci.. i da me želi učiniti najsretnijom curom na svijetu.. čitajući takve porukice sms-a, srce mi je lupalo sto na sat, a da ne govorim o trncima koji su mi prolazili tijelom.. došao je taj trenutak.. još samo 1 sat do našeg susreta.. polako sam se krenula spremati.. krenula sam malo ranije kako ne bih zakasnila, jer htjela sam provesti što više vremena sa njime.. napokon sam stigla.. srce mi je lupalo sto na sat.. sjela sam na klupicu kod koje smo se dogovorili da ćemo doći.. čekala sam ga.. prošle su minute i minute.. mislila sam.. malo kasni.. čekat ću i dalje.. prošli su sati i sati.. a njega.. njega nije bilo.. počelo me biti strah.. da se nešto nije dogodilo.. čudan osjećaj me pratio.. kad odjednom, dobijem poruku s nekog nepoznatog broja.....

oboje imaju supruznike. on vjerojatno nastoji odrzavati minimalne kontakte osim za jebacinu. jer smisao svega je jebacina. a sve ostalo - porukice - kontakti - su rizik. rizik da ih partneri ulove. bas ce on citat i odgovarat na poruku dok sa zenom seta djecu... bas ce je drzat u mobitelu da bi procitao i odgovorio kasnije...

Ja također ne vjerujem u ovakve porukice i te lance sreće - to su zapravo pravi pravcati dokazi da zapravo nemate vjere...

Romantika nisu samo svijeće, ljubavne porukice, ruže i večera za dvoje.

Nismo se ni pozdravili, ali kada sam otisao kuci stizale su neke porukice tipa kako sam joj to mogao napraviti (biti gej).

Porukice koje ćeš dobiti od mene znat ćeš da su stigle jedino tako da ugledaš svjetlo na ekraniću.

To nisu porukice o kakvima Simo prica.

Ja sam to naučila na svojoj koži, a izašli smo iz cijele priče pametniji i ja i muž i sigurno neću više pretraživati porukice po mobitelu.

kad sam mu slala poruke on se nijednom nije javio, ali nikad, baš nikada mi nije ni na jednu odgovorio.. nekak sam se onda natjerala da mu ništa ne šaljem par dana, jer sam luda bila.. javio se on meni, nisam mu htjela odg. ali to je ipak bilo jače od mene... kako je to bilo ponižavajuće... samo se za seks javljao... isprva porukice tipa kak si mi, idemo se šetati, pričati, pa malo do mene da gledamo film... na kraju smo uvijek kod mene završili na seksu, bez šetnje, bez razgovora i bez filma...

Ovo je i moje misljenje... svatko na svoj nacin iskazuje ljibav, netko je senzibilan, netko je manje senzibilan u iskazivanju osjecaja.. uglavnom, vazne su geste a najvaznije je sda on svojim postupcima u svakodnevnom zivotu i problemu pokazuje da mu je stalo.Slatke su te porukice i ta saputanja ali ja sam recimo imala zivi primjer da se iza iskazivanja tako trivijalnih stvari krila velika prevara, raznorazne gadosti i laz... sto vise rijeci i raznoraznih njanjkanja meni su pokazali da je ljubav manja jer lazna ljubav je slatkorjeciva, prava je sutljiva-pazite koju birate... kaze poslovica

I ne bi ona trzala i zvala i pisala porukice da on ne odaje takve signale.

Također sam na svojoj koži osjetila kako te porukice na mail ili/i mob mogu biti pogubne, i kako od jednog sms-a to prijeđe na MMS malo slobodnijih slika i završi totalno negdje gdje ne bi trebalo..