U sobi sam, nešto pospremam, presvačim se, ne znam točno.

Eto mojeg komentara Perem, čistim, pospremam, perem veš, peglam.

nisam andjelko, ali nisi ni ti niti neto drugi svi koji komentirate javljate se jer vas nešto u vama potiče na to, tako je i s mojim komentarima moja logika stvari se uzbiba bez obzira na kuhanje, pranje, glačanje i sve druge domske poslove. štoviše, koliko više pospremam toliko više mi rade moždane vijuge i slažu pojmove.

Kuham, pospremam, čitam knjige o feng-shuiju, gledam kroz prozor, razmišljam.

oprosti mi kaj te nikad ne pospremam. kaj ti plahta nije uvučena pod madrac i visi s jedne strane sve do poda. oprosti kaj skačem po tebi iako čujem kak ti one letve ispod škripe. oprosti kaj ostavljam zgužvan jastuk i poplun da takvi uneređeni leže na tebi. oprosti kaj ne usisavam prašinu s parketa ispod tebe tjednima. oprosti kaj bacam na tebe svakakvu robu i stvari. oprosti kaj si smješten skoro po sredini sobe pa svi zapinju za tebe i gurkaju te i povlače.: (

Navečer, kada pospremam svoju dušu, vrlo sam blagonaklona prema sebi.

No, prošo je i taj slom živaca, recimo da sam bolje, i dalje tražim posao, gutam knjige iz knjižnice, peglam, čistim, pospremam, peglam, kuham, čistim, kuham, buljim u televiziju počela bum peglat ljudima veš za pare, počela bum peć kolače za pare, samo da ne umirem od brige kaj nemam posao

Naravno da je osjećaj ženstvenosti potpun kad se sredim tip-top... imam savršen osjećaj posebnosti, ali ipak postoji ono nešto u običnim trenutcima u životu koji nas lansiraju na oblak divnih osjećaja, jedan od njih je onaj kada sam u kući u najobičnijoj trenirci i majici... kuham ili pospremam stan (dok djeca spavaju) i kad primjetim kako me muž promatra kao i kad smo tek krenuli prije skoro deset godina... ta je iskra uvijek tu i obožavam takve poglede kad ja odmah prekidam sve poslove kojima sam se u tom trenutku bavila hahahah...:)

eto, sada sam i ja ponosna udana žena...... GOSPOĐA... ja sam se cijelu subotu tresla od muke, nisam znala kuda i kako sa sobom, a da ne pričam da sam se ustala u 8 ujutro da pospremam stan u koji se useljavamo, u pol 1 sam išla u salon ljepote di su mi sredili friz i šminku, onda sam se vratila doma i još malo pospremala. počeli stizat gosti, moja kuma, moja najbolja frendica, frend, njegova seka, moja seka, moj nećak, njen dečko... a zaboga.. a ja se sva tresla od nervoze. samo sam gledala na sat i u 7 sam cure zamolila za pomoć oko oblačenja u vjenčanicu. najgora nervoza je bila kad sam čula mahnito trubljenje pred kućom gdje su me pokupili dino, njegova familija i frendovi i kad sam silazila dolje niz stepenice u 10 cm visokim štiklama, vjenčanici do poda, sa bundicom oko ramena... sve je dalje nekako u magli do dolaska u crkvu gdje sam se raspoložila vidjevši da su mi došli svi moji voljeni bodrili me, grlili i ljubili. obred je bio divan, pjesme koje volimo i svećenik uvijek dobre volje, a poslije domjenak i izlazak nas mladih u birc gdje smo bili do pol 5 ujutro... sve je stvarno super prošlo... a sada je pak ludnica oko pospremanja i uređenja pomalo trošnog stana, ali sve se može uz malo volje i truda. eto, slikice stavim čim ih dobijem i vraćam se svojoj tajnoj ljubavi - poeziji. pusić

pospremam zato što se tata vraća u nedjelju doma. smiješno mi je kad me pitaju kak će mi biti kad on vrati jer... pa nedostajao mi je, eto. znam da sad ispadam totalno najmanje kul ikad (stvar je u tome da što sam starija, sve sam manje kul, ali za razliku od onoga kad to misliš i imaš 13, sad me sve manje briga za to), al nekako je ispalo da meni taj samostalni život i nije tako presuper. na papiru je sve trebalo bit savršeno možeš hodati gola po stanu, zapaliti cigaretu dok se izležavaš u kadi, navečer uz televiziju popiti čašu crnog vina...

Svaki mjesec prije dolaska mjesečnice mahnito pospremam stan.

Ako ne pomaže dvopek, peglam ili nešto pospremam i nekako zaboravim.

Moj će sada 5 godina, a ja još uvijek nekad pospremam njegove igračke.

Nenaviknut da ikada pospremam išta po stanu, ni svoju sobu ni svoj krevet, kad bismo završili prožimalo me posebno zadovoljstvo kakvo nikada ranije nisam osjetio.

Budi sretan da pospremam za tobom, u suprotnom bi plivao u starim papirima do grla.

Ona kuha, ja pospremam, ona pere sudje, ja idem u kupovinu, ona pere ves, ja ga kacim, ona gleda Sulejmana, ja na LJES u, ja sam uvijek za kompromis

Pospremam ja sobu, slušam neku glazbu, pjevušim. (Naravno internet sam ostavila uključen i msn.) Kad odjednom, iz zvučnika se prodere onaj zvuk od msn-a kad dobiješ poruku...

ne misli da je brak robija. jer da to mislim ne bi se nikad udala.sad i kuham i pospremam i perem suđe al ne peglam. to ne.any way, hoću reć da radim skoro sve kućanske poslove i pritome nisam niti jednom požalila što sam se udala. naprotiv nikad nisam bila zadovoljnija u životu. i ispunjenija.: cerek:: cerek:

Jutros malo pospremam ormar (kod mene je uvijek sav u neredu) i mislim se kako bi bi dobro došle 2 - 3 poštene vješalice.

O tako ja pospremam polako, i sad me trenutno živcira činjenica da nemogu do kraja iznest svoj plan uređivanja sobe jer mi fali " alat " koji sam odnijela u ured, od pribadača, spajalica, skalpel i tako to... užas... ma no dobro... pouzdam se u kreativnost... mada je ona kod mene kratkog daha... sutra ću već zaboravit kaj sam i kak htjela...

Pospremam brzo nered i palim crtiće.

Dugačak dan, imam osjećaj da se tjedni samo ukrug vrte, nema se vremena za izaći, negdje otići. samo se muvam u 60 m2. Svakodnevnica mi je pospremanje po ko zna koji put jednih te istih stvari na njihovo mjesto, a čini mi se kao da kuham 10 puta na dan, stalno sam u kuhinji, hrpa veša za peglanje nikako da nestane, svaki dan pospremam stan, bilo usisavanjem ili brisanjem prašine, pranje sanitarije, prozora ili zavjesa, a kad sunce sine u prozore, prašine svuda, a meni se čini kao da ama baš ništa nisam 5 - 6 mjeseci radila.

Hitro pospremam kupaće kostime, na licu je sve manje pjegica, svjetlosmeđa boja i miris mora blijede, obuvam čarape i tenisice i krećem

dosla malo prije iz skole... jela sam i sad trenutno pospremam sobu umorna sam, cetvratak je skola je ujutro i jedva se dizem..... u subotu je slatki rodendan. vodi nas negdje, al nemam blage di: D jos joj nismo kupili poklon, brijem da cemo sutra ici. u nedelju ponovno turnir, no to je zadnji u ovoj godini... jos 11 dana skole.... malo je, ali treba i to izdrzat prosjek me strah racunat, nadam se da ce bit 4 i onda bi kao sljedece polugodiste trebale sve ocjene dignut za jednu... sedmi razred sam sjebala, i sad zalim: (svaki jebeni bod mi treba za upis, samo se nadam da cu imat dovoljno. jedva cekam praznike, jos samo malo... nece me uopce bit doma: D treninzi su svaki dan, ali cu moc izlazit van.... visit cu cijeli dan vani, onda cu navecer otic na trening i poslje treninga opet van: D i tako do kasnih nocnih sati:)))) jos ne znam di cu za novu.... nekaj planiramo, al nikak se dogovorit. vec znam kaj cu obuc:) sve sam smislila samo jos jednu stvar moram kupit. slikat cu hrpu slika i neke cu mozda objavit na blog. tako da vidite kako nam je bilo: D jos ne znam kaj zelim za Bozic.... moram se sto brze smislit. gdje ce te vi za praznike, di cete za novu? uzivajte mi, pusa:)

Kada su je nedavno upitali voli li pjevati, odgovorila je: Najviše kada pospremam.

Ja sam kućna pomoćnica, pa zato radim u kući: kuham, pospremam stan i čuvam malu djecu.

Klinci došli, pojeli i svak na svoju stranu, ženica u fotelju uzela novine i podriguje, ja pospremam stol, perem suđe, stavio vodu za kavu, zlo mi od posla.

Pospremam se natrag u sebe, oprezno mu ližem rame na mjestu gdje je najoštrije.

Pospremam sobu, radim mjesta za H-epicentrove registratore jer će se silom prilika preseliti u moj mali kutak.

Volim kuhati.. posebno volim raditi kolače al to nam je valjda onako neka obiteljska crta.. (pitajte ljude s roštilja, sve će vam priznati) Volim pospremati kuću.. svoju sobu nekako zadnju uvijek pospremam.. al i nju volim pospremat..