Temperatura je 10 C; kišem i poskakujem.

ispreplićem korak i samo naoko poskakujem bezbrižno dok se gubim u rastrojenosti neprirodne tame smještene u grlo svjetiljaka puštam ga da me vodi preko zebre utrpane u neparan broj šara naoko miran

- Dubravko još uvijek veselo poskakujem obrvama Vis Komiža

Guram ljude oko sebe, okrećem se, poskakujem na prstima... nemoj mi sada pobjeći, Isuse, taman sam učvrstio želju i namjeru da te slijedim kud god pošao pa kamo ću drugdje?

Zamišljam našu ljubav kao crveni željezni oksid čiji je pigment duboko utisnut u vlakna svakodnevog disanja i neravni rubovi po kojima se razlijevamo dok lebdimo u mraku osjećajući se.... nešto kao kad ti kaže: dodaj mi džem ili kad poskakujem i sretna sam grad je drugačiji, tetive su napete bojamo se, jer danas, 7 godina kasnije, miriše isto, kao prvi put kad su piloti u mojem stomaku uzletjeli kako bi draškali hidrauličnu opnu srca, u tvoje ime.

Raspevao se, valjda Sinan Sakić, a ja poskakujem na stolcu, ptice se razbježale, odnekud se čuje ljuti dječji plač.

U ruci držim bisera dva poskakujem od sreće sva jer noćas sam ja bila mjesečina.

čitam, čitam, poskakujem... jel ovo " glupi " trebalo biti " grupni " ili je skvrl dobila naputak da se prekvalificira u groupie? (vivax 28.07.2008., 09:43:33)

Poskakujem nervozno u stolici i vrtim se (uredska stolica na kotace).

Okej, bez šminke imam podočnjake do koljena, hodam ko da poskakujem al do leđa je, ne do mene.

I tako me evo kako u kototamopeva busu laganini makadamom poskakujem u smjeru Tupize, gutam prašine ko nikad u životu-sva govna mi u nosu pocrnila

Neprimjetno poskakujem u ritmu glazbe koja se vrti u mojoj glavi.Duboko udišem uzavreli noćni zrak i poput djeteta se igram lovice sa vlastitom sjenom, ne mareći pritom da li je moje ponašanje popraćeno potajnim smijuljenjem ljudi koji sjede na balkonima svojih stanova, čije se zapaljene cigarete doimaju poput razdraganih krijesnica u mračnoj šumi.I dalje naivan trčim prema autobusnoj stanici na čijoj klupi netko sjedi.U trenutku se uozbiljim i ozbiljno koračajući sjednem do pogrbljenog starca.Oko nas nema nikoga, čak su i noćni pušaći pozatvarali balkonska vrata ne bi li uhvatili san za ruku da ih povede na Kubu, u tvornicu cigareta ili gdje već požele poći... Pomalo mi je neugodno sjediti do njega.Nije čak ni zaudarao kao većina starijih ljudi, niti bio znatiželjan ili bezobrazan.Samo je sjedio u nekom polusnu, skriven ispod svog crnog klobuka.Kratko sam ga pogledao, crvenjeći se pritom, kao da sam učinio nešto sramotno.Iako sam ga pogledao samo na trenutak vidio sam mnogo.Vidio sam njegov nos, ožiljak, nepostojeći prst i tetovažu.Nos mu je bio nepravilan, a pri vrhu se nalazila velika kvrga, vjerojatno uspomena na jednu od mnogih barskih tučnjavi u kojima je sudjelovao.Na jednoj je ruci imao samo četiri prsta, vjerojatno uspomena na rat u kojem mu se rana inficirala i uzrokovala amputaciju kažiprsta lijeve ruke.Na zapešću je imao kratki ožiljak, vjerojatno uspomena na prvog prijatelja s kojim se zarekao na vječno prijateljstvo mješajuči vlastitu krv s prijateljevom.A malo iznad toga nalazila se tetovaža, vjerojatno uspomena na njegovu preminulu ženu Ružu.U tom su me trenutku zaslijepila svjetla crnog autobusa.Ušao sam i kroz prozor promatrao kako za sobom ostavljam nečije uspomene..

Sjedim odmah do malog zvučnika u trećem redu sjedala, poskakujem tu i tamo, zavisi od rupe na cesti i pokušavam smiriti emocije, da me ne " čopi herc "

razgledavamo grad. iako, sve izgleda urušeno. to su možda ostaci nekog antičkog grada. poskakujem među mrežom kamenih blokova i trave. razmišljam u sebi je li neprimjereno biti tako razigran na groblju.

Proljece.. i. u moju dusu je stiglo.. poskakujem kao djete i osvrnem se dal me netko posmatra ooooooo kako je dobro imam osjecaj kao da rastem zajedno sa prirodom oko sebe.. da cvjetam i mirisem.. danas je dan nekako poseban.. nebo je posebno plavo, pricice su me vec zorom probudile ah da je vise ovakvih dana...

Sunce sija, ja s osmjehom na licu i slušalicama na ušima više poskakujem nego hodam.Nebo je plavo i uzraku je miris proljeća..

Izbočine su se pojavile na svakom koraku i možete samo zamisliti mene na laganom skuteru kako poskakujem po Prithvi Highwayu dok se vozim prema Begnas Talu, jednom od jezera.

Stojim na vršcima prstiju, i panično poskakujem prateći ritam valova.

Polagano poskakujem, ne posustajem i idem prema svom cilju.

Poskakujem kako bih mogla od nagomilanih, stranih ljudi mahnuti mojim roditeljima.

Pa baš i ne bih rekao. ali teško, teško idem naprijed.. poskakujem na mjestu.. Idem dan po dan samo da mi u ovom, novom brojanju, opet ne prođu dani, tjedni, mjeseci, godine. dio života.

Danas sam tako sretna, provela sam noć u njegovu naručju.. ali.. ne poskakujem i ne smijem se šašavo iako se jednako radujem..

Stavlja me na UZV... i pokazuje mi zadebljanje od 5 mm - tu ja već gotovo poskakujem sa stola i pitam ga je li to plod: s... on mi govori da ne, nego to je opseg moje maternice koja se uopće ne priprema za menstrualno krvarenje... već vegetira

Svaki dan poskakujem malo na New Order i Bizarre Love Triangle.: D Ja u zadnje vrijeme njihov Substance izlizujem