Kotrljaju se i poskakuju veselo, neusklađeno, kao da se odbijaju i od našeg smijeha.

Tu su naravno auti, motori, brodovi i helikopteri, a svaki ima drugačiji vozni model (hvala Bogu) i zahtijeva drugačiji pristup, motor je brži i oštrije skreće, no teško je manevrirati kao što možete automobilom, brodovi su jako dobro napravljeni i poskakuju po valovima vrlo realno.

U tim ukrasnim uzorcima slike ljudi, ptica i divljih zvijeri, insekata i riba, zmajeva i feniksa i drugog u letećem stanju neuobičajeno živahno kružno poskakuju, no posve se stapajući s tokom linije ukrasnog uzorka na cjelokupnoj slici.

7. Koliko je važno da kotači ne vrludaju lijevo-desno, toliko je važno i da ne poskakuju gore-dolje u odnosu na podlogu.

Bilogoro, dragi zavičaju, Zablistaš u sva godišnja doba, A osobito u proljeće kad procvate šumsko cvijeće, Izlistaju šume tvoje, I zapjeva ptica kosovica u grmu svom, Zečevi i srne na proplanku poskakuju, Radujuć se proljeću, A lovci puške o klin objesili, Pa je radost još i veća.

Lagano se skuplja ekipica i poskakuju uz svaku našu pjesmu.

Poskakuju dok im trbušno salo veselo poigrava iznad minimalnog kupaćeg kostima. Uhvati kokoš (Acchiappa la gallina - u dijalektu " ciapa la gallina "), hit kupališne sezone.

- Ne očajavaj - tješi me ona trčkarajući u mjestu, dok joj se malene grudi tresu, poskakuju, pokazuju svoje obline ispod priljubljene i znojne tanke majice.

Najčešće poskakuju u ritmu, držeći se za ruke ili pak plešu u parovima uz zvuk nekoliko harmonika, trube, bubnja, trombona itd.

No, unatoč Barrosovu i Füleovu zazivu poskakuju samo vlast i mediji.

Vani sam gledala mini svinje kako poskakuju po kaljuzi.

U ovom slučaju može biti problem u lošim gumama, koje poskakuju pod tako velikim kutom umjesto da se kotrljaju.

Plešući raširenih krila mužjaci i ženke se glasaju, čini se kao da pjevaju i kreću u ritmu svojih glasova.Taj fascinantni ples odaje njihove osjećaje, oni se približavaju i udaljavaju, poskakuju, hodaju ukočenih nogu ili savijajući " koljena ", kimaju glavama, klanjaju se, izvode piruete i kljunovima dižu sa tla kamenčiće i bacaju ih u zrak.

I drugi su blesavi, al ' ne umeju kao ja da lepo popričaju sa tobom kada te nema, ni da poskakuju trotoarom, u pokušaju da usklade korak sa tobom, nevidljivim...

Sve poskakuju i podcikuju.A baka nije više baka, pomladila se i ona.

i tako trči ona dok joj sise poskakuju u ritmu jer ako je dohvati međed trebat će na hitnu

A ostala djeca, ne puno starija, stoje sa strane i sva poskakuju od veselja.

I odista je činjenica kako je kroz čitavu povijest ludilo trčkaralo ruku pod ruku s književnosti, baš poput dvoje 7 - godišnjaka na školskom igralištu koji poskakuju poput Thompsonovih gazela i cikuću u kaleidoskopskom uraganu dječje ekstaze.

Slobodni radikali su, u biti, vrlo reaktivne čestice koje poskakuju po stanici, oštećujući sve što dodirnu.

Grudi vam poskakuju, što uzrokuje bol.

Ne lete zapravo nego samo šire krila i poskakuju, ali za tjedan dana moći će zasigurno sami doći po kreker na moju terasu.

Èinjenica jest, koliko god zašli duboko u šumu i koliko god dugo u njoj ostali (ili možda baš zbog dužine boravka?), duh potrošaèkog društva u nama ne umire, a kune u džepu veselo poskakuju kad netko logorom pronese vijest: " Ide se u grad ".

Prolaze vlakovi, prolaze vlakovi, na čelu im tri svjetla raspoređena u trokut, odnose nezanimljive ljude, to je pogled s visoka, s balkona, odnose mirise koji su se dovoljno rasprostrli za njuh napuštenog zagrebačkog psa, ali ne dovoljno i za ljude, ne i za ljude, prolaze mrtvi, oni su prethodnica, tek umrli naši, zaspao je čovjek u vlaku, više se neće probuditi, tako će skončati, uz malo sparine, neotesan, masne brade, po kojoj će zacuriti slina, ne vidim optimizmna u pojedinačnoj sudbini bilo koga od nas, traju interludiji kad se postižu rezultati, koji su plod posve slučajno programirane iluzije, ne možemo ne htjeti, kako te logika propasti kukavički gura u novu nevolju, u oholost, najtuplji ljudi obično najdulje traju, u svojoj ograničenosti ne guše se, poskakuju, postojimo jer smo nepravedni, to je tako, žderu se naše misli, neraspoređen višak u najboljem slučaju, predaleko si otišao, mozak ti je pojeo pamet, majmune, zar ne vidiš rub ponjave na vjetru, to je to, lepršanje svijeta, dvije-tri kopče s banalnim, nema pomoći, nema, prolaze vlakovi, prolaze vlakovi, uskoro će i misli, u njima ima matematike, u njima živi neobjašnjivo jako rasprostranjeno polje protupješadijskih mina, pjeva masa, petnaest tisuća ljudi uvijek će se rado okupiti da skakuću da je tako kako je, kao jedan, kao jedan, slave lukavo zlo što se zagnojilo u glavama besmrtnika, gluho doba kad jenjava zvuk ushićenja, trenutačan uspjeh rasprskava se u konfete, sve što bi bilo hrabro, i što bi bilo buduće - isčezava, strojovođa ima kapu, nevin glupan u noći, to je njegovo ja, ta kapa umašćena pod obodom, šeširi i kape rado lete u zrak, pokrivalo za glavu, prevelik mozak ispod njega, zamisli koliko je golem kad glupanima daje snagu, mrzimo jedni druge, mrzimo potpuno, to je teško priznati, to je, tvrdi se, složeno, besubjektan je svaki pokušaj da se bude dobar, da se bude dobar, toliko nepravde nanosi rođenje, toliko nepravde.

Čujem u glazbi smijeh i krikove što praskaju i poskakuju oko mene.

Dramatičnost je na vrhuncu kada opali hitac revolvera, šešir opada, ali to ne ometa savršenu sinhronizaciju glavnih aktera koji i dalje neometano poskakuju.

ono što zgrožava je sljedeće: dobro da se junci puni adrenalina nadjačavaju, ali publika, publika koja bježi od nogometa (zbog nasilja) e ta publika pleše, veseli se, navija... sa zvučnika trešte novi fosili. prava dekadansa, šake u rusko-američko šaketanje uz stihove rajka dujmća i svileni glasić mlade i bujne sanje doležal. pa di to ima??? neki smo se dan čudili kako se neke srednjoškolke vuku za kosu (i to brez glasbe), a ekipa navija.... a vidi ovo. pune tribina curuca u uskim trapericama, guzičice poskakuju, bradavice se napele od silna uzbuđenja (manje zbog rajkovih stihova) dok teren izglea ko bejrut u ljeto 1982. godine. sva sreća da je snimak na meni nerazumljivom njemačkom jerbo da je glas miće dušanovića slušali bi sigurno kako je ovo najuzbudljivi dio večerašnje utakmice. pa u piččku matgerinu, što se nitko nije sitio uzet one šćape pa opaučit nekoga po glavi neka se možđani prospu po terenu pa će biti vrhunac cijele sezone. ajte u krasni milokliz vi i ovo govno....

Tek njegove ruke i prsti, i u poznim godinama snažni u stisku kao kliješta raka, poskakuju od uzbuđenja i starosti po stolu dok priča o davnim ribolovima, nalik na škampe na vrelim gradelama.

Brzina mora biti takva da saonice poskakuju po dnu, kako bi olovni uteg lupkao o kamenje i tako dodatno provocirao hobotnice.

Svaki dan po ekranu zdravi mladi ljudi u svijetlim odjevnim kombinacijama poskakuju lepršavo po netaknutoj prirodi ili plešu po cesti sunčanog velegrada.

Bez nasilja, gdje među tisućama rasplesanih ljudi ugledate, kao sinoć, naša tri-četiri policajca kako sa sendvičima u ruci opušteno hodaju, gotovo poskakuju kroz tu gužvu, kao da su dežurni vatrogasci za kišna razdoblja.