Plaća je 50 tisuća kuna mjesečno, dobije trosoban stan u Zagrebu, službeni... " " Ma, jao, Jure ", zavapi Mato " To je još uvijek previše. " " Pa dobro, Mato, evo, neka mi onda bude utjerivač dugova, to ti je malo teži poso, ali plaća je dobra, ima i au... "

bez posla defintivno nećeš bit ako završiš ijedno od toga... samo nije svaki poso isti i jednako plačen sve ima svoju cijenu, pa tako i cisco:)

Jel to znaći da mogu i ja sa društvom naseliti neki dio grada, pa će nakon nekog vremena biti moje.Svi smo mladi, zaposleni, uredno plaćamo poreze i podmirujemo obaveze prema društvu i državi.Nemamo mogučnosti za kupovinu zemljišta, ali rado bi se skrasili negdje.Obećavamo da ćemo biti dobri susjedi, da nećemo krasti i žicati, nego ćemo živjet samo kuća-poso...

Pod jean, ne petljaj mi se u poso, kad insaninside i ja (dakle dva muška) drvimo o politici, to su duboki razgovori koje ti ne možeš razumit.

narežeš bukovače na trakice, baciš na zagrijano maslinovo ulje. nakon par min. ubacit pancetu narezanu na male komadiće (može i dobra šunka). dok se pirja, možeš dodat malo bijelog vina, pred kraj medju rukama protrljam suhe kadulje i bacim unutra (dobro se slaže i s ružmarinom). ultrafino. za skuhat ti treba malo više od 10. min -. to nosim na poso, a doma kad jedem serviram ko prilog uz meso.

E to su bili dani kad sam zbilja s guštom išla na poso.. znala sam da će mi biti zabavno, iako je tad ta firma relativno uspješno poslovala, a sad za koji dan se zatvara.

A ne može njim ' reći, kad ga je patak učvrstio, da samo ćuti i radi svoj poso, dok se on ne vrati od kuće.

ishaq, tako je, sistem odgovra samo njima, i ne mozes rec da ne misle svojom glavom, boga mi, dobro su ga osmislili. povecanjem poreza i takve stvari, jel ce po tebi to rijesit problem, sta ti mislis? pod drugo, apsolutno se slazem, ali opet, ljudi dizu kredu za auto i razne pizdarije, pa muku muce, nismo probali dic kredu za biznis pa ne znamo kako bi zavrsilo. juce u tramvaju dvije mlade zenske pricaju, kaze jedna, uh sad sam u banani, nemam para. ova druga se smije, kaze sta je bilo, ma kupila sam si kaput za 6 000 kn, ja stojim jedan metar od nje dobro sam cuo. kad sam dobio poso za stalno, radni kolega mi kaze, superrr, sad digni kredu i kupi si auto, i boli te kurac, eto tako mi je reko. tako da, to s kredom ima pozitivnih i negativnih strana, ne znas dok ne probas. ne govorim da trebaju svi bit poduzetnici, niti da smo lijeni ko grci, takvo sto mi nije ni palo na pamet, ne zamaram se ja podjelama grk, lijen, ovo ono, ne znamima mene to. ono sto shvacam je, uceni smo od malena da prepustamo stvari drugima, ne koristimo svoju glavu i to je to, ima da radimo i da sutimo, to slusam stalno na poslu i od bliznjih, vec mi se sere od te recenice. tako da, ja osobno ne znam izlaz, i nemam neku jasnu viziju svega toga, ako nista drugo dobro je ovdje komentirat i dijelti misljenja, bar se prica o tome, i to je nesto. prikaži cijeli komentar

Vaš je život bajka, ušli ste u brak sa voljenom osobom, dobili ste prekrasna dva sina... imate dobar poso... imućni ste... redovito idete u crkvu... imate dobre susjede.... kuću u predgrađu sa velikim travnjakom... idealne prijatelje... djeca vam idu u najbolje škole... pohađaju najkvalitetnije izvan školske aktivnosti.... ali najednom se nešto čudno počme događati.... vaš stari sin popušta u školi... na treninge gotovo da i ne dolazi iako iz kuće vazda na njih krene.... to je pubertet mislite... razgovarate sa njim, kaznite ga, on vam obeća da će se popraviti... ali stanje je isto... počimate " gubiti " stvari iz kuće... nestaje vam novac iz novčanika... sve postaje nekako sumljivo... ali vi ipak i dalje ne znate šta se događa.... vaš stari sin se potpuno povlači u sebe a i mlađi upada u neku vrstu depresije počinje se teže nositi sa stvarima.... opet mislite da su godine... roditelj ste vaša su djeca dobra svi ih hvale... valjda su to samo godine.... ali stanje postaje sve gore i gore... razgovora gotovo sa starim sinom da i nema.... više vas ne poštuje... ne govori vam gdje ide... drsko vam se obraća... kod kuće ga gotovo i nema..... prekopavate njegove stvari... ali ništa... očajni ste... počimate sumljati... ali ne to je nemoguće... ne moje dijete... uvijek je bilo dobro.... počima vas zabrinjavati mlađi sin.... i sa njim se nešto događa.... ali onaj drugi je ipak veći problem.... nije nočio kod kuće.... mobitel mu je isključen.... ludi ste od brige... zovete mlađeg sina.... cijeli histerični ga ispitujete.... objašnjavate da bratu možda nije dobro da vam reće sve što zna... i on svijestan stanja to vam i govori... u nadi da će spasiti brata govori vam.... ono čega ste se najviše bojali.... vaš stari sin se drogira... u školu gotovo ne ide.... na drogu troši cijeli đeparac... krade vama krade po gradu.... tjera i svoga dobrog mlađeg brata da krade za njega.... ukoliko on to ne učini slijede mu batine.... vaše mlađe dijete živi u strahu... u strahu od svoga brata.... nemožete vijerovati svojim ušima.... idete ga tražiti... obišli ste cijeli grad... zvali sve njegove prijatelje.... i pronalazite ga na klupi u parku gdje spava.... nesposoban za život a kamoli za što drugo.... dovodite ga doma.... čekate da dođe k sebi... bdijete nad njim... kakav god još uvijek je vaš sin.... nakon cijelog dana strepnje pokušavate stupiti sa njim u razgovor... ali potjera vas iz sobe i zaključa se... čekate da se ohladi... došla je večer on nekud izlazi... trčite za njim, ali on vas samo drsko odgurne pri čemu se vi udarite... vaše rođeno dijete... nemožete vijerovati... scenari se ponavlja iz dana u dan.... to ne ide više tako.... o komuni ne želi ni čuti... punoljetan je nemožete ga prisiliti.... upropaštava vam obitelj... upropaštava vam drugo dijete.... ali je ipak još uvijek on vaše dijete.... što učiniti?

a kaj ja danas? a danas su mi ti dani u mjesecu, kemo-dani.ovak to izgleda. ja nju primim i dobro, taj dan sam umorna jer je jednostavno dosadno i naporno satima ležat i čekat da to iscuri u mene. onda idući dan sam malo ćuk ćuk, al to nitko ne zna. osjećam se ko da sam na nekom opijatu. sve mi je ravno s tim da se tri put u danu opako iznerviram zbog nečeg ili nekog.to naravno bude nešto totalno nebitno al meni tako dobro dođe malo prostačenja, pljuvanja i siktanja. e onda dva dana poslije, to je danas, najavljeni su mi bolovi po cijelom tijelu. al ja se cool ustanem i počnem hodat po stanu i mislim si.... a je, koji bolovi, ma nema šanse. pa me zabole prepone, recimo sad, al to me boli jer sam jučer dva put čučnula... piiii naravno da me ne boli od kemo. i tako to ide, svađam se znači ta tri-četiri dana s nekom gospođom koja ima glupo ime i sva mi je nekakva nesimpatična i nema šanse da ću otići s njom na kavu i skompat se. ja sam jednostavno pristojna i dozvoljavam da mi dođe u posjet i ne bojim je se al sam pet put jača od nje i zato, gospođo... mani me se i radi svoj poso.

Ljuta sam na svoj poso, na sve tamo općenito što trpim i mrzim činjenicu da u životu se moraš patiti i patiti i na kraju za ništa.

Fax, poso, treninzi, zabava, to je ukratko, a naravno volim sve šta vole mladi

nego pustimo ljude koji nisu vrijedni komentiranja... ovo što se kod nas događa mislim da se ne događa nigdje drugo... najlakše je danas reći kako mladi izlaze na grozna mijesta kako ima svačega... da budu predugo vanka... da slušaju katastrofalnu muziku i još kojekakve gluposti a ustvari mi i nemamo boljih ponuda... bar je takva sitvacija kod nas... sve se počinje puniti tek oko jedan tako da prije ponoć i netrebaš ići iz kuće a ideš doma tek kad svane.... u svako doba godine ovdje je ogroman broj stranaca tako da se to još više razvodni i svugdje svira samo strana muzika ne daj Bože da čuješ nešto naše... malo je bilo drugačije dok smo imali neke nočne klubove gdje su samo domaći ljudi dolazili i gdje je svirala domaća muzika.... jer su obično bila po manjim mjestima ne u samom gradu ali u zadnja dva tijedna zatvoreno je 5 nočnih klubova koji su radili vikendom... to su bili solidni klubovi koje su držale udruge mladih iz tih mjesta.... valjda ih je konkurencija.... jači i močni.... koji su zbog njih gubili poso.... uništila. i onda mladi nevaljaju... mladi se potrude nešto učine oni to upropaste i opet mladi nevaljaju... prestrašno

Apsolutno sve u klubu se pomno planira i apsolutno svaki " kotačić " u tom " stroju " savršeno funkcionira pa se zna reći da je biti trener Porta najlakši poso na planeti.

Ako miu se poso ne isplati nek ga ne radi i krene u jagode ili gliste ili vec nesto od cega procjenjuje zaradu uz davanja kakva imaju svi proizvodjaci.

Radim dvokratno, jer se još ne usudim uzet nikoga dok ne vidim kako poso ide, pa ako bude dobro uzet ću nekoga a ako ne radit ću sama i to popodne i uveče.Doma sam tek par sati prekopodne, tad skuham, operem, ponešto očistim i jurim dalje, zato mi je žao ali zbilja nemam vremena za bloganje, ali od 4 mjeseca.2007.na poslu ću imat internet pa će bit lakše, tad će mi internet spadat u poso.

Istrani rade i sute i paze svoj poso.

ol si i ti kupio novo auto, pa kružiš kvartovima: rofl: a hebemti kapitalizam, prije je zidic bio sve i poso i kava, i otac i mater: lol:: lol: aj majcin sine, šta se mora, mora se: ne zna: eto piva se ladi, pa kad se vratite: D

Ulazim u kuću, smrdim na poso.

kungure... priča se da si zvanično uključen u kampanju kosorke devojke u kengurlandu... neka, neka... nije loš poso.... svakom emigrantu gurneš u džep po 100 dolara a oni ispune listić... tako glasuje naša peronospora;)

Ja to neznam ali znam puno razloga sasto je to jos i danas ovako i sa katolickom i pravoslavnom, zapravo krscanskom vjerom nema nikakve veze i tako kako nemam nikakva razumjevanja za nekakvog Vojislava Seselja koj ce mi tumaciti da sam ja Srbin katolicke vjere, upravo tako nemam nikakvo razumjevanje za tvoju jugonostalgicarsku pricu o razbijenome narodu za koj mi nemozes reci ni ime, ni od kud je doso, kamo je poso i gdje je nestao

A u nastavku stavljam link na pjesmu koja jako dobro dočarava moderan način života... samo da još između stiha kuća-poso, nadoda

ubacio bi 20 kn tako da imaju love za kampanju na iducim izborima.... a onda bi poso doma ubaci sto usta, tu mi je nekako draze ubaciva nego u kutije...: mad:

Lakše je kad ti je sve servirano... ko je vidio zamarati se glupostima kad možeš imati jednu običnu kolotečinu-radi ne razmišljaj, jedi, lezi i spavaj.... što bi se mi zamarali nečim što se događa u susjedstvu... pa to nije naš poso... što bi mi ulagali naše živce za dobrobit čoviječanstva kad ima dovoljno budala koje nemaju pametnijeg posla.... što bi mi uopće pokušali napredovati kad nam je dobro i ovako.... jako dobro znam da su nekad uzorna dijeca bili odlikaši ljudi koji se trude, uče i nešto pokušavaju postići od svoga života... danas ih nazivamo štreberima i svi im se smiju.... nekad nisi smio od sramote reći da si nešto pao jer če te smatrati glupim... danas ako si što pao brate hvali se na sva zvona pa ti si faca što više to bolje ma baš si mi strašan.... kako jadno.... i naravno ako se ti tako provlačiš kroz školu (ja jako dobro znam da je teško učiti jer ima puno drugih stvari što te trenutno opterečuju) ono da te baš briga naučit češ se tako provlačiti i kroz život ali počmimo od škole.... završit češ neki zanat koji ni sam neznaš zašto si ga upisao ali nisi mogo bolje... ukoliko si i mogo bolje, prvo ili nečeš uopće upisati faks drugo ako ga i upišeš neće biti ono što ti želiš što automatski znači da ga nečeš ni završiti a ukoliko ga nekim čudom i završiš načeš biti motiviran za rad u toj struci niti češ uopće željeti napredovati.... samo zato što nisi sebi reko pokušati ću.... a život... protretio si ga bez ikakvoga cilja.... jer si živio samo da prživiš ne da nešto ostvariš...

Demograf Naprta (scenarist serije) stvarno zna poso.

Od zatvora i srpskog režima, Spasio je hrvatskoga sina, Od svih divljih zvjeradi, Pa sad seljak mirno poso radi.

Nekim je komentatorima svojim drugim pismom začepila usta, drugi se vade i ulaguju, ali kao što netko ovdje reče - zalud vam poso, jer istina je očita i nelijepa.

Spremam se na poso. Doli 8. mart, gori 10. travanj Idem se napit.

Sin se odvaži napravit opasan korak. iće on završit poso.

Opet mi kažem da ja njemu poso, on meni pare, nema ništa bez kuna.