ja obicno uvijek posijem (u one male loncice) bosiljak, persin, majcinu dusicu, metvicu i zalfiju. ponedada i vlasac. prije par godina sam posijala i ruzmarin i toliko fino mi se primio da je sada lijepi grmic kojeg sam presadila bas u vrt: proslo ljeto je i cvao po prvi puta, genijalno.

Onda ti uzmi motiku i kopaj, nemoj druge zamarati. ________ Kopam prijatelju ovo je bio sarkazam, od onoga što uradim motikom imam domaćeg kruha godinu dana a ostatak brašna i pšenice prodam i kupim praščića, na ostale njive posijem druge žitarice, tikve, kukuruz, zasadim kumpir i svime tim hranim prasad koju ugojim te dio zakoljem sebi da mogu prehraniti obitelj a dio prodam da mogu djecu školovati, žena drži kravu i prodaje sir i mliječne proizvode od kojih imamo, možda ne gospodski život, nego sasvim ugodan život i uz molitvu i rad na ovoj zemlji se može pristojno živjeti.

Kad je posijem kao što sam prije opisala izraste čvrsta i gusta.

Odma ' ja posijem pod zidove špice ti ' bundeva.

Dragi tata, mene sad zovu da posijem djetelinu pa ću ti nastaviti ovo pismo što prije budem mogao.

moje jutro počelo je sa brutalnom zvonjavom (koja kao glumi zvuk one stare vekerice, jedino me to čudovište od melodije može probuditi) u 06:08.... kao pomakla sam sat 8 minuta u naprijed da ne kasnim... ali koji mi to kurac vrijedi kad znam da sam ga pomaknula... i onda uvijek navijem sat unaprijed... toliko o vremenu... najgore mi je kad mi kazu.. pa sta ti vrijedi 10 minuta... ha? 10 minuta je cijeli mali svijet za spavalicu poput mene... jedva sam se povlačila po stanu obavljajući jutarnju higijenu i neizbježno oblačenje... čak () sam se sjetila uzeti kišobran što je za mene ravno preobraćenju na budizam... pokisnula sam devet tisuća puta.. i svaki put se zakunem da ću si kupiti onaj mali sport billy kisobran koji stane u svaku torbu i da cu ga nositi i kad sunce piči.. ali naravno, uvijek sve ostane na mojim tlapnjama... prelijena sam ja za to vucaranje kisobrana okolo... a i ruku na srce, i kad ga nosim uvijek, ama bas uvijek, ga negdje posijem.. kao da ga se želim rijesiti.. uostalom, mislim kad vec postoji navala raznoraznih priručnika i knjiga, trebalo bi napisati i priručnik za rukovanje kišobranom... svaki put kad pada kiša moras se pripremiti na to da ce ti netko sigurno pokušati izbiti oko.. zato jer ne gleda, ne vidi, jebe mu se zivo sto nosi kisobran velicine Idaha... katastrofa... i tako.. vucem se ja ulicom... pokusavam izbjeci lokvetine.. ma, jezera po kolniku... i uspijem.. umalo... zadnjih 5 metara prije tramvaja naiđe rođo u Mazdi i pljas... preko lokve, posred mene i u dubinu duše..... moram li reći da je izmamio moje prvo jutarnje redanje svih i svakoga... od onoga ' ko ga je izleg ' o.. pa na dalje... toliko o mojoj kulturi... ali, tlak je tlak.. i kad se digne... jao tako posrana i promrzla.. (eh, da smrzla sam se ko zadnja pizda) stojim na stajalistu i cekam svoj tramvaj koji se nazire iza ovog stoji stoji na stajalistu.. i vratim pogled sa tracnica na taj isti tramvaj, kad ono klinac, balavac, šmrkljo mi pilji u sise samo što nije slinit ' počeo.... ja ga pogledam.. ali ne da se on smesti.... doslo mi je da na sred stajalista pokazem prstom i kazem na glas.. to su, sinko, sise da se razumijemo.. nisam imala dekolte... nosim sako... ispod njega majicu.. nisam gola ali sto je to kod muskaraca svake dobi da cim vidi bilo kakav izrez dobiju napad imbecilnosti.. instant blink... to sto oni naslucuju da tu negdje gdje taj rub sakoa počinje, počivaju sisata blaga.. smijesno... bilo bi mi smijesno da nisam petnaest minuta nakon toga presjedajuci na drugi tramvaj ponovno dobila procjenu od glave do pete od nekog starijeg gospodina koji bi mi tata mogao biti.. onako, bezočno i ležerno... kao da je na dražbi.. aaaaaa ne vjerujem da ijedan tip na planeti zemlji voli, zeli, hoce da ga pohotno gledaju i cjenkaju starije gospođe, s trajnom, kilama viška i gebisom... iju.... a jos kad mi se u facu unio lik koji je tren prije na stajalistu udahnuo zadnji dim cigarete i ispuhao ga u tramvaju (pušači, molim objasnite mi to, to mi nikad nece biti jasno... to ubija.. uz ostalo i volju za zivotom).. dan je bio potpun... a tek sam ulazila u dragu mi firmu... veselje je tek počelo... a i snijeg, vidim....

Ali, rano je.... koliko god ja željela da čim prije počne proljeće, da se sve zazeleni, da posijem brdo novih biljaka i da sve to počne rasti i cvasti... ipak je još uvijek zima, a prestanak mrazeva u mom kraju je uglavnom tek početkom svibnja.

A za svaki slučaj, nikad ne posijem svo sjeme u jednom mahu, uvijek si ostavim nešto i za kasnije za slučaj da ne nikne.

Svaku novu sortu ili hibrid povrća odmah posijem u svojem vrtu, priča Vice.

Štoviše, javnost mi je prigoda da je zagadim, da u nju posijem otrov žutila, laži, klevete, predrasude, osude prije osude.

Bože, učini me oruđem svog mira; gdje je mržnja daj da posijem ljubav; gdje su povrijeđeni oprost; gdje je sumnja vjeru; gdje je očaj nadu; gdje je tama svjetlo; a gdje je tuga radost.

Hehe, ništa do proljeća - faktor dormancija - da ih sada posijem, ne bi isklijale 100 % već bi samo istrunule u zemlji

Ima cijeli vrt da njime posijem.

Da sama uzgajam kravu (radi mlijeka) i posijem povrce i zitarice

Na pocetku sam razmišljao da naspem zemlju i posijem trine (travu), ali sve više mi se vrti po glavi rješenje da sve zalijem betonom, tj. fuge ispunim jacim betonom, koji cu kasnije moci i obojati tamnijom bojom za beton da se istice

Posijem na proljeće, kupim nešto presadnica, čupam travu kad stignem, zaljevam kad stignem, jer ne živim tamo nego 100 km dalje

Kao sto rekoh imat cu kroz krace vrijeme novu turu viskova-naime dobivam puno toga i posijem sve, najcesce iznikne puno vise nego sto zelim imati doma i onda to dijelim. ili prodam ovisno kako sam do sjemenja dosla

Što se sjemenki tiče rekao mi je da ih posijem što bliže površini na određenu udaljenost jednu od drugih, da je važno da je zemlja vlažna kako bi došlo do klijanja, kad izbiju na površinu onda onda je bitno da bude na što svjetlijem mjestu.